Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ljiljana Rukonić Arbutina, suvlasnica Duka interijera

Za profesionalce, a ne "uradi sam" majstore

Duka interijeri d.o.o. je obiteljska tvrtka u stopostotnom privatnom vlasništvu, nastala početkom devedesetih godina, kada su Ljiljana Rukonić Arbutina i Rajko Arbutina, s mjesta diplomirane ekonomistice i direktora u Astri ostali bez posla, s malim djetetom, i krenuli u nesigurne vode privatnog poduzetništva. Klasična je to priča stvaranja i usvajanja znanja od temelja, jer se nije kretalo "iz branše", već je trebalo najprije upoznati posao kojim će se baviti. Sasvim slučajno, s poslovnim partnerom iz Slovenije kreću u posao s namještajem, a nakon svega nekoliko mjeseci, od 1992. godine poduzeće posluje i razvija se posve samostalno. Počelo je s proizvodnjom visokokvalitetnog uredskog namještaja, a danas proizvode i projektirani namještaj, namještaj za turističke objekte, rezidencijalni namještaj i stolce.

Obično se ljudi bez iskustva koji kreću u poduzetništvo najprije počnu baviti trgovinom ili nekim drugim uslugama. Vi ste krenuli odmah u proizvodnju. Kakva su vaša iskustva?

Da bi se bavili trgovinom morate poznavati proizvode koje prodajete. Mi nismo poznavali proizvode pa nam se proizvodnja činila logičnijom. Korak po korak usvajali smo potrebna znanja - prvo iz drvne industrije, zatim iz metalne i tako redom. Uredski namještaj kojim se mi bavimo zapravo predstavlja vrlo usku granu te industrije, a radi se o upotrebi pločastog namještaja. Međutim, treba imati brojna znanja, a sama tehnologija u drvnoj industriji je izrazito skupa. Zadnjih nekoliko godina je i vrlo avangardna i nema više stereotipa; radi se na modernim strojevima moderan namještaj. Država je pak poticanjem trgovine i uvoza gotovo umrtvila svaku proizvodnju i industriju, a pogotovo se to jako osjeća u drvnoj industriji.

Već petnaest godina ste u toj proizvodnji. Koje važne ili prijelomne trenutke pamtite tijekom poslovanja?

Bilo je nekoliko faza u našem poslovanju. Najprije smo iznajmili mali izložbeni prostor i nekakvih dvadesetak kvadrata za proizvodnju, misleći da će nam to biti dovoljno. Danas Duka interijeri proizvode i izlažu u svojoj tvornici od gotovo 5000 kvadrata, u kojoj se nalazi i administrativno sjedište tvrtke. Usporedivši početke i današnje uvjete rada govorim zapravo o kratkom periodu u našem razvoju, a bio bi to kratak period i za razvoj bilo koje industrije, jer smo u 15 godina stvorili reprezentativnu tvrtku bez početnog kapitala. U drvnoj industriji nije bilo poticaja kod nas, a nije se tada mogao dobiti ni vanjski kapital za pokretanje ovakve proizvodnje. Zapravo nas je naprijed guralo i naše neznanje, jer da smo znali što nas sve čeka na tom putu sasvim sigurno ne bismo poduzimali neke korake, a niti se upuštali u sve to. Bila je to nekako i sreća u nesreći, to naše neznanje, jer nas je vukla silna želja da svladamo te procese i uspijemo. Naprijed nas je vuklo i vjerovanje da i našoj industriji jednom mora svanuti. Kod nas se dogodio potpuni nesrazmjer između toga koliko se gradi i koliko je u tim građevinama domaćeg namještaja - svega nekih dvadesetak posto. Teško je bilo nositi se s takvom nereguliranošću tržišta.

Koliko danas zapošljavate radnika i koje je vaše tržište?

U Duka interijerima je danas zaposleno 35 osoba, a kapacitet ove naše zgrade u Svetoj Nedelji je otprilike 50 ljudi. Kad smo kretali u ovaj posao bio nam je to otprilike i cilj, da kroz dvadesetak godina dođemo do 50-55 ljudi. Razvijamo se u tri sektora: administrativno-komercijalni, dakle prodajni dio, zatim postoji sektor proizvodnje i sektor montaže. Kako radimo profesionalni namještaj, znači ništa tipa "uradi sam", na području Zagrebačke županije u cijenu je uračunat i dovoz i montaža i, naravno, čišćenje nakon montaže. Dakle, nudimo kompletnu uslugu. Osim u Hrvatskoj, Duka interijeri već deset godina posluju i na području Bosne i Hercegovine, u Sarajevu. Tamo je četvero zaposlenih i ove godine imaju izuzetno dobre poslovne rezultate. Nakon ovogodišnje Ambijente i novog programa koji smo dizajnirali i proizveli za taj sajam, smatramo da smo spremni i za izvoz, da imamo proizvod za Europu i po dizajnu i po tehnološkim rješenjima.

Na koji način prezentirate svoje proizvode?

Nastupali smo, osim na sajmovima u Hrvatskoj, i na brojnim sajmovima u inozemstvu, a u nekoliko navrata bili smo prisutni i na Orgatecu, najvećem svjetskom sajmu uredskog namještaja, koji se održava svake dvije godine u Kölnu. Sljedeće godine planiramo veliki "come back" upravo na Orgatec, na kojem smo već izlagali 1998., 2000. i 2002. godine. Prekid u sudjelovanju na tom sajmu dogodio se u vrijeme preseljenja tvrtke iz Zagreba, iz iznajmljenog prostora na Zagrebačkom velesajmu, u novi objekt u Svetoj Nedelji. Upravo to je bio prijelomni trenutak u našem poslovanju, da se vratim na vaše prijašnje pitanje, jer smo, osim s novim prostorom, išli i s novim tehnologijama u proizvodnji, što je zapravo još premalo cijenjeno kod nas. Prvih pet godina smo upoznavali proizvode, materijale, krojili ideju u kojem smjeru želimo ići i shvatili da ne treba svaštariti. Mi smo se u tom smislu opredijelili i kad danas kažete Duka interijeri svi znaju da mi radimo uredski namještaj i nikome ne pada na pamet kod nas tražiti dječju sobu.

Jeste li zadovoljni novom lokacijom u Svetoj Nedelji, općenito s našim krajem i suradnjom s lokalnim vlastima?

Ja sam Zagrepčanka i odlično se osjećam u ovom vašem kraju, tako da se više osjećam Svetonedeljčankom i Samoborkom nego Zagrepčankom. Puno radimo i puno vremena boravimo ovdje u Svetoj Nedelji, tako da dobro poznajemo i rad lokalne uprave, s kojom smo jako zadovoljni. Cijela ondašnja općina, na čelu s načelnikom Markovinovićem, a i današnja uprava, puno su nam pomagali. Prije svega se to osjetilo kroz papire i dokumentaciju koju smo vrlo brzo ishodili, a da ne spominjem kako je tada Sveta Nedelja bila "jeftina" u odnosu na Zagreb ili neka druga područja. Jako mi se sviđa ovaj naš lokalpatriotizam, jer imamo puno kupaca upravo s našeg područja i osjećam veliku povezanost s ovom sredinom. Članica sam i nekih domaćih udruga pa me to još više veže uz Svetu Nedelju i Samobor.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)