Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Maestro Josip degl''Ivellio - skladatelj, dirigent i umjetnički voditelj HPD Jeka

Dječji zbor za budućnost društva

Maestro Josip degl''Ivellio je skladatelj, dirigent i umjetnički voditelj nekoliko zborova u Zagrebu, Petrinji i Samoboru. Od studenog 1996. dirigent je Hrvatskog pjevačkog društva Jeka. Utemeljitelj je i umjetnički ravnatelj Međunarodnog glazbenog memorijala Emil Cossetto, pročelnik Umjetničkog zbora Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja. Kao autor, urednik i skladatelj izdao je sedam knjiga i zbirki skladbi, uključujući povjesnicu i zbirku skladbi posvećenih Jeki Glazbena škrinja Hrvatskog pjevačkog društva Jeka u Samoboru (2008. godine). Urednik je i voditelj tjedne emisije o ozbiljnoj duhovnoj glazbi na Hrvatskom katoličkom radiju Musica sacra. Dobitnik je više odličja i nagrada. Na osnovu vlastitog istraživanja snimio je 12 CD izdanja s više od 1000 minuta hrvatske duhovne i svjetovne glazbe 20. stoljeća.

Početkom kolovoza primili ste Plaketu Grada Petrinje. Čime ste ju zaslužili?

Nagrada Plaketa Grada Petrinje, kao jedna od dvije najviše nagrade koje jedan grad dodjeljuje pojedincu (osim onih za počasnog građanina i za životno djelo, što obično ide u ruke onih zaslužnh osoba koje su prešle višu ili visoku dobnu granicu), dodijeljena mi je za moj kontinuirani 15-godišnji rad u Petrinji s najstarijim pjevačkim društvom u Hrvatskoj, Hrvatskim pjevačkim društvom Slavulj, koje je osnovano 1864. godine. Započeo sam rad s njima još u vrijeme njihova progonstva, što je opet posebnost i jedinstvenost, i to 10. svibnja 1995. Mojim dolaskom obnovljen je rad mješovitog zbora koji nije djelovao zbog ratnih razaranja, nastavljeno je s radom sekcije muškog ansambla, koji sam s vremenom i preuzeo, osnovao sam Ženski ansambl Petrus i, konačno, prije tri godine osnovao sam četvrtu sekciju društva - Gradski dječji zbor koji broji više od 50 djece. Nakon 15 godina postao sam dirigent s najduljim stažom, nakon Mate Bučara koji je zbor vodio više od 30 godina, što i nije za zanemariti, s obzirom da će društvo za 4 godine proslaviti veliki jubilej, tj. 150 godina osnutka i kontinuiranog djelovanja. Od tridesetak zborovođa koji su djelovali kroz ovih skoro 150 godina ja sam jedini koji je dobio tako visoko gradsko priznanje.

Djelujete u Samoboru 14 godina. Kako je počela vaša suradnja s Jekom?

Moja suradnja s Hrvatskim pjevačkim društvom Jeka započela je u studenom 1996. godine, nakon mnogobrojnih poticaja i molbi prof. Stjepana Hercega i njegovog bivšeg učenika Kristijana Razuma. Nažalost, moj početak rada bio je posve drugačiji nego u Petrinji. U Petrinji se na prvoj probi okupilo više od 80 ljudi, a u Samoboru niti 8 osoba, i to uglavnom u poodmakloj životnoj dobi. Samoborska Jeka je, zapravo, i realno gledajući bila prestala s radom, a njezin kontinuitet nastavljen je preko rada sa školskim zborom koji je nosio Jekino ime. To nikako nije bilo dobro i to je bio spas kratkog daha. Jeka je oduvijek bila gradski i građanski zbor, a ne školski, tako da ju je trebalo na tim temeljima i obnoviti. Dakle, početak je bio jako klimav, jer bilo je svega desetak pjevačica i pjevača pa se o nekom ozbiljnijem radu nije moglo niti razgovarati. Mislim da bi velika većina voditelja na mom mjestu odustala od svega. Meni je nekako ideja vodilja stalno bila njezina velika i slavna prošlost, a ne to u kojem je tada Jeka jadnom i bijednom stanju bila i zato osobno nisam odustao. No, i klima u samom gradu Samoboru nije govorila Jeki u prilog. Naime, kao da su je i sami građani nekako otpisali, a ni institucije nisu bile naklonjene njezinom održanju. Sve su to bile teške godine, koje su kulminirale izbacivanjem Jeke iz njezinih prostorija nečasnom zaslugom gđe Burić te da nije bilo dobrohotnosti Dječjeg vrtića i Osnovne škole koji su nas primili u podstanarstvo Jeka bi danas bila prošlost. Ali, obično kada je najteže dobijete najviše snage i upravo se tada članstvo u zboru vrlo povećalo. No, da se vratim na početak. Kada se uvidjelo da se s mješovitim zborom ništa ne može postići, jednostavno sam se zahvalio malobrojnim muškim članovima i nastavio raditi samo sa ženskim zborom, koji je malo po malo prerastao u velik i dobar ženski zbor te smo u takovom sastavu i proslavili 130. godišnjicu 2004. godine. Nakon toga, nakon upornih i strpljivih 8 godina rada samo sa ženskim zborom, dogodilo se pravo čudo i pristupilo je Jeki desetak muških članova, od kojih su neki vrlo kvalitetni pjevači te od tada, dakle, evo sada već više od 5 godina, Jeka ima pravi i veliki mješoviti zbor.

Koji su Vam daljnji planovi djelovanja u Samoboru?

Kako se zbor proširivao i povećavao, kako je bio sve bolji i bolji, tako su i moji planovi rasli i razvijali se zajedno s njim, s konkretnom situacijom "na terenu". U ovom trenu mogu reći kako je pred Jekom vrlo intenzivno razdoblje rada. Naime, želja mi je da se u ovoj sezoni Jeka kandidira za 44. Državne susrete pjevačkih zborova u Novigradu Istarskom u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, krovne udruge u našoj državi za ukupni amaterizam, a u čijim povijesnim temeljima je ime Jeke i njezinog zborovođe msgr. Milana Zjalića, kao tadašnjeg tajnika Hrvatskog pjevačkog saveza (tadašnji naziv) bilo vrlo značajno i odigralo veliku ulogu u burnim vremenima 30-ih godina 20. stoljeća. Također, unutar same Jeke želimo pokrenuti još jednu sekciju i to sekciju Gradskog dječjeg zbora. Smatram osobno da je to vrlo važno iz nekoliko razloga. Novim ustrojem školstva, nažalost, glazbenoj kulturi i dječjim zborovima u školama se ne pridaje neka velika važnost. Stoga je naš cilj organizirati dobar dječji zbor koji će biti u prvom redu budućnost Jeke kroz već oformljene pjevače, ali i budućnost Jeke kroz danas - sutra zrelu i glazbeno osviještenu publiku. Također, moja najveća želja je da djeca u tom zboru ne pjevaju na matrice, da ne pjevaju uz preglasne ritam sekcije, već da pjevaju prirodno, svojim glasom ili glasićima, da se kroz taj zbor nauči i pjevanje, a ne da to bude neka zaglušujuća buka i to obično preko urnebesnih ritam matrica. Kako sam svjestan da mnoga djeca iz ovih ili onih razloga ne mogu ili neće imati priliku ići u glazbenu školu, onda upravo kroz i preko ovoga zbora minimalno želim glazbeno opismeniti sve koji budu njegovi članovi. Dakle, malo pjevanja, malo učenja o glazbi pa opet malo pjevanja. Naposlijetku, uz takav pristup te uz više nego simboličnu mjesečnu članarinu, koja će biti oko 30 kuna, uvjeren sam da možemo dati mnogo kvalitetniji pjevački nivo i mnogo kvalitetniji ukupni glazbeno-obrazovni nivo nego slični zborovi s mjesečnim članarinama od nekoliko stotina kuna. Jer, nama nije cilj zaraditi, već dati nešto ovom Gradu i našim građanima. To je od osnutka i bio jedan od povijesnih i trajnih ciljeva Hrvatskog pjevačkog drušva Jeka. Tu nije kraj, jer uz veliku podršku gradonačelnika, s Hrvatskim pjevačkim društvom Jeka, kao nositeljem projekta, sljedeće 2011. započet ću bijenalnu manifestaciju – susreti i natjecanja zborova pod nazivom Samoborsko zborsko protuletje. No, o detaljima te glazbene manifestacije predlažem detaljnije u nekom drugom razgovoru tijekom listopada ili studenog.

Zašto se ne bavite više "lakim" notama, koje su komercijalno isplativije?

Zanimljivo, to je pitanje koje mi mnogi postavljaju, obzirom da su moje ozbiljne skladbe iznenađujuće popularne te se neke moje mise i duhovne skladbe na latinskom pjevaju u Hrvatskoj od Vukovara do Zagreba, od južne Dalmacije do Rijeke, pa onda (koliko znam) u Rumunjskoj, Mađarskoj, Italiji, Austriji, a čak i u New Yorku. Odgovorit ću vrlo kratko i jasno – uopće nemam afiniteta niti volje za tom vrstom glazbe, pogotovo kada je ona kod nas spala na takve jadne i bijedne grane. Da sam se rodio 30 godina prije sigurno bih se i time bavio, jer je tadašnja produkcija zabavne glazbe bila kod nas i po pitanju kvalitete tekstova i po pitanju kvalitete aranžmana, kao i samih izvođača, na svjetskom nivou. Danas mi se čini da smo u zabavnoj glazbi na osrednjem istočnoeuropskom, preciznije balkanskom nivou po tom pitanju.

Brine li danas općenito naše društvo dovoljno o glazbenoj kulturi?

Brzo i direktno: ne, ne i ne. O tome zašto je to tako trebalo bi napisati veliku i opširnu studiju, ali, nažalost, to je tako. Glazbena kultura je zanemarena od osnovne škole pa nadalje. A ponajviše je zanemarena na razini gradova ili općina, gdje su prije samo nekoliko desetljeća djelovali sjajni i veliki zborovi. Manjak kvalitetnog kadra je također tome "kumovao", jer danas se svatko želi baviti glazbom i svatko misli da može biti zborovođa ili dirigent. Ipak, u konačnici i po rezultatima se vrlo brzo vidi kako to i nije baš tako.

Snimili ste CD s folklornom glazbom Sisačko – moslavačke županije. Spremate li nešto slično i za Zagrebačku županiju?

Ideja postoji već dulje vrijeme. Nadam se i iskreno vjerujem kako će Hrvatsko pjevačko društvo Jeka biti nositelj tog projekta te da bismo tako notno pripremili, tiskali i snimili oko 25 folklornih i narodnih napjeva Zagrebačke županije. No, prije toga mislim da trebamo dovršiti prvi CD, čiji smo prvi dio snimili prije godinu dana, a radi se o skladbama koje su objavljene u mojoj knjizi Glazbena škrinja Hrvatskog pjevačkog društva Jeka u Samoboru, a sve su izrijekom posvećene Jeki i sve kroz svoje tekstove pjevaju o Samoboru, domovini, ljepoti našega kraja i domoljublju. Takav CD s toliko napjeva o Samoboru i o samoborskom kraju ozbiljne zborske glazbe nije do sada snimljen i svakako kada bude završen bit će i odličan turistički i reprezentativni CD – glazbena razglednica grada Samobora.

M. Rafaj

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (7)