Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Silvija Turk, predsjednica KUD-a Oštrc

Prvih 30 godina

KUD Oštrc obilježio je 30. godišnjicu rada, a po prvi put ove godine Rudarska greblica trajala je tri dana, što je dokaz da se članovi društva ne zadovoljavaju dostignutim i postojećim, već uvijek teže boljem i novom. Jubilej je bila prigoda da o tome progovori i aktualna predsjednica društva Silvija Turk.

- Prije nego se osvrnemo na 30 godina KUD-a Oštrc, vratimo se na Greblicu. Opći dojam nakon ovogodišnje Greblice?

- Nakon tri dana zabave, fešte i puno rada prvo smo malo odahnuli. Vrlo smo zadovoljni, jer je sve krasno ispalo, a i vrijeme nas je poslužilo sva tri dana. Prvog dana je otvorena tematska izložba, koju je osmislila Maja Cvetković, izdvojivši sva bitna događanja u razvoju KUD-a Oštrc - od početaka 1979. godine, formiranje zbora, ratno vrijeme kada je djelovao samo jedan orkestar pa do razvoja folklora i Rudarske greblice te rudnika, koji je kruna našeg rada. Njega su pokrenuli članovi KUD-a Oštrc, kao ljubitelji mjesta u kojem živimo. To je dokaz da nismo samo ostali u granicama kulture i tambure, što je nama primarna djelatnost, nego smo pokretači i drugih stvari u Rudama, na što smo ponosni i zbog čega želimo da se uključi što više ljudi, a ne da teret akcija isključivo pada na članove KUD-a. Mi ne radimo akcije samo za sebe, nego za sve, i ne samo za sadašnju generaciju, nego i za one koje dolaze.

- Nakon toga otvorenja izložbe slijedile su tri večeri glazbe o kojima smo već pisali i gdje smo vas pohvalili. Sveo bih ovo malo i na osobnu razinu. Kada ste počinjali, kako je to izgledalo i zašto baš rad u KUD-u?

- Mi smo kretali kao klinci, jer je to bila jedna od rijetkih aktivnosti na koje smo mogli ići u mjestu. Prvo sam krenula u tamburaški orkestar kod gospodina Štengla. Tamo smo učili prve note i prebirali po tamburici. Onda sam krenula na pjevanje. Sve se to odvijalo u staroj školi u dvije prostorije, koje su bile neprimjeren prostor za sve ono što nam je zapravo trebalo, ali izdržali smo, uz puno dobre volje i entuzijazma. Pokrenule su se nove stvari, kao što je folklor. Kroz godine se sve razvijalo u sve bolje i kvalitetnije društvo, sa sve više članova. Kada smo krenuli s turnejama, kao svojevrsnim nagradama za sav uloženi trud i rad, onda je sve postalo zanimljivo i primamljivo i, naravno, da smo ostali te da su se sve više učvršćivala prijateljstva, koja su u dosta slučajeva završavala brakom. I to su, također, stvari koje te, uz folklor, drže u društvu, ti međuljudski odnosi koji su i najbitniji.

- Je li postalo stvar prestiža biti aktivan član KUD-a Oštrc?

- Moram priznati da je, iako je to ponekad i vrlo teško. Evo, nakon nekih četiri ili pet godina članovi koji su prestali biti aktivni plesači i svirači ponovno su plesali na ovoj obljetnici i mogu reći da nije lako. Bilo nam je fora doći na pozornicu pred publiku, ali za te stvari više nemamo vremena pa nam nije ni jednostavno.

- Zato su sada te malo starije generacije preuzele rukovodeću ulogu. Kao predsjednica KUD-a možete li napraviti usporedbu – nekad i sad?

- Mogla bih reći da su nam sastanci sada žustriji. Kada se raspravlja o temama i stvarima koji se moraju odraditi, onda se svi uključe u to. Ne kažem da se i prije nije takvo što događalo, ali je bila drugačija podjela, jer je manji broj ljudi odlučivao, a ostali su davali svoje primjedbe. Sada je drugačije jer smo u Upravni odbor, osim članova KUD-a, pozvali i mlade ljudi koji su se tek doselili u naše mjesto i koji djeluju na drugačiji način. To smo napravili da nam se pogled na rad ne sužuje, nego proširuje. Sastanci znaju biti vrlo aktivni, puno se stvari izgovori pa se iz toga i rađaju ideje, koje su se prije možda spominjale, ali nije bilo ni dovoljno ljudi da ih se odradi.

- Novi članovi, znači, donose novu energiju?

- Naravno, bez novih članova se uglavnom rade stvari koje su tradicija, koje su već svima poznate i nikad se ne radi taj korak dalje. Ovako, uvijek nam se otvara novi izazov, kao što nam je ove godine to bila etno večer pred rudnikom, koji nam je bio novi projekt za koji nismo znali kako će ispasti, kako ćemo sve odraditi, hoće li uspjeti. Na kraju smo jako ponosni što smo to odradili. Ne znam mogu li to ovako subjektivno reći, ali nama je zaista sve to savršeno ispalo.

- Kao objektivni promatrač sa strane koji podosta godina prati rad KUD-a usudio bih se reći da posjedujete onaj idealan spoj kreativnih i realizaciji sklonih ljudi?

- Lijepo smo se podijelili. Ima kod nas dobar dio koji su kreativni ljudi s puno ideja, a onda su tu i ovi drugi, koji razmišljaju kako sve to organizacijski i financijski odraditi. Oni si ti koji najčešće kažu da se nema novaca za realizaciju svih ideja. Onda se uključe i treći pa svi skupa razmišljamo kako se ipak neke stvari mogu realizirati, bez obzira na financije. Rudnik je savršen primjer svega što se događalo. Kreativci su sve pokrenuli pa su malo ustuknuli, ali se ipak našao model da se taj projekt realizira. Bez kreativnosti nema napretka, a bez realizatora nema organizacije i financijske stabilnosti. Jedno s drugim mora funkcionirati.

- Projekt koji će obilježiti 30. godišnjicu i koji će obilježiti rad društva, ali i Rude ne samo danas, nego i u budućnosti je upravo rudnik Sveta Barbara. Kakva je situacija?

- Radovi u rudniku su pri kraju. Imali smo malu stanku radi administrativnih razloga. Mi smo projekt rudnika Sveta Barbara realizirali sredstvima Europske Unije i utrošili smo sve novce koje smo u radovima opisali. No, zbog otvaranja novih mogućnosti, a to je proširenje rudnika i otkopavanje spojnih rovova, odlučili smo nastaviti, jer bi bilo šteta to sada ne realizirati, kada su radovi već u tijeku. Čekali smo odluku Grada Samobora možemo li krenuti s proširenjem i to nam je odobreno. Zato su sada u rudniku intenzivni radovi da se rovovi otkopaju. To je projekt za budućnost i razvoj. Da ostane samo na ovome ne bi bilo dobro. To je projekt, koji mora saživjeti u cijelom mjestu, od ugostiteljske ponude, privatnih apartmana za smještaj gostiju, različitih tura za vođenje gostiju, dakle, razmišljamo o širokoj turističkoj ponudi, jer nije dovoljno samo dovesti ljude u rudnik i pustiti ih doma. Razmišljamo o proširenju projekta i ponovno kandidiranje za sredstva EU, pa ćemo vjerojatno napraviti projekt o uređenju talionice kako bi cijelu priču zaokružili.

- Znači, nove zadaće u sljedećem razdoblju?

- Da, nisam ni znala da me sve to čeka. No, najlaške je sjediti doma u fotelji, ništa ne delati i gledati televiziju. Ali, da tako svi razmišljamo, onda se ništa ne bi napravilo i ne bi se imali čime ponositi. Pred nama je puno aktivnosti, kao predsjednica sama ne mogu ništa odraditi bez zajedničke suradnje i dogovora. Zahvalila bih Josipu Lenegneru kao tajniku i stupu cijele priče, Mihaelu Lehpameru i novim članovima Upravnog odbora, koji su s novim pogledima doprinjeli radu, a zahvala i svim prethodnicima koji su omogućili ovaj rad društva, ostavili su puno iza sebe.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)