Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Sandra Novak, potpredsjednica Ženskog rukometnog kluba Samobor Triglav osiguranje

Bez euforije dalje po zacrtanom programu

Zbog skorašnjeg početka Svjetskog rukometnog prvenstva naciju je zahvatila svojevrsna rukometna euforija. No, osim one najviše sportske - svjetske razine, godinama se uporno i kontinuirano radi i u klubovima, onim većima i onim manjima. Lijepa se rukometna priča već godinama stvara i u Ženskom rukometnom klubu Samobor Triglav osiguranje, pa je to bio pravi povod za razgovor sa Sandrom Novak, potpredsjednicom tog uzornog sportskog društva.

Prvi dio sezone u 2. hrvatskoj rukometnoj ligi zapad je iza nas. ŽRK Samobor Triglav osiguranje je na odličnom drugom mjestu, što je za mnoge predstavljalo svojevrsno iznenađenje, iako za one koji dugo godina prate prilike u klubu to i nije bilo. Možemo li tako rezimirati polusezonu?

Ne bih se u potpunosti složila da je iznenađenje. Jednim dijelom je, jer nismo ni mi očekivali takav iskorak tako brzo, ali i mi i oni koji dulje prate kako radimo znali smo da je to samo pitanje vremena. Mi smo uoči sezone davali naznake kako očekujemo iskorak naše ekipe, koja se stvara sedam godina. Kada smo govorili o iskoraku, mislili smo da će to biti plasman između četvrtog i sedmog mjesta, tako da je ovo drugo mjesto iznad svih naših očekivanja, ali svakako i potvrda izuzetnog dobrog rada u proteklih sedam godina i stručnog stožera i uprave. Sada se vidi da su se naša strpljivost i veliki trud, zalaganje i rad svih tih djevojaka i trenerice Dubravke Tunjić isplatili i počeli donositi rezultate, koje smo i očekivali kada smo krenuli u taj projekt. Bili smo svjesni da će to biti mukotrpniji način, ali i da će se sve to u jednom trenutku vratiti još kvalitetnije i bolje.

Važno je reći da drugo mjesto nije rezutlat slabosti drugih ekipa, jer su tu i one koje napadaju prvu ligu, već je to rezultat odlične ovosezonske igre igračica i u obrani i napadu.

Ljudi koji sve više dolaze u dvoranu i koji su nas i prije pratili mogli su vidjeti napredak, baš kao i rukometni stručnjaci koji su počeli dolaziti u Samobor kako bi vidjeli o čemu se radi i zašto je napravljen iskorak, budući da nije bilo igračkih pojačanja ove sezone i da se radilo o igračicama koje su prošle godine zauzele sedmo mjesto, a prethodnih se borile za opstanak u drugoj ligi. Od svih tih stručnjaka dobili smo velike pohvale, a svi su ponavljali rečenicu da se vidi simbioza struke na klupi i djevojaka na parketu, da se vidi to zajedništvo, borbenost i homogena igra (i s pravom su nas nazvali najugodnijim iznenađenjem prvog djela prvenstva), za razliku od ekipa koje su u borbu za naslov ušle okupljanjem nekadašnjih prvoligaških igračica zbrda-zdola sa strane. One njima donose kvalitetu u borbi za prvu ligu, ali to nije garancija uspjeha na terenu. Što znači imati domaće cure i kolektiv u pravom smislu riječi naše su djevojke pokazale, primjerice, protiv Izgradnje iz Zaprešića, pretendenta za 1. ligu.

Igračice su sazrele, iako su i dalje jedna od najmlađih ekipa. No, bitno je upravo to da su one ekipa i, kako nam se čini, igra ne ovisi samo o dobrom ili lošem danu jedne ili dvije igračice.

Tako je. To su igračice čija igra ima glavu i rep, što znači da se nikada ne zna koja će od njih u određenom trenutku profunkcionirati i malo iskočiti iz kolektiva. Kod nas je sve u većini utakmica protekle polusezone savršeno funkcioniralo, od vratarke Maje Gorenc, koja je doista polusezonu branila na visokom nivou, pa do toga da su igračice sa svih pozicija bila opasne u napadu. Mi praktički nismo imali lošeg mjesta, od kolektivne i agresivne obrane koja je primila najmanje golova u ligi, iz čega su se istrčavale kontre i postizali lakši golovi. U napadu prve sedmorke imamo najmlađu srednju vanjsku igračicu Ivonu Štrkalj, koja ima samo 16 godina i koja igra na najodgovornijem mjestu u napadu što se tiče rukometne igre. Na lijevom vanjskom je Anamarija Fofonjka koja je navršila 18 godina, na desnom vanjskom je Matea Balaško koja ima 19 godina, lijevo krilo je Monika Šilobod s 18 godina, dakle redom mlada ekipa koja je većinom sastavljena od naših kadetkinja, uz dvije - tri tek nešto iskusnije igračice (Plazina, Kuzmić, Mandić) koje su im pomogle u sazrijevanju. Uz njih i sve djevojke s klupe, redom naše kadetkinje (Kovačić, Dumić, Kozlovec, Uzelac, Lustek, Skendrović, Tomašković, Šoić), su davale svoj doprinos u ostvarivanju rezultata, ne dozvolivši pad istog, dokazavši da se s pravom na njih računa. Sve naše donedavne kadetkinje su pokazale napredak i fizički su napredovale, jer su još u fazi odrastanja, ali pokazale su i mentalno odrastanje, svjesnost da imaju kvalitetu, da mogu i znaju i to je ono što nas veseli.

Ovaj "bum" je rezultat i rudarskog posla koji je najvažniji za jedan klub, a to je stvaranje vlastitog igračkog kadra.

Bez obzira na ovaj rezultat, svi u klubu stojimo čvrsto na zemlji i nije nas uhvatila nikakva euforija, niti razmišljamo i sanjamo prvu ligu. Naravno, da je dobro biti ambiciozan i imati u planovima i prvu ligu, ali od prvog dana, a i sada, ističemo da će to biti tek kada će naše djevojke potpuno sazreti i kada će njih barem 12 moći iznijeti teret prve lige uz, ako će biti potrebno, dva prava pojačanja koja će pomoći našim djevojkama da se bore za sigurnu zonu, a ne za opstanak, jer nam igranje u grču nije potrebno. Nije nam nikako potrebno ni da se dovodi sedam - osam igračica sa strane, jer nas u klubu, kao što ste i rekli, zanima jedino rad s mlađim kategorijama i stvaranje vlastitih igračica. Dokaz tome je i kvalitetan rad u kadetskim ekipama, gdje je 94. godište pokazalo vidan napredak - igraju međužupanijsku ligu gdje su trenutno druge, a i državnu gdje su osme, s tim da se najviše turnira i utakmica igra sada u prvom i drugom mjesecu pa trenutni plasman i nije pravo mjerilo. Tu je i 96. godište, koje je s mini rukometa prešlo na veliki rukomet - u međužupanijskoj ligi su pete od 15 ekipa, a u državnoj su sedme, ali i njima najviše utakmica dolazi sada u siječnju i veljači. U školi rukometa je još 40-ak djevojčica koje će igrati turnire u mini rukometu. Već sada možemo reći da ćemo i iz 94. i iz 96. godišta izvući kvalitetan kadar za seniorsku ekipu. Već za dvije godine će nekoliko djevojaka iz 94. godišta kandidirati za sastav prve ekipe.

Već puno puta sam istaknula da su, uz odličan stručan rad, vrlo bitni i uvjeti rada te se na našem primjeru rada, a i kod, primjerice, Rudara, vidi da smo otvaranjem još jedne dvorane dobili bolje uvjete (više termina – iako ima potreba za još), što se najbolje vidi u rezultatima svih selekcija, te i u razumijevanju čelnika Grada i Samoborskog športskog saveza prema razvoju športa.

U orijentaciji kluba na mlađe igračice, prije 6 - 7 godina, ne smije se zanemariti ni podatak da ste se odlučili za vlastiti trenerski kadar. To su igračice koje su prošle škole i na kojima leži budućnost kluba.

Kada smo ponovno počeli graditi ovaj klub 2001. godine, kada smo zauzeli stav i kada smo Dubravka Tunjić i ja osmislite projekt, s predsjednikom kluba Miroslavom Ivićem i sadašnjom upravom zacrtali smo cilj da sve funkcionira kao jedna obitelj, da djevojke i nakon završetka igračke karijere nastave trenerski rad (koje to žele i koje se vide u tome), jer mora postojati ljubav prema ovom sportu i klubu, budući da tu nisu neki novci u igri da se taj posao radi zbog profita. Trenutno u klubu rade trenerice (Soldić-Martinko, Plazina, Kuzmić) koje su igrale ili još igraju u klubu, a koje su školovane i imaju sve kvalitete da rade u mlađim dobnim uzrastima.

Iako smo rekli da nema euforije što se tiče sadašnje pozicije, moramo pogledati i drugi dio sezone. Kakva su očekivanja?

Tu smo već prije zauzeli stav da će se još dodatno povećavati minutaža mlađim djevojkama, koje su i do sada ulazile u igru i pokazale da mogu. Naravno, i tu će biti slučajeva da je netko više radio, a netko zbog školskih ili fakultetskih obveza nije mogao dolaziti na sve treninge, međutim, orijentacija će biti da i one dobiju prigodu, jer nećemo pod svaku cijenu ganjati rezultat. Naravno, gledat ćemo da budemo što bolje pozicionirani i da ne padnemo ispod petog mjesta. Djevojke imaju kvalitetu da održe ovaj plasman, ali neće biti problema i ako budemo treći ili četvrti. Ono što mi želimo je dobiti na širini, da sljedeću sezonu utakmice ravnopravno igra svih 14 igračica, jer kada pogledate sadašnji moderan rukomet, on se znatno ubrzao i sve veći su zahtjevi pa je, bez obzira na dobru fizičku spremu, nemoguće izdržati svih 60 minuta u istom ritmu, što se već i sada pokazalo. Stoga su i ove mlađe djevojke već dobivale svoju šansu, a dobivat će, kao što rekoh, još i veću, da bi se u budućnosti teret utakmice podijelio na sve igračice.

Na kraju još samo možemo pozvati gledatelje da nastave dolaziti u što većem broju i daju podršku igračicama.

U zadnjim utakmicama mislim da su djevojke opradvale dolazak većeg broja gledatelja u dvoranu i pokazale kako se bori za boje svojeg kluba i svoga grada. Stoga ih očekujemo u dvorani Bogumila Tonija 21. veljače na derbiju prvog kola nastavka sezone u Drugoj ligi – zapad protiv vodećeg Orijenta iz Rijeke, da svojim navijanjem pomognu našoj mladoj ekipi.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)