Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Vlatka Burić, samoborska mezzosopranistica i članica ansambla Kazališta Komedija

Osvojila Švedsku i Škotsku, na redu je Hrvatska!

O povratku Samoborke Vlatke Burić sa školovanja na prestižnom Univerzitetu za glazbenu i scensku umjetnost u Beču već smo pisali na stranicama Glasnika. Tada, 2007. godine, Vlatka je najavila svoj angažman u Komediji, gdje je i trenutno članica ansambla, a iza nje su, osim brojnih samostalnih koncertnih nastupa, i uloge u opereti Johanna Straussa Šišmiš, domaćem mjuziklu Ruža na asfaltu te Offenbachovoj opereti Lijepa Helena. Mlada operna pjevačica čije su 3 i pol oktave raspona glasa, silom prilika, iz sopranskih voda "premještene" u mezzosopranski fah, u međuvremenu je napravila i nekoliko iskoraka izvan klasične glazbe. Nedavni koncert u Samoboru najavio je njenu suradnju s Matijom Dedićem na projektu snimanja jazz obrada skladbi Dore Pejačević, a iznenađenje mnogima bila je njezina odluka okušati se i u vodama zabavne glazbe. Singl Suza me odaje, iza kojeg skladateljski stoji Marko Tomasović, a tekstualno Antonija Šola, trenutno testira reakcije publike na inozemnom tržištu i to u dvije verzije – talijanskoj Il Destino E te engleskoj Ready To Be Broken, a Vlatka najavljuje i skori pohod na hrvatske medije i top liste. S mladom i svestranom pjevačicom Vlatkom Burić porazgovarali smo o njezinim željama i planovima.

Krenimo od najaktualnijeg, a to je iskorak u zabavne vode. Pjesma Suza me odaje je novi smjer u koji misliš ozbiljno ući ili se radi o avanturi i kratkoročnom koketiranju sa žanrom u kojem te publika nije navikla čuti?

Ozbiljno se mislim baviti pjevanjem, a ono može biti klasično, zabavno, može imati jako puno smjerova, tako da sve što radim u principu radim ozbiljno. Nema neozbiljnih akcija kod mene. Doduše, ovo je iskorak koji mi nije potpuna novost, jer sam u vrijeme kad sam počela studirati napravila jedan singl. Bila je to moja pjesma, nastala u životnom razdoblju kada je zapravo padala odluka o tome u kojem ću smjeru krenuti, čime ću se baviti i što ću pjevati. Ta je pjesma tada bila određeni test. Snimili smo je i vrtila se, ali nismo se potpuno posvetili toj pjesmi. Tako je ovo moj prvi ozbiljni iskorak u zabavnu glazbu i to na način da sam bila zamoljena da otpjevam pjesmu.

Kako je uopće došlo do suradnje s Markom Tomasovićem i Antonijom Šolom?

Marko je mene čuo na nekom od medija i javio mi se mailom. Predstavio se kao skladatelj i, ukratko, da mu se jako sviđa kako pjevam i da bi me volio upoznati. Naravno, kako se u ovom poslu ponekad javljaju kojekakve osobe za suradnju, prvo sam provjerila o kakvom se profilu skladatelja radi, jer sam imala nezgodnu situaciju prije nekoliko godina kad sam dobila jednu sličnu ponudu iz Slavonskog Broda. Uglavnom, nakon što sam pogledala što je Marko do sada radio, vidjela sam da se radi o odličnom skladatelju i nakon što smo se upoznali najavio je da ima namjeru napisati neku pjesmu za mene pa će me nazvati kad napravi nešto čime će biti zadovoljan. Od tada je bilo prošlo nekih 5 mjeseci. On je u međuvremenu, kako mi je rekao, skladao za mene nekoliko pjesama kojima nije bio zadovoljan, da bi mi na koncu odsvirao na klaviru melodiju koja je mene odmah asocirala na Italiju, na Sanremo. Nakon toga se u priču uključila moja draga prijateljica Antonija Šola, koja je napisala tekst, i tako je nastala Suza me odaje. Prije samog snimanja sam predložila da se napravi verzija i na talijanskom, a na kraju, na zamolbu ljudi sa stranog tržišta, snimili smo još i englesku verziju pjesme.

Kako je prihvaćena pjesma?

Od svih verzija najbolje je prihvaćena talijanska, najviše je hvale, a čak i u Hrvatskoj često traže da se pusti baš ta verzija. Iako mi je to pomalo žao, jer voljela bih da se u Hrvatskoj pjesma sluša na hrvatskom, da ljudi razumiju tekst, drago mi je što se pokazalo da sam imala dobar osjećaj za pjesmu kad sam tražila da je snimimo i na talijanskom. Inače, prvo smo je pustili na inozemno tržište, i to u Švedsku, gdje nam se nakon tri dana javio agent s viješću da je pjesma bila među najskidanijima što se tiče nepoznatih autora i da je pjesmu preuzelo 90-ak tamošnjih radio postaja. Pojavila se nakon toga i na nekim top listama na internetu, na nekim video portalima, a, koliko smo čuli, u Škotskoj je pjesma tri tjedna bila broj 1 u Top 10 ženskih vokala. Zanimljivo je da je u jednom trenutku u Top 10 istovremeno bila i engleska i talijanska verzija.

A u Hrvatskoj?

Iskreno, ne znam za reakcije u Hrvatskoj. To je i najtužnije - prije će te prihvatiti vani, nego kod nas. Pjesma se, prema mojim informacijama, vrti. Poslana je radio postajama, ali treba vremena dok se stvori krug osoba od povjerenja koje bi vodile taj dio moje karijere u Hrvatskoj. Kod nas se obično pjesme ne vrte ako nema lobiranja, a mi to još nismo napravili. Nadam se da će pjesma ipak napraviti svoje. Voljela bih da uspije, jer se radi o netipičnoj pjesmi koja odskače od onoga što se uglavnom nudi publici u zabavnoj glazbi. Tu se uglavnom gura površnost u glazbi i pretjerana jednostavnost, a ja bih htjela to promijeniti, ponuditi ljudima nešto drugačije, nešto što ima glavu i rep, tekst sa smislom i melodiju koja se pamti i koja ne djeluje samo na prvo slušanje. Nešto što su nekad radili Ivo Robić ili Tereza Kesovija.

Ostaje se na singlu ili se može očekivati druga, treća pjesma... Možda i album?

Sasvim sigurno se neće stati na singlu. Evo, upravo sam u pregovorima za jedan duet s osobom s kojom bi mi stvarno bilo veliko zadovoljstvo pjevati, no neću još ništa otkrivati, da se ne ureknem. Ideju o duetu nosim već godinama i on bi trebao zvučati dosta drugačije od onog što se do sada moglo slušati kod nas. Vidjet ćemo na jesen. Naravno, to ne znači da se bacam isključivo u zabavne vode, ali nadam se da će pjesme naći put do svoje publike.

Zaposlena si u Komediji, međutim, koliko sam vidio, od prvog angažmana 2007. godine uslijedila su još samo dva projekta za tebe. Znači li to, kao i činjenica da imaš vremena baviti se i zabavnom glazbom, da u Komediji nisi angažirana onoliko koliko bi mogla ili htjela?

Naravno da bih voljela raditi više unutar Komedije, i nisam jedina. Kazalište Komedija ima svoju politiku, a ja sam samo jedan mali kotačić u svemu tome i nisam pozvana govoriti o programu ili politici kazališta, jer postoje ljudi koji su zaduženi za to. Jasno, imam određeno mišljenje o tome, ali ga držim za sebe. Naravno da bih mogla raditi još neke projekte. Najgore je kad se čovjeka stavi u određenu ladicu pa se kaže "ti si operna pjevačica" i onda si na čekanju dok se ne pojavi projekt klasične produkcije. Mislim da to nije potrebno, jer sam ja vrlo prilagodljiva, što sam dokazala i angažmanom u mjuziklu Ruža na asfaltu, za koji sam dobila jako dobre kritike i to baš na račun pjevanja. Naime, cijeli sam život glazbeno odgajana da znam koristiti svoj glas u različitim vrstama glazbe, a kako se u ožujku u Komediji sprema novi mjuzikl, nadam se da ću biti dio tog projekta. Sretna sam s tri projekta koja sam odradila, ali mislim da je to premalo, jer sam naučena na puno rada. Da se krivo ne shvati, jako mi je drago da sam dio kazališta koje nudi specifičan program i koje daje svestranim muzičarima priliku pokazati se u različitim svjetlima.

Operne pjevačice uvijek imaju ulogu koju žele, koju smatraju svojom i koja bi trebala biti njihova uloga karijere. Koja je tvoja?

Kod mene je to malo specifično, jer sam studirala i magistrirala kao sopran, da bih nakon magisterija promijenila fah i otišla u mezzosopranistice. Tako imam dvije želje. Sopranska je Violetta iz La Traviate. To je jako teška uloga, dramski i muzički, ali mi je ona uvijek bila velika želja i uvijek sam bila jako nestrpljiva to pjevati. Moja profesorica mi je uvijek govorila da čekam, jer su za tu ulogu najbitnije godine. Ne novo znanje, niti kile, nego zrelost. I zaista, tek sad, dvije i pol godine nakon što sam se vratila, išla sam, onako za sebe, otpjevati ulogu i konačno sam shvatila da tek sad to zvuči onako kako bi trebalo i kako bih ja željela. Inače sam jako kritična i prema sebi i prema drugima i nikad mi to nije zvučalo onako kako sam htjela. Što se mezzosopranske želje tiče, to je definitivno Carmen, a velik izazov bio bi i vratiti se Woyzecku.

Uz Carmen je, ako se ne varam, na neki način i vezan tvoj prelazak u mezzosoprane?

Prije jedne ljetne pauze profesorica mi je rekla da malo proučim tu ulogu i, kad sam se vratila i to otpjevala, ona mi je rekla: "Kolegice, vi ste mezzosopran", a ja sam od šoka sjela na stolicu. To vam je otprilike kao da kažete Blanki Vlašić da super skače u vis, ali bi se trebala prebaciti na 100 metara s preponama, jer se pokazalo i da super trči. U tehničkom smislu naučene stvari ostaju, ali, što se programa tiče, sve se mijenja s tom promjenom. Kreće se na novo, jako izazovno putovanje, u kojem koristiš neke tonove koji ti do sada uopće nisu trebali, razmišljaš na način na koji sopran nikad nije razmišljao; to je jedan drugi svijet. Zbog toga sam još godinu dana ostala u Beču, jer je sve to trebalo posložiti i pripremiti se za audicije kao mezzosopran, nakon što sam čitavo vrijeme bila školovana i pripremala se za sopransku karijeru.

Nedavno si u Samoboru održala koncert s Matijom Dedićem. Predstavili ste se skladbama Dore Pejačević u jazz obradama. Je li to još jedan iskorak u nešto za tebe novo?

Nadam se da je to početak jedne dugoročnije suradnje. Matija me upoznao slučajno. Ostali smo u kontaktu, pozvao me da gostujem u jednoj emisiji i nakon toga su krenuli dogovori oko zajedničke suradnje vezane uz skladbe Dore Pejačević. Njegova je želja izdati CD obrada skladbi Dore Pejačević, a za mene je to izazov, jer, osim što se radi o jazz glazbi, to je prilika i za rad na djelima naše velike skladateljice. U Samoboru smo taj projekt predstavili prvi put, a slijedi nastup na Amadeo sceni u Zagrebu 15. srpnja i priprema materijala za snimanje.

Znači, za godinu dana u tvojoj biografiji možda možemo očekivati i nagradu Porin?

Iz tvojih usta u Božje uši. Materijal će biti napravljen vrhunski i ja sam apsolutno sretna što mogu surađivati s Matijom Dedićem, jer radeći s njim učim puno toga i on mi jako puno pomaže savjetima. Jako je lijepo kad se vrsni muzičari nađu u nečemu što je, u neku ruku, novi teren za njih i nadam se da će se to svidjeti i publici onako kako se to sviđa nama.

Kad već spominješ publiku, kako to da nisi medijski eksponiranija? Mlada, zgodna, uspješna, bavi se glazbom, a malo se piše o tebi?

Nije to velika enigma. Jednostavno iza sebe treba imati ljude koji će te nuditi. Malo me smeta kod nas što još uvijek vlada nekakav sustav usluga tipa "daj ti o njoj nešto objavi ovdje, a ja ću onda o tvojoj tamo". Medije, pogotovo "šareni tisak", jednostavno ne zanimaju osobe iza kojih se ne vuku skandali ili kontroverze. Zašto bi se pisalo o nečijim uspjesima kad se stranice mogu puniti osobama koje ne znaju niti pričati, za koje nitko ne zna što rade, čime se bave i koje su stvari iza njih? Već me prijatelji zezaju i kažu neka izmislim nešto, neki skandal, pa da netko nešto objavi. Ne bih to nikad napravila. Odgojena sam tako da, ako već trebam doći u novine, neka to bude zbog nekog uspjeha, bez izmotavanja i laži. U tom slučaju radije ću se baviti nečim drugim. No, tko čeka, dočeka.

Za kraj, kakvi su planovi za ljeto?

Predviđeno je da 21. kolovoza nastupim u Šibeniku, jer sam pozvana na drugu večer Šibenskog festivala. Po prvi puta će to biti večer obrade talijanskih kancona, a pjevat ću pjesmu La Bambola. Neki će se sjetiti da ju je svojedobno pjevala Gabi Novak. Osim toga, 29. kolovoza sam pozvana u Split, na Runjićeve večeri što mi je također neobično drago, jer mislim da ne postoji izvođač u Hrvatskoj koji ne bi htio tamo nastupiti. Cijelu organizaciju vodi njegova kćer Ivana i ona bira tko će nastupiti, a kad se vidi presjek prošlih godina i tko je sve nastupio, jasno je da se vrlo pažljivo bira koga će angažirati. Tako ću nastupiti na Runjićevim večerima najvjerojatnije s Oliverovom Ako izgubim tebe. Te me dvije stvari izuzetno vesele.

Kruno Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (12)