Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Tanja Milek, predsjednica Rukometnog kluba Rudar iz Ruda

Sve je spremno za 50. obljetnicu kluba

Rukometni klub Rudar iz Ruda 4. prosinca proslavit će 50. obljetnicu rada. Mnogo bi se toga moglo reći o slavnoj rukometnoj povijesti u Rudama, o ljudima koji su stvarali klub, o homogenosti kluba i mjesta, o sezonama uspona i padova. Ipak, ograničit ćemo se u razgovoru s predsjednicom kluba Tanjom Milek na samu proslavu i na gradnju toliko očekivane sportske dvorane.

Prvi povod ovom razgovoru je proslava 50 godina Rukometnog kluba Rudar. Kako je zamišljena proslava koja će sigurno biti na ponos svima u klubu i cijelim Rudama?

Bit će održana svečana sjednica na svetu Barbaru, 4. prosinca, koja će imati svoj protokolarni dio. Počet će sve u 17 sati misom u crkvi za sve umrle rukometaše, prijatelje rukometa i sve Rudare, a svečana sjednica počinje u 18 sati u Vatrogasnom domu. Radni dio bit će klasičan, ali na njemu ćemo predstaviti naš veliki projekt, velik za klub, a to je monografija RK Rudar, koja je napravljena pod motom "škrinjica sjećanja". U njoj je prikazan rad kluba u proteklih 50 godina, koliko god se detaljno to moglo učiniti, s obzirom i na izgubljene podatke, pa su neka imena i događaji rekonstruirani na temelju sjećanja sudionika tih događaja. Spremamo i malo iznenađenje za osnivače kluba, ali ne bi više bilo iznenađenje kada bih sad rekla o čemu se radi. Nadam se da će svi oni biti prisutni.

Svatko od sudionika u tih 50 godina sigurno ima događaj koji najviše pamti, svoja sjećanja, ali najčešća konstatacija koju čujemo je da su Rudari oduvijek bili poznati po svojoj borbenosti na terenu i homogenosti, kako kluba tako i cijelog mjesta. Je li se danas što promijenilo?

Vjerujem da se to nije promijenilo. Kada se treba okupiti oko nekog projekta, onda svi Rudari u to "zagrizu". Tako je i cijeli ovaj projekt, a zvat ću ga tako zato što je za naš klub to velik događaj, ujedinio sve – i mjesni odbor, sve naše sponzore, donatore i prijatelje kluba i ja im se na tome u svoje osobno ime, u ime cijelog Upravnog odbora i svih igrača najsrdačnije zahvaljujem.

Je li bilo u ovim recesijskim vremenima teže animirati ljude da vam pomognu?

Svakako. Moram reći da nas nisu iznevjerili naši sponozori, koji su i s malo novca dali velik doprinos, ali moram reći i da neki naši pokrovitelji, na koje smo računali, nisu u ovom trenutku bili u mogućnosti dati onoliko koliko smo od njih očekivali, tako da financijsku konstrukciju još zatvaramo.

To, vjerojatno, znači da se i do kraja godine može uključiti svatko tko to želi?

Tako je. Do kraja godine svatko tko se želi uključiti je dobrodošao, a mi možemo obećati da niti jedna kuna neće biti nenamjenski potrošena.

Pedeset godina i prigodna monografija tek su jedan dio priče. Drugi dio čine natjecanja i redovne obveze. Što se trenutno radi?

Nama u ovom trenutku do kraja natjecateljske sezone u ovoj godini, za prvu i sve ostale momčadi, treba još oko 15.000 kuna. Taj novac nam treba i za domaćinstva i za gostovanja. Naime, kao domaćini moramo podmiriti troškove sucima, delegatu, liječniku i ostalim službenim osobama, a kada idemo na gostovanje tada moramo podmiriti putne troškove. Pred nama je još nekoliko domaćih utakmica i gostovanja i od redovnih prihoda moramo podmiriti to redovno poslovanje, da bi sve ekipe mogle sudjelovati u ligama u kojima se natječu, nadam se jednako uspješno kao što je to bilo i dosad.

Treba istaknuti da RK Rudar ima brojne momčadi u mlađim kategorijama, koje nastupaju diljem Hrvatske. Tim je veća obaveza i Vas kao predsjednice, ali i Upravnog odbora, kako bi klub mogao normalno poslovati i funkcionirati?

Točno. Drugo je bilo vrijeme kada nismo bili toliko dobri i kada nismo imali toliko troškova. Ovako, kad nam se neka od ekipa probije više u hijerarhijskoj ljestvici klubova, onda igra u udaljenijim mjestima pa to podrazumijeva i putovanja do Dalmacije, Istre ili Slavonije, a sve to puno košta. To se odnosi i na naše mlađe uzrasne kategorije – kadete, mlađe kadete, djevojčice, miniće... Napominjem to kako netko ne bi pomislio da se novac troši samo na prvu momčad. Većina našeg redovnog prihoda odlazi zapravo na financiranje natjecanja upravo mlađih uzrasnih kategorija.

S obzirom na iskustvo u nekim drugim sportovima i na situaciju u cijeloj zemlji, pa i u našem gradu, naglašavate i da igrači prve momčadi zapravo ne primaju plaću.

Mislim da svi u Samoboru to znaju. Ali, za one koji možda s tim nisu upoznati, RK Rudar je amaterski klub. Ne plaćamo naše igrače, a samo se jednom dečku plaća pokaz do Zagreba. Igrači ne dobivaju naknade, već igraju dobrovoljno, i zaista čestitam svim generacijama koje su uspjele izgraditi taj duh da se klub iz jedne tako male sredine kao što su Rude (a možda je to i prednost u ovom slučaju) održi i uspijeva funkcionirati na zdravim principima.

Kako je to funkcionirati i trenirati toliko dugo bez vlastite dvorane, čija je gradnja i drugi povod za razgovor?

Smatram da zaista ne postoiji nitko u Samoboru i okolici tko ne zna da Rukometni klub Rudar radi bez vlastite dvorane, već u terminima u samoborskim dvoranama. Sada su dvije, a donedavno je bila samo jedna. Tih termina je premalo za sve naše selekcije pa se treneri moraju dovijati na različite načine kako bi svi ipak redovno i dovoljno trenirali. Bit će bolje kada bude gotova dvorana u Rudama. Nešto malo jednostavnije nam je tijekom proljeća i rane jeseni, jer se dio treninga odrađuje i na igralištu u Rudama. Zato je izgradnja dvorane, koja divno napreduje iz dana u dan, nešto što će pomoći ne samo RK Rudaru i školi, nego i svim Rudarima i Samoboru gledano u cjelini, budući da i dalje nedostaju uvjeti za organizirano bavljenje sportom. Nadam se da dvorana u Rudama nije jedina koja će se izgraditi, već da ćemo doživjeti gradnju još pokoje dvorane u Samoboru. Svake godine potrebe za sportskim terenima i zatvorenim prostorima su sve veće i veće, jer organizirano bavljenje sportom je sve prisutnije.

Koji su rokovi za dvoranu u Rudama?

Naša dvorana treba biti gotova krajem lipnja 2010. godine. Nadam se da će tako i biti. Unatoč recesiji, imamo obećanja iz Grada da se taj projekt neće usporiti, a o zaustavljanju zaista nitko nije ni razmišljao. Želim svima nama, a i gradskim ocima, da u ovim teškim vremenima iznađu dovoljno mudstrosti i snage da se taj projekt završi. U Hrvatskoj imamo i previše primjera da se objekti nisu dovršili i da su potom propadali, kao što je primjer bolnice u Blatu. Nikako ne bi valjalo da se tako nešto dogodi u Samoboru, jer ulupati novac, a onda ne dovršiti objekt nije racionalno i takvo što bi mogao napraviti samo neprijatelj ovoga grada.

Nakon svečanosti u povodu 50. obljetnice kluba, u kojoj ćemo se prisjećati prošlosti, vjerojatno će već početkom sljedeće natjecateljske sezone biti razloga za novu feštu - u novoj rudarskoj sportskoj dvorani?

Našu redovnu skupštinu trebali bismo održati u ožujku. Nismo o tome još razgovarali, ali ću predložiti da se redovna skupština napravi u novoj dvorani pa da se uz radni dio možemo u njoj i proveseliti i tako obilježiti završetak projekta dvorane. Mislim da će ona promijeniti cijelu vizuru Ruda i možda potaknuti naše gradske oce i urbaniste da detaljnije razrade ideje o uređenju cijelog centra Ruda, jer bi se tako mogla riješiti i infrastruktura mjesta koja bi oplemenila stanovanje i koja bi dovela do napretka. Tome će svakako pridonijeti i otvaranje rudnika pa želim KUD-u Oštrc, i svima koji su bili uključeni u taj projekt, da isti bude što prije dovršen i da Rude postanu mjesto u kojem se ima što za vidjeti i u koje se ima zbog čega doći.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)