Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Predsjednik Udruge KODEKS Stjepan Vlahović o novostima oko inicijative za izgradnju doma za starije

Dom za starije u Rudama?

Udruga za poticaj izgradnje domova umirovljenika KODEKS i njen inicijator Stjepan Vlahović, kao što su obećali, ozbiljno su se primili posla oko rješavanja potreba stanovnika treće životne dobi. Njihovo inzistiranje na realizaciji predizbornih obećanja struktura na vlasti, potpomognuto bogatim životnim iskustvom, i fokusiranost na zajednički cilj, izgleda da su uspjeli pomaknuti stvari s mrtve točke – otvorila se stvarna mogućnost skore izgradnje doma za starije osobe na području Samobora. Na koji se način to kani ostvariti, na kojoj bi se lokaciji gradilo i zašto je uvjeren da će ovog puta stvari s papira uistinu zaživjeti i u stvarnosti, otkriva nam predsjednik KODEKS-a Stjepan Vlahović.

Mislim da ste bili prvi ili drugi koje su gradonačelnik i njegov tim primili na razgovor nakon preuzimanja vlasti krajem lipnja, o čemu smo već pisali. Što se u međuvremenu događalo?

Glavna tema tada bio je dom umirovljenika i svi aspekti oko izbornog obećanja. Podsjećam da je naša Udruga KODEKS osnovana upravo s namjerom da potakne inicijative oko izgradnje domova za starije. Tom prilikom smo razmijenili stajališta vezana uz probleme oko proračuna, jer je jasno da se graditi, ali ni adaptirati postojeće objekte, ne može ukoliko novca nema ili ga neće biti.

Čuje se u kuloarima da se odustaje od doma, kako je stanje u gradskoj blagajni alarmantno, kako, ukratko, ono što je obećano ne može biti izvršeno. Što je istina u svemu?

Skoro pa ništa! Stanje s novcima niti gradonačelnika, a niti nas, nije iznanadilo, jer, ako baš hoćete, to smo tvrdili još prošle godine. Već sam sebi i čitateljima dojadio s tom pričom, ali isto tako tvrdim i danas i sutra da novac u ovom slučaju nije ni nužan! Potrebna je hladna glava, znanje i dobra koordinacija svih resursa koji su nam na raspolaganju. Možemo li tako raditi? To pitanje nije upućeno samo nama, već i Gradskom vijeću koje ovih dana saznaje da se proračunski prihodi za tekuću godinu smanjuju za više od 40 milijuna kuna ili 20%, pa je jasno kakav će biti proračun u sljedećoj godini. Ne znam što se stalno nečemu čudimo. Mi u Udruzi imamo prvoklasne stručnjake i uvjeravam vas da ne možemo biti iznenađeni. Zar u ovim godinama? Dajte, molim vas. Uostalom, naš član sređuje "kasu" za 2010. godinu.

Kada se govori o domu za starije spominje se u zadnje vrijeme i navodna nova lokacija, i to negdje u okolici Ruda. Ima li istine u toj priči?

Evo, vi ste prvi koji može saznati nešto više, ali opet ne sve. Zašto? Jednostavno zato što još ima dosta pojedinosti koje ostaju nepoznanica, a najveća je ishođenje lokacijske dozvole. Taj će postupak potrajati i budite sigurni da smo mi prvi koji inzistiramo na poštivanju procedure. Dali smo svoje mišljenje, naša ekipa (dr. Lovasić, prof. Pongrac, prof. Pehar i ja) bila je na licu mjesta i ono što sa sigurnošću (kao i svi drugi) mogu reći: prekrasno! Zagovaramo istinu, jer nam je jasno da drugačije možemo opstati samo na kratak rok. To znači da ukoliko ne mogu biti ispoštivani najviši ekološki standardi - od svega ništa! Drugi važan element u cijeloj priči je da postoji privatni investitor koji se obvezuje izgraditi dom s 200 ležajeva i svim pratećim objektima najvišeg standarda. Ovdje je važno napomenuti da Grad ne plaća ništa, čak ni pripremu infrastrukture (cesta, voda, struja, separacija otpadne vode..). Mještani Ruda bi dobili prekrasan objekt s novozaposlenom, svojom radnom snagom (više od 60 radnih mjesta). Činjenica je da je novca sve manje, dosta toga treba "zamrznuti", ali kada se pojavi solucija kao ova, s privatnom inicijativom - samo luda i neodgovorna vlast bi to ignorirala. Definitivno zagovaram potpunu slobodu - ne biti ljubomoran na bilo čiju inicijativu, ni biti uskogrudan, jer mjesta ima za sve ideje.

Što je s domom u samom Samoboru, jer potrebni su još neki sadržaji?

Naravno da je dom u gradu neophodan i zbog tzv. dnevnog boravka, gdje bi zaposleni ostavili "na čuvanju" svoje roditelje i vraćali ih kući na spavanje. To je jedna potreba, a druga je stacionar za nepokretne, o čemu već govorimo desetljećima. Hoćemo li i ovu priču prekinuti, ovisi samo o nama. Uvjeren sam da možemo zadovoljiti sve tri potrebe.

Zašto ste toliko sigurni?

Zato što smo ekipa koja nema osobnih interesa i koji su, kak' se ono veli, "pri kraju", a imamo ono nešto što se zove inat. Možemo biti ustrajni i nepokolebljivi, povezati sve naše članove koji su različitih struka i znanja, imaju životnog iskustva i poznaju mnoge ljude, pa tako i dovršiti svoje planirane ciljeve.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (14)