Matko Elezović – kazališni pisac, scenarist ovogodišnjeg Fašnika
Samobor je presjek
Matko Elezović poznat je kazališnoj publici po svojim komedijama koje je kazališna grupa Smjehotići odigrala više od tisuću puta praktički u cijeloj Hrvatskoj. Daj gol Mrzli, Profesore dajte dva, Genijalci u Večernjoj školi i posebno Lude žene i Ludi muškarci Elezovićeve su predstave koje plijene, prije svega, svojom duhovitošću. A Samoborci će imati prilike upoznati se s autorskim rukopisom tog zagrebačkog Splićanina na 182. izdanju Fašnika. Naime, Matko Elezović je, u oštroj konkurenciji, ovaj put angažiran kao fašnički scenarist.
Kad se saznalo da vi radite scenarij, odmah je krenulo pitanje kako će se jedan Dalmatinac snaći u Fašniku?
Sve predstave koje sam napisao su pretežno na kajkavskom. To je jezik koji ja inače ne govorim i kad pokušam reći što na kajkavskom to zvuči nikako, međutim on mi je u uhu, baš kao i mentalitet ljudi. Naime, ja sam, između ostalog, ovdje igrao nogomet 12 godina (u Zagrebu i okolici) tako da je taj jezik u meni, jako je melodiozan i izuzetno zahvalan što se tiče samog pisanja. Moram priznati i da imam prijatelja, glumca Borisa Svrtana, kojeg često nazovem da mi pogleda tekst za slučaj da sam negdje pogriješio s kajkavskim.
Ovo je prvi puta da jedan profesionalni pisac radi scenarij za Fašnik. No, ovdje se ipak ne radi s profesionalnim glumcima.
Moj dio posla je bio taj da dam sve od sebe i pristupim mu kao i svakom drugom do sada, znači maksimalno profesionalno. No, to je dobro pitanje, jer jedna je stvar pisani tekst, a druga je stvar kako on funkcionira u nekakvom scenskom obliku. Ali, ja vjerujem ovim ljudima koji to već godinama rade. Naravno, puno bi sve bilo lakše da se radi kao u kazalištu, gdje postoji režiser, probe čitanja i da se to radi par mjeseci. Ovako sam ja bio svjestan da je to rad ljudi amatera, no, napisano je kao stand up komedija i ako se budu držali zadanog teksta mislim da će i publika prepoznati scenarij, jer je pisan na način da poantira. U Samoboru su inače igrale sve moje predstave i uvijek je bilo rasprodano kazalište, tako da tu interakciju sa samoborskom publikom imam i znam otprilike koji su njeni zahtjevi. Prema tome, mislim da će to sve skupa biti ležerno i zabavno ljudima koji dođu.
Hoće li biti tema kojima ste se bavili u svojim kazališnim komadima?
Vrlo malo, to su uglavnom varijacije. Međutim, to je sve stand up komedija. Dosta sam se trudio da to bude aktualno, vezano uz ovo što se događa.
Aktualnosti će ići prema politici?
Mislim da je smisao Fašnika da ismijava aktualnu vlast, jer to se radilo godinama i radit će se. Nema drugog izbora tema, ne mogu se raditi neutralne teme i neutralni humor, jer ljude žele čuti na Fašniku što se događa kada bi netko preuzeo vlast i vladao drugačije od ostalih. Politika i vlast su tema toga. Neovisno je li Fašnik ili ne, uvijek reagiram na aktualnosti. Takva je i recimo predstava Ludi muškarci, koja preispituje političke stavove i odrastanja dvoje prijatelja u različitim fazama. Tu ima i ljubavi i zaposlenja i prevare, ali i njihovih političkih formiranja. Lude žene također imaju veći broj likova koji pričaju neku priču iz političkog miljea, tako da meni taj politički, odnosno satirički izričaj nije stran. Dapače, blizak mi je i mislim da bi bilo jako dobro da imamo humorističke listove i da imamo više autentičnog humora.
Pisci obično imaju likove uz koje se više vežu, koji im "sjednu" bolje od ostalih. Kako je s fašničkim likovima, kojeg biste ovdje izdvojili?
Sraku. Ona je interesantan lik, jer ona koketira na rubu voajerizma i lascivnosti i prihvatljiva je za tu vrstu humora. Ali joj treba naći mjeru, jer između humora i nasilja nad humorom je jako tanka crta. I tu se uistinu mora vrlo nijansirano graditi lik i dati mu prostora.
Kako će scenarij funkcionirati na lokalnoj razini, hoće li se doticati i lokalne vlasti?
Lokalna vlast Samobora otprilike nije ni lošija ni bolja od vlasti koje imamo u drugim sredinama. Govoreći o vlasti bilo koje sredine, govorimo i o vlasti u Samoboru. Samobor je presjek svega onoga što se događa u našim manjim mjestima ili u Zagrebu. Vlast obično žele ljudi koji su frustrirani u sebi, imaju malo znanja, malo pameti, a gotovo ništa poštenja. Takvi tipovi jednostavno imaju potrebu svoj netalent i glupost negdje izraziti. Oni su neuspješni u bilo čemu čega se prihvate, a politika je idealno područje gdje mogu transparentno dati oduška svojoj gluposti i pri tome još dobro zaraditi.
Srećom, za pisca je to poticajna sredina pa nije bilo problema s nalaženjem tema za Fašnik.
Da, ima materijala za svaki dan, sedam dana zaredom. Približno je scenarij u nekim momentima tematski zaokružen pa tako jedan dan likovi malo više govore o problemu penzionera, drugi dan o ulasku u EU, problemu koalicije koja je došla na vlast, policiji, prosvjeti... Svaki dan se zakačimo malo na to kako bi puno bolje bilo da je malo drugačije. A što se tiče lokalnih osvrta, kao osoba koja piše za kazalište imam u pravilu mjesečno četiri-pet predstava i svaki put je moj rad izložen javnosti. Oni imaju potpuno pravo pljeskati, bit nezadovoljni, tražiti povrat novaca, reći da je to nešto najgore što su gledali u životu, to je njihovo pravo. A moje je da se trudim da što više odobravaju ono što su čuli i vidjeli.
Kruno Solenički
Kad se traži na krivim mjestima...
- Kamo je nestao humor?
- Mi s humorom stojimo loše zato što na HTV-u imamo 25 urednika programa i urednike urednika koji uglavnom uređuju jedan drugoga. Otkupljuju gotove proizvode na televiziji koja bi trebala biti mjesto gdje se susreću ljudi, ideje, kreativci, a to je postalo jedno trgovačko društvo. Tamo je 7 tisuća ljudi koji rade, a proizvodi se katastrofa od humornog programa. Dapače, oni uopće nisu zainteresirani za suradnju niti za humor. Njih zanima samo provizija. Nije točno da je humor sam po sebi loš ili, kako su neki urednici s televizije tvrdili, da su Hrvati neduhoviti ljudi. To jednostavno nije točno. HTV je bio objavio javni natječaj gdje su rekli da traže humor i na koji se javilo 2 tisuće ljudi koji misle da znaju pisati. Međutim, oni (urednici) nisu nikad sjeli s profesionanim piscima i rekli - imate li ideju, želite li raditi i hajdemo to napraviti zajedno. Većina tih urednika uopće nema pojma da u Zagrebu postoje humoristične hit predstave koje su dugo rasprodane. Ne znaju, jer ne idu u kazalište.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (14)