Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Roland Gajšak, predsjednik samoborskog HSLS-a i doskorašnji pročelnik Upravnog odjela za financije

Posao sam obavljao profesionalno i odgovorno

Posljednja sjednica Gradskog vijeća Grada Samobora, održana 15. rujna, bila je na neki način oproštajna za Rolanda Gajšaka, jer mu je to bio zadnji dan na poslu pročelnika Upravnog odjela za financije. Budući da je najviše vremena tada potrošeno na rasprave o rebalansu i stanju proračuna, doskorašnji pročelnik želio je dati i pojašnjenja uz neke interpretacije financijskog stanja Grada, a kao predsjednika HSLS-a zatražili smo ga i komentar postizborne situacije i očitovanje na projekte koje je zagovarala bivša gradska garnitura.

Rebalans i stanje proračuna bili su tema sjednice Gradskog vijeća pa nas zanima Vaš komentar – je li situacija katastrofična ili ima još dovoljno prostora i rezerve za poboljšanje?

Moram reći da smo prilikom donošenja proračuna za 2009. godinu, tj. već kod njegova planiranja, istaknuli da je proračun postavljen ambiciozno i bili smo svjesni da je teško očekivati da će se proračun u toj mjeri ostvariti. No, s druge strane, u rashodovnoj strani proračuna nismo planirali značajne troškove koji bi značili dugoročne obveze Grada, nego smo planirali veći broj investicijskih ulaganja za koje smo prilikom obrazloženja rekli da će se izvršavati ukoliko će punjenje proračuna to omogućavati. Prilikom polugodišnjeg izvršenja proračuna to se na kraju krajeva i pokazalo, jer smo vidjeli da je stvoren minimalni šestomjesečni manjak u proračunu. Ako poznajemo dinamiku punjenja proračuna, znamo da se u prvom dijelu godine proračun uvijek slabije puni nego u drugom dijelu i da se u redovnom poslovanju taj manjak može nadoknaditi, pod uvjetom da se ne započnu veći investicijski projekti. Upozorio sam novu gradsku upravu da proračun za 2009., u skladu s punjenjem u prvih šest mjeseci, nema mogućnosti pokretanja novih investicija.

Ako se vratimo godinu unatrag, kada se počeo raditi prijedlog proračuna, kakve su bile smjernice Vlade? One su bile drugačije nego dva mjeseca kasnije?

Proračun se planira u skladu s dva glavna pokazatelja – ostvarenje gradskog proračuna na osnovu podataka koje smo imali u listopadu 2008. godine te na osnovu smjernica hrvatske Vlade. Na osnovu podataka koje smo imali o proračunu Grada bilo je vidljivo da je on u nekoliko godina značajno porastao. Konkretno, 2005. je iznosio nešto više od 100 milijuna kuna, da bi 2008. završili na više od 180 milijuna kuna. Zbog toga smo i očekivali da će i 2009. biti godina rasta, ali se onda krajem prošle godine dogodio taj ekonomski slom. Svjesni smo da se svugdje u državi događaju rezovi, da je i državni proračun višekratno smanjivan i da se najavljuju nova smanjivanja, tako da taj trend nije mimoišao ni Samobor. Uvidjeli smo da se i u našem proračunu moraju dogoditi rezovi, a, srećom, imali smo takvu situaciju da građanima nismo morali oduzimati nikakva prava, nego se jednostavno odustalo od nekih projekata.

Biste li drugačije napravili rebalans da ste bili u mogućnosti, budući da je ovaj rebalans izradio vaš prethodnik Slavko Miloš?

Situacija je takva da su se očekivani redovni prihodi Grada morali smanjiti na temelju pokazatelja, a prvenstveno se tu radi o komunalnom doprinosu, gdje je ostvaren značajan podbačaj, kao i kod drugih prihoda u komunalnom gospodarstvu. Jednostavno, investicije na području Grada su izostale. Mi smo i ranije radili na tome da ubrzamo naplatu komunalnog doprinosa pa smo sve investitore koji su ulagali u stanogradnju gotovo prisiljavali da plaćaju tu naknadu jednokratno i tako smo brže dolazili do prihoda. Ove godine puno investitora uopće nije u mogućnosti plaćati te obveze pa se sa svakim investitorom mora pojedinačno razgovarati i naći izlaz iz situacije. Zbog toga se može uvesti mogućnost plaćanja u ratama ili osigurati druge poticajne mjere za graditeljsku struku, kako bi se i dalje provodile investicije u Samoboru. S druge strane, ako redovni prihodi ne idu po planu, uvijek postoji mogućnost zaduživanja. Tu treba reći da smo ostavili i 10 milijuna kuna namjenskog kredita u Komunalcu, koji je trebao služiti za financiranje investicija. Nažalost, zbog određenih problema ta sredstva i dalje stoje u Komunalcu, pa je to još jedan od potencijala koje je sadašnja gradska uprava mogla iskoristiti. Sredstva koja su bila rezervirana za novi autobusni kolodvor i rekonstrukciju tržnice mogla su se preusmjeriti za neka druga ulaganja, za koja ova gradska uprava odluči da su najvažnija. Iz svega navedenog moj odgovor na Vaše pitanje je potvrdan.

Je li bilo iznenađenje doći s godišnjeg odmora i čuti da se više ne računa na Vas?

Moram priznati da sam tako nešto i očekivao, bez obzira na prve razgovore koje sam imao s novom gradskom upravom, u kojima je izražena želja da ostanem pročelnik za financije. No, to je uvjetovano podrškom novoj gradskoj upravi od strane vijećnika HSLS-a, što niti u jednom trenutku nije bila prihvatljiva opcija, kako za članove HSLS-a, tako ni za birače koji su glasali za HSLS na lokalnim izborima. Bio sam svjestan da dolazim iz druge političke opcije, koja sada ne podržava ovu upravu, pa je bilo za očekivati da će doći dan kada ćemo zahvaliti jedni drugima i kada ću otići iz te gradske uprave. Bez obzira što me malo iznenadio način na koji je to napravljeno, moram reći i da sam planirao odlazak, jer sam bio svjestan da bi bilo neizdrživo za mene, ali i za gradsku upravu, da imamo situaciju u kojoj je pročelnik za financije politička osoba koja ne podržava upravu.

U Gradskom vijeću ste na kraju zahvalili svima na suradnji, no je li to bio i posljednji nastup u ovom mandatu ili se vraćate u Vijeće?

Vratit ću se u vijećničke redove, jer sam izabran u njih na prošlim izborima. Odlazeći iz uprave rekao sam da se ne sramim niti jednog poteza koji sam napravio, da sam ponosan na ono što sam napravio kao pročelnik za financije i da sam sretan što je Grad Samobor ipak u bitno povoljnijoj poziciji od većine hrvatskih gradova, a rekao bih i u našem okruženju, te da je nova gradska uprava, s obzirom na cjelokupno stanje, naslijedila dobru situaciju.

Sadašnja vlast kaže da situacija nije dobra. Izravno ili neizravno osporili su neke projekte stare uprave koje ste im ostavili u naslijeđe, primjerice Sama. Govori se o iznajmljivanju prostora pa i njenoj prodaji. Je li kupnja bila opravdana i koliko je u nju uloženo?

Kupnja Same bila je strateški projekt zbog lokacije uz Gradnu, a bilo je zamišljeno da Gradna bude žila kucavica grada i da se uz nju pokušaju smjestiti svi društveni sadržaji. Na početku smo za 5,5 milijuna kuna kupili oko 1500 m2 prostora od Same u stečaju, što nije bio velik iznos ako se gleda površina koju smo dobili. Kasnije smo odlučili objediniti i prizemlje zgrade pa je otkupljena većina tamošnjih poslovnih prostora za dodatnih 5 milijuna kuna i tako smo dobili 2500 kvadratnih metara iskoristivog prostora za 10-ak milijuna kuna, tj. platili smo 1 kvadratni metar 4.000 kuna, što nije velik iznos za poslovni prostor u centru grada. Sadašnja uprava mora odlučiti što s tim prostorom, na koji način ga urediti i za koju svrhu. Ukoliko će ga prodati, vjerujem da mogu dobiti više novca nego što je dosad u isti uloženo, tako da iz te perspektive to nije bio loš potez. Ukoliko će se pak tih 2500 kvadrata prostora urediti za društvene sadržaje, Grad će ostvariti veliki projekt.

Što se tiče društvenih sadržaja, projekt oko kojeg su se lomila koplja bio je Kulturno – komercijalni centar. Možete li nam pojasniti što se tu sve događalo i što je s ugovorom sa Sinergijskim solucijama koji je bio potpisan?

Grad Samobor je pokušao prostor iza kina urediti na način da se nađe investitor koji bi, u skladu sa zahtjevima konzervatora i GUP-a, a temeljem odluke Gradskog vijeća, uredio cijeli prostor u kojem bi Grad u konačnici dobio kulturni centar za sve takve potrebe, a privatni investitor bi imao na raspolaganju komercijalne sadržaje koje bi mogao iznajmljivati ili prodati. Proveli smo transparentan postupak izbora privatnog partnera, no kada smo došli u fazu dogovaranja ugovora zaključili smo da uvjeti iz tog ugovora nisu od interesa za Grad, da bi dugoročno mogli značiti rizik, pa smo odlučili da ne idemo dalje u postupak. Jednostavno smo zahvalili privatnom partneru, koji je uložio i dosta novca u taj postupak, ali je on prihvatio naše razloge te je projekt stavljen sa strane.

Je li bilo financijske štete za Grad?

Ne, nije je bilo.

Da se ponovi slična situacija, biste li sve ponovili ili biste odabrali drugačiji model?

U tadašnjoj financijskoj situaciji Grada to je bio jedini model da se ta cijela zona urbanistički privede svrsi. Vidjeli smo da taj model nije savršen i na koncu smo od njega i odustali. No, činjenica je da bez privatnog kapitala Grad Samobor ne može urediti tu cijelu zonu, već bi mogao napraviti samo površna i paušalna rješenja, a činjenica je da je to vrijedan dio grada koji ne trpi takva rješenja.

Kupnja Allnochovog dvorca – zašto je kupljen i je li to bilo nužno, ako se uzmu u obzir prigovori da nije kupljen stari autobusni kolodvor?

Velika je razlika u tome što do kupnje Allnochovog dvorca nije došlo na način da smo se morali javiti na neki natječaj, već je do odluke o kupnji došlo temeljem prava na prvokup, jer je to zaštićeni spomenik kulture i prodavatelj nije ni mogao prodati drugome dok se prvo ne očituju država, županija ili grad. Odlučili smo se za kupnju, jer je to već bio prostor koji je koristio Muzej. Jasno da je način na koji je sada riješen neprimjeren za jedan spomenik kulture, ali mi jednostavno nismo htjeli propustiti šansu da postanemo vlasnici i jednom ga uredimo, prvenstveno za društvene potrebe grada.

Što se tiče autobusnog kolodvora, moram reći da je on bio stavljen na prodaju putem natječaja od strane Zagrebačkog holdinga, odnosno ZET-a. Također, rok za javljanje na taj natječaj bio je vrlo kratak, objavljen je usred ljeta, i Grad nije mogao stvarati obveze, a da za to prethodno nema planirana sredstva. Kao dokaz da se takva investicija planira mora postojati odluka Gradskog vijeća. Znači, čak i uz najbolju volju da se pokušamo javiti na taj natječaj, jednostavno nije bilo dovoljno vremena da se zadovolji potrebna zakonska procedura i da Samobor kupi kolodvor.

Da je bila drugačija procedura ili dulji rok, znači li to da bi Grad bio zainteresiran za kupnju?

Grad je uvijek zainteresiran za kupnju takvih objekata koji su u centru grada i koji su strateški bitni za funkcioniranje. Da je bila transparentna procedura i da su se mogli dogovoriti uvjeti sa Zagrebom i Holdingom, sigurno bismo se drugačije odnosili prema kupnji kolodvora. Međutim, prošlo je sve kako je prošlo, javio se jedan ponuditelj koji je zadovoljio uvjete i on ga je kupio.

Ni prijašnje garniture, a ni Vaša, nisu uspjele postići dogovor s Gradom Zagrebom oko razdruživanja. To je tema koja je još uvijek na čekanju. U čemu je zapinjalo?

Moram reći da smo mi upravo zbog pitanja autobusnog kolodvora i smatrali da on pripada Gradu Samoboru i da ga moramo dobiti bez davanja velikih novaca za njega. Pokušavali smo u više navrata postići takav dogovor sa Zagrebom kojim bi izvršili kompenzaciju imovine koju Samobor ima na području Zagreba. Očekivali smo od njih da se ponašaju onako kako se Zagreb odnosi prema ostatku Hrvatske, gdje se prikazuje benevolentnim u pomaganju razvoja. No, u slučaju Samobora nije se tako ponašao, već je išao s pokušajem dobivanja što većeg novca za nekretnine koje ima na našem području.

Je li Samobor bio u mogućnosti uzvratiti istom mjerom, tj. pokrenuti pitanje svojih nekretnina u Gradu Zagrebu?

Te naše nekretnine su već privedene svrsi i one su, koliko ja znam, praktički sada prometnice na području Zagreba. Tako da je tu logika da ih Grad Zagreb otkupi. Ali, njih nitko drugi ni ne može otkupiti i bile su, mogli bi reći, dobar ulog za dogovor, do kojega, nažalost, nije došlo.

Kad smo kod prometnica, često se spominjala i obilaznica. Najčešće primjedbe koje su se mogle čuti bile su da se njome koristi mali broj vozila i da ne služi svrsi kojoj je bila namijenjena. Slažete li se s tom ocjenom? Je li obilaznica bila nužna, i to u ovom obliku?

Obilaznica je definitivno bila nužna za Samobor, jer toliki teretni promet centar grada jednostavno više ne može podnijeti. Sadašnja obilaznica je od strane stručnjaka bila ocijenjena kao najekonomičnija varijanta, jer su sve druge varijante podrazumijevale gradnju tunela, što Grad nikako nije mogao isfinancirati. Žao mi je što se obilaznica ne koristi više, a koristila bi se kada bi se zabranio teretni promet kroz centar grada. Koliko sam upoznat sa situacijom, temeljni uvjeti za to postoje i obilaznica može preuzeti teretni promet, uz regulaciju prometa u Velikoj Jazbini, koja bi, normalno, ljudima u Velikoj Jazbini trebala omogućiti suživot s tom cestom. Nakon toga i promet u Samoboru treba urediti na način da Obrtnička i Livadićeva postanu jednosmjerne ulice. Zato mislim da je to bila bitna stvar i značajna investicija. Jasno, ni situacija da promet ide kroz Veliku Jazbinu nije konačna varijanta, već se planiralo cestu provesti izvan naselja pa da tek minimalan broj stanovnika Grada Samobora bude pod utjecajem teškog teretnog prometa.

Jedna od vječnih tema rasprava bila je i Vojarna Taborec. Koliko ste bili upoznati s projektom i kako se mislilo sve realizirati?

Vojarna je također bitan dio Grada, jer predstavlja veliki resurs. Bilo je puno krivih interpretacija ideje da se u Vojarni smjesti katoličko sveučilište, ali i puno nerazumijevanja uz samo sveučilište. Gradska uprava je imala samo jedan strateški cilj, a to je da Samobor postane sveučilišni grad. Željeli smo postati grad studentskog okruženja, a jedina institucija koja je bila spremna ispuniti taj naš cilj bila je crkva, koja se obvezala urediti katoličko sveučilište i to na način da ono bude alternativa postojećim državnim sveučilištima. Smatrali smo to dobrim mamcem za državu, da nam prvo dodijeli prostor Vojarne za sveučilište kao nositelja aktivnosti na tom prostoru, a uz njega bi se planirali i drugi sadržaji, prvenstveno društvenog značaja, dakle, škola i vrtić, koji bi se paralelno uz sveučilište mogli razvijati. Nažalost, nismo uspjeli realizirati taj projekt, a sadašnja gradska uprava ima drugačije viđenje prostora i želi ga učiniti servisnim dijelom grada. Smatram da gradska uprava i dalje treba ostati što bliže centru grada. K tome, i gradska vijećnica na Trgu je ono što Samobor čini prepoznatljivim i to ne bi trebalo mijenjati pa ni mi kao poltička opcija nećemo biti za to da se gradska uprava izmješta.

Je li se i kod Vojarne ponovila situacija s kolodvorom pa se od dobrostojećeg Samobora očekivalo da plati taj kompleks? Očito je da lobiranje nije dalo rezultate.

Ne znam koje su namjere države, ali su se sada pokazale lošima, jer se u Vojarni ništa ne događa i ona postaje također neuređeni dio grada koji propada. Mislim da država treba što prije reagirati da prostor počne privoditi svrsi.

Nezaobilazna tema razgovora u Samoboru je i Šmidhen. Što je s tim projektom i kada će se početi graditi? Možete li nam pojasniti koja su bila obećanja investitora?

Jedno su obećanja, a drugo obveze investitora. Prema mojim saznanjima, investitori su poštivali obveze koje su preuzeli od strane Grada i već su jako puno rada uložili u projekt. Bez obzira na određena kašnjenja, smatram da Grad Samobor takvim investitorima ne smije okrenuti leđa, jer Samobor ne može birati tko će biti investitor. On je odabran na javnoj dražbi, to je tvrtka koja je ponudila najviše novca i to se mora poštivati. Moramo učiniti sve da se uređenje Šmidhena počne što prije realizirati. Obveza Grada je da čini sve ono što je potrebno u donošenju planske dokumentacije, kako bi, u neku ruku, prisilio investitora da započne realizaciju. Bitno je da Grad ispoštuje svoje rokove, jer će tako olakšati investitoru da i on ispoštuje svoje rokove, predviđene ugovorom.

Na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Beljak je spominjao i podizanje kaznenih prijava. Bojite li se da ćete Vi osobno ili Vaši doskorašnji suradnici morati odgovarati na upite nadležnih?

Ne bojim se kaznenih prijava. Svoj posao obavljao sam maksimalno profesionalno i odgovorno, a naš Upravni odjel za financije svake je godine bio pod lupom Državne revizije, koja nije našla veće nepravilnosti u radu cijele gradske uprave, a pogotovo ne odjela za financije kojem sam bio na čelu. Sadašnja gradska uprava angažirala je posebnog revizora koji je radio i reviziju rada Upravnog odjela za financije, a ni on nije našao nikakve nepravilnosti u našem radu. Dakle, što se mene tiče, a mogu to reći i u ime svih kolega s kojima sam radio ove četiri godine u Gradu, ne treba se nitko bojati bilo kakvih kaznenih prijava. Ovakve insinuacije, koje nisu potkrijepljene nikakvim činjenicama, tendenciozne su i služe obmani javnosti kao alibi za mogući vlastiti neuspjeh.

Izbori su iza nas. Jeste li napravili analizu postignutih rezultata?

Napravili smo analizu, jer mi kao politička stranka moramo učiti iz grešaka, a poanta dobrog gospodara je da, učeći na greškama, postaje bolji i uspješniji. Nakon evaluacije rezultata na lokalnim izborima zacrtali smo naše smjernice rada, osnažili se kao ogranak s nekoliko stotina novih članova, uglavnom mladih, koji su nas prepoznali kao kvalitetnu alternativu postojećoj vladajućoj garnituri sa stručnosti kao glavnim kriterijem i generatorom razvoja našega grada. U Gradskom vijeću ćemo djelovati konstruktivno, uvijek za dobrobit Samobora i naših sugrađana, tako da ćemo podržati kvalitetne i dobro osmišljene kapitalne projekte, ako ih bude, ali i kritizirati nepravilnosti u radu gradske uprave, jer imamo iznimno kvalitetne članove koji su vrhunski stručnjaci u svojim profesijama. Ono što je kontradikcija, do koje smo došli u analizama, je da je većina građana smatrala da se puno radilo u te protekle četiri godine i da se na svakom koraku vidjela briga kako će grad izgledati, da je puno učinjeno na uređenju grada i na poboljšanju materijalnih prava građana. No, bez obzira na to, na izborima smo kažnjeni. Mislim da je veći propust bio u tome što nismo dovoljno slušali što građani misle o našim pojedinim potezima te da smo pali na potezima koji zapravo nisu bitno utjecali na život građana, ali su negativno odjeknuli u javnosti. Nismo si uzeli ni dovoljno vremena da neke od poteza objasnimo javnosti, da im predočimo ono što smo smatrali da je nužno napraviti, pa da i oni spoznaju da je tome tako. Osobno mi je, naravno, žao, jer smatram da je gradska uprava bila na dobrom putu. Započeti su projekti, za većinu njih je ishođena projektna dokumentacija i oni se praktički mogu provoditi. Sadašnjoj gradskoj upravi želim puno sreće, ali bojim se da prema prvim rezultatima i načinu rada na koji su krenuli nisu zreli i ekipirani za stručno vođenje Grada te da moraju još puno naučiti, a vremena za učenje nema dovoljno, jer mandat traje samo četiri godine.

O proklamiranoj racionalizaciji gradske uprave nema ni govora, jer su u tijeku nova zapošljavanja, kako u gradskoj upravi tako i u Poduzetničkom centru; slučajno ili ne, upravo iz redova članova političkih stranaka vladajuće gradske koalicije. Uvjeren sam da rezultati vođenja Grada neće biti onakvi kakvi bi bili da je ostala prošla garnitura, ali, obzirom da volim naš Samobor, neka me budućnost demantira.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (121)