Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivana Cvetkovski, Magistra umjetnosti, doktorica znanosti

Filozofija hrvatskih akorda

Ivana Cvetkovski Samoborkama i Samoborcima će vjerojatno biti poznatija po svom djevojačkom prezimenu Črnjak. Prošle je godine postala doktorica filozofije na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu, na Institut für Wertungsforschung s temom disertacije usko povezanom s njenim dotadašnjim glazbenim opredjeljenjem – Das Akkordeon in Kroatien (Harmonika u Hrvatskoj) Kada se tome pridoda da je nakon mature upisala dodiplomski studij harmonike na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu, gdje je diplomirala 2000. godine, potom upisala poslijediplomski studij te stekla titulu magistre s odličnim uspjehom u solističkoj klasi prof. Jamesa Crabba, onda su to svakako činjenice koje su dovoljan povod za njeno predstavljanje široj javnosti.

Prije nekoliko mjeseci doktorirali ste u Grazu pa Vas sad možemo predstaviti kao magistru umjetnosti i doktoricu znanosti.

Zapravo doktorica filozofije, jer se u Austriji razlikuju titule doktora, dok se kod nas sve svodi pod doktor znanosti. Radi se o doktoratu filozofije koji je programskog smjera i vezan je uz muzikologiju.

Po okončanju mature u općoj Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Samoboru i u Srednjoj glazbenoj školi Funkcionalne muzičke pedagogije u klasi harmonike prof. Marjana Krajne te predmeta violončelo u Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru kod prof. Branka Hutterera, nije bilo mogućnosti upisa u Hrvatskoj u dodiplomski studij harmonike pa je Austrija bila logičan izbor.

Bilo je tada tek riječi o nekim začecima fakulteta i početne postave visokoškolskog obrazovanja za harmoniku u Hrvatskoj, ali to je sve bilo vrlo diskutabilno i nije dovoljno zaživjelo pa sam smatrala da se ne mogu razvijati u smjeru kojim sam se htjela razvijati. Zato sam 1996. odabrala odlazak u inozemstvo i jednostavno sam tamo ostala cijelo vrijeme te sam se, zbog moje želje za usavršavanjem u struci, kasnije odlučila za magisterij i za doktorat.

To je za naše prilike rijetka kombinacija - da se osim posvećenosti glazbi pokazuje afinitet i prema društvenim znanostima.

To je sasvim normalan razvitak. Doktorat filozofije na Institut für Wertungsforschung u Grazu jedinstveni je institut takve vrste u svijetu, gdje su zapravo temelj proučavanja vrednovanja u glazbi i umjetnosti općenito. Doktorat filozofije ovdje ne predstavlja striktnu apsolutnu filozofiju koja se pretpostavlja kad vidite da netko ima titulu doktora fiolozofije, već je ista prvenstveno usmjerena na glazbu kao umjetnost, ali naravno uključuje i izučavanje estetike, etike, grčke filozofije… Istovremeno moje istraživanje harmonike u Hrvatskoj se idealno uklopilo u njihove istraživačke programe.

Vratili ste se u Hrvatsku i odlučili tu radilti.

Ne znam zašto ne bih se vratila (smijeh). Ideja je da se u inozemstvu usavršavamo kako bismo u konačnici donijeli neke nove vrijednosti sa sobom po povratku u Hrvatsku.

Ali, bilo je ponuda i u Austriji?

Bilo je i radila sam neko vrijeme, ali nikad nisam imala želju ostati. Bilo mi je vrlo lijepo i, dapače, vrlo se rado sjećam razdoblja studija. Tamo je ipak drugačiji mentalitet ljudi, i ma kako to stereotipno zvučalo, u Hrvatskoj se vrlo dobro osjećam, lijepo mi je ovdje, radim u struci zbog čega sam jako zadovoljna. Moram reći i da je tamo sustav glazbenog školovanja sasvim drugačije koncipiran. U Hrvatskoj postoji jedan vrlo dobar princip glazbenog školovanja kada, nakon osnovnog šestogodišnjeg glazbenog školovanja u kojem se odvojeno izučava instrument i teorijski predmeti, nastavlja se četiri godine u srednjoj školi te potom na fakultetu ili akademiji. U europskim zemljama to je više bazirano na sustav individualnih klasa, te je vrlo važno tko vam je profesor instrumenta. Stoga su moguće i veće oscilacije u obrazovanju. Kod nas se zna plan, program i temamtika obrazovanja, ide se korak po korak i mogu reći da je to kod nas riješeno na dobrom, odnosno na jednom zavidnom nivou.

Vratimo se malo na školovanje. Kako je bilo u Austriji, u stranoj zemlji, kako su se uskladile sve obveze i način života?

Naravno da je bilo teško na početku. Iako sam imala dobre govorne predispozicije iz njemačkog jezika, kada se ode živjeti i studirati na stranom jeziku, ipak nije jednostavno. Kad se savlada ta jezična barijera sve je jednostavnije. I profesori su tamo vrlo gostoljubivi i spremni pomoći pa s te strane nisam imala nikakvih problema. Oni su više bili one financijske prirode, ali to se rješavalo na različite načine. I u mom životopisu piše da sam bila stipendist Grada Samobora i Grada Zagreba, svojevremeno sam čak imala jednu privatnu tvrtku kao svog sponzora. Usput sam radila i predavala, te sam tako zatvoriti financijsku konstrukciju. Što se tiče odnosa profesora i studenata, to je neusporedivo s ovim odnosima. Željela bi istaknuti velika ulaganja austrijske države u kulturu, u kojoj uključuju i nas strane studente. Akademija u Grazu je internacionalna akademija gdje su gotovo polovica profesora stranci, a i velika većina polaznika i studenata su stranci, što nikako ne može biti loše okruženje budući da smo jedni drugima pomagali.

Trenutno surađujete a ansamblom Acoustic project?

Da, to je zanimljiv projekt za koji me zaintrigirao Dubravko Palanović, mladi hrvatski kompozitor i vrsni kontrabasist, koji je došao na ideju da se spoje naizgled nespojivi instrumenti, te da se hrvatski skladatelji potaknu na pisanje skladbi za ovaj sastav. Dobili smo svoj slijed termina u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, tj. ciklus četiri godišnja doba. Svaki taj koncert je ujedno i novi projekt. Baza ljudi ostaje ista, ali gostuju i vrsni instrumentalisti, te se uvijek događa nešto novo i drugačije. Na početku smo se orijentirali na modernu glazbu i praizvedbe hrvatskih autora, što zahtjeva određenu koncentraciju publike. U zadnje vrijeme smo se malo posvetili i široj publici, pa samim time mijenjamo i odabir programa. Ostajemo na tendenciji propagiranja hrvatske glazbe, ali ubacujemo i obrade poznatih skladbi, kao što je argentinski tango, koji nam je bio tema zadnjeg koncerta. Zapravo, svaki koncert je novo istraživanje, a publika to vrlo dobro prihvaća. Naše muziciranje nazvali smo Koncerti za noćne ptice jer počinjemo u 21:21 sat. Termin je to odabran zbog današnjeg tempa života koji često ne daje previše šansi za druženje s kulturom i umjetnošću. Zbog brojnih dnevnih obveza većina ljudi jednostavno preskače koncerte jer nemaju vremena, ili im isti počinju prerano. Na početku smo bili malo skeptični hoće li se ljudi odazvati, ali oni su se jednostavno naučili na taj termin te svaki put imamo sve više i više publike.

U karijeri ste do sada imali i četiri samostalna koncerta pod nazivom Glazba je ljubav. Je li u planu ponovno samostalni nastup?

Dosad sam bila malo preokupirana projektom doktorata, koji je zahtijevao podosta energije i vremena, ali sigurno će ponovno biti i samostalnih nastupa. Svako razdoblje života nosi svoje. Drugačije je kad si student i imaš više vremena na raspolaganju nego kad imaš obitelj (Ivana je majka dvoje djece, op.a.) i posao, jer priprema za koncert mora biti temeljita ako se želi napraviti kvalitetna interpretacija. Niti jedan koncert, ma koliko na početku banalno izgledao, ne smije se banalno shvatiti. U tome se upravo i razlikuju profesionalci od amatera, jer mnogi misle da se koncert može jednostavno «odsvirati», što je potpuno pogrešno. Svaki koncert i svaki nastup mora se dubiozno shvatiti.

Možemo li očekivati nastup i u Samoboru, primjerice na Samoborskoj glazbenoj jeseni?

Nadam se da će me netko iz organizacije pozvati. Dapače bilo bi mi zadovoljstvo imati solistički nastup. Vjerujem da bi bio zanimljiv i nastup ansambla Acoustic project u kojem trenutno aktivno sudjelujem. Već dugo nisam nastupila u Samoboru jer sam se više okrenula prema Zagrebu, ali Samobor je oduvijek bio vrlo plodno glazbeno tlo i bila bi mi čast nastupiti na tako jednoj renomiranoj glazbenoj manifestaciji.

Spominjali ste svakodnevne obveze pa ne mogu preskočiti i ovo pomalo stereotipno pitanje. Kako usklađujete profesiju i obitelj?

Nije jednostavno. Ne bih ni uspjela doktorirati uz dvoje djece da nisam vrlo organizirana osoba. Obitelj je na prvom mjestu, a djeca zahtijevaju strahovitu energiju ako im se želimo posvetiti i provesti kvalitetno vrijeme s njima. S druge strane, profesionalni razvitak zahtijeva svoje. Nekako još uspijevam i nisam ništa od toga zanemarila niti ostavila sa strane na čekanju. Uspijevam balansirati, a sad je malo i lakše kad su djeca malo veća.

Na kraju, pitanje koje bi bilo očekivanije na početku. Vratimo se glazbi i vašim počecima. Kada ste se odlučivali za instrument, što je to prevagnulo prema harmonici kao prvom izboru?

Harmonika je apsolutno bila moja prva ljubav. Sjećam se kad sam bila mala, još sa pet godina, pričala sam da ću svirati harmoniku i da ću biti glazbenica. Naravno da me na početku nitko pa ni roditelji nisu posve ozbiljno shvaćali, ali izgleda da nam je nekima suđeno da zbilja od početka znamo što želimo u životu raditi. Uz harmoniku rodila se želja da učim i usavršavam violončelo. Moram se pohvaliti da sam svojom upornošću uspjela motivirati profesore u Glazbenoj školi «Ferdo Livadić» da se postepeno osnuje katedra i za violončelo. Sada imamo profesora Branka Hutterera koji već niz godina odgaja i uči mlade violončeliste. Meni je, eto, sasvim normalno što sam odabrala tako dva različita instrumenta.

Mato Šipuš

Ivana Cvetkovski dobitnica je brojnih nagrada za vrijeme školovanja, kako na državnim tako i na međunarodnim natjecanjima, a svoje glazbeno obrazovanje upotpunjavala je i na brojnim usavršavanjima kod svjetski priznatih svjetski pedagoga i solista. Osnovnu glazbenu školu harmonike završila je u Samoboru u klasi prof. Marine Flanjak, u Samoboru je i maturirala violončelo u klasi prof. Branka Hutterera. Koncertnu harmoniku kao prvi instrument, u klasi prof. Jamesa Crabba i Geira Draugsvolla, te violončelo kao drugi instrument u klasi prof.mag,art. Jörga Zwickera nastavila je studirati u Grazu. Od 2003. godine stalno je zaposlena kao profesorica na osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi Zlatka Balokovića u Zagrebu, gdje predaje predmete harmonika, violončelo i komorna glazba.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)