Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Stjepan Jelić, upravitelj Poljoprivredno stočarsko voćarske zadruge - Zadruge branitelja

Iz rova za plug

Nedavno je u Bregani osnovan Savez zadruga branitelja Hrvatske. Rezultat je to dvogodišnjeg djelovanja Poljoprivredno stočarsko voćarske zadruge Samobor – Zadruge branitelja, čiji su dobri rezultati Ministarstvo branitelja potakli u širenju ideje zadrugarstva među braniteljskom populacijom. Jedan od osnivača samoborske Zadruge branitelja je Stjepan Jelić, i sam branitelj i zagovornik stava prema kojem je za nezaposlene branitelje oboljele od već klasičnih ratnih i postratnih trauma najbolja terapija rad. Po mogućnosti na zemlji i od zemlje.

Kako je došlo do osnivanja samoborske Zadruge branitelja?

Već drugi četverogodišnji mandat obnašam dužnost predsjednika Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Samobora i Svete Nedelje i prateći tu populaciju na našem području, prateći zbivanja na Zavodu za zapošljavanje i opća događanja u vezi s braniteljima, došli smo do zaključka da vrlo malo branitelja nakon rata ima zaposlenje. Znamo što se sve događalo s poduzećima, a Samobor, iako ima tu sreću da je obrtnički grad i u tom smislu "bogatiji" od ostatka Hrvatske, ipak ima velik broj nezaposlenih branitelja. To nas je potaklo da počnemo razmišljati o tome kako pomoći tim ljudima da se samozaposle. Struktura samoborskih i svetonedeljskih branitelja pokazuje da su to ljudi uglavnom iz ruralnih područja ovoga kraja, pa smo došli do nekakvog zaključka da bi mali poljoprivredni programi mogli pomoći toj populaciji. Tako se nametnula i ideja o osnivanju jedne zadruge, koja je konačno i osnovana prije tri godine pod nazivom Zadruga branitelja. U početku, pa gotovo sve do sada, Zadruga radi s jednim zaposlenim profesionalcem i samnom kao volonterom. Zadruga danas okuplja 55 zadrugara, a od tog broja je njih desetak aktivno u tim malim poljoprivrednim programima i ostvaruje proizvodnju, dok su ostali iskoristili poticajna sredstva resornog ministarstva, pa ih mi pratimo u njihovom početku poslovanja. Oni još ne proizvode, ali su u procesu pripreme i nadamo se da će kroz godinu ili dvije i oni profunkcionirati.

Što je zadrugarima najpotrebnije? Je li to novac ili druga vrsta stručne pomoći i podrška?

Upravo to je najinteresantnije. Njima novac nije na prvom mjestu. Potrebna im je logistika i pomoć oko prikupljanja dokumentacije i papirologije potrebne za poticaje i kreditne linije, ali i edukacija. Moramo znati da je populacija branitelja vrlo raznorodnih zanimanja i profila, a sada ih treba preorijentirati na poljoprivrednu proizvodnju, koja je danas dosta sofisticirana i komplicirana. Stoga smo u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Samoboru i s Poduzetničkim centrom Samobor u više navrata organizirali tematske seminare i edukaciju, kako bi se ljudi upoznali s time što, kako i zašto. Ponudili smo im edukaciju za bavljenje uzgojem ljekovitog i aromatičnog bilja, pčelarstvom, kozarstvom, plasteničkom proizvodnjom povrća i slično. Napravili smo taj pomak da ljudi nakon završenih tečaja i edukacije ipak s određenim znanjem kreću u jedan takav posao.

Ispunjava li Zadruga očekivanja branitelja i ostalih zadrugara?

Postoji određena doza kritičnosti kod dijela branitelja i zadrugara i možda Zadruga zaista ne ispunjava njihova očekivanja. Ali, prije svega zato treba objasniti ljudima što je zadruga. Zadruga je interesna organizacija koja okuplja skupinu ljudi koji su se udružili zbog zajedničkih interesa i ona na taj način i funkcionira. Zadruga je ustvari institucija koja okuplja zadrugare, ali oni su ti koji rade i moraju razmišljati o napretku zadruge, oni proizvode. Konstruktivna kritika zadruzi može biti upućena ako njezino upravljačko tijelo, odnosno upravitelj ne odrađuje nekakve stvari koje bi trebao, ali zadruga nije socijalna ustanova, niti je poduzeće koje će zbrinjavati ljude i osiguravati bespovratna sredstva. To je nemoguće. Ali, ona može članovima proizvođačima pojednostavniti proizvodnju, pojeftiniti nabavu repromaterijala i sadnica, omogućiti kvalitetniji i bolji plasman proizvoda. No, međutim, neki misle da bi zadruga trebala brinuti i o onom što nije njezina dužnost.

Bi li okrupnjavanje specifičnih zanimanja, kao na primjer, više kozara, više pčelara i slično, olakšalo rad i njima, ali i zadruzi?

Svakako. Upravo to je i svrha zadruge. Imamo primjer kozara iz Stankova, o kojem ste i vi pisali, koji ima vrlo kvalitetnu proizvodnju, ali je usamljen na tom području. Da bi on mogao povećati proizvodnju, morao bi nabaviti još koza, za što su potrebna ulaganja ili bi na tom području trebalo biti barem još tri ili četiri kozara, pa bi njih više lakše kroz zadrugu ostvarilo svoje potrebe, koje bi onda bile i jeftinije. To je i moguće. Imamo Žumberak koji vapi za takvim načinom bavljenja stočarstvom, ali u ljudima treba, da budem iskren, pobuditi želju za radom. Mislim da su mogućnosti funkcioniranja zadrugara i same zadruge velike, ali bi zadrugari ili ljudi koji pristupaju zadruzi trebali neke stvari raščistiti sami sa sobom. Zadruga koju mi danas imamo nije zadruga iz '45. tipa kolhoz, nego je to zadruga modernog tipa, gdje svaki zadrugar radi i proizvodi na svom posjedu, a mi mu pružamo logistiku.

Kako se zadruga financira?

Imali smo tu sreću da smo se prve godine financirali iz projekata i programa koje je osmislilo Ministarstvo gospodarstva, a stjecajem okolnosti i obzirom da imamo proizvođače - razvojačene hrvatske branitelje koji imaju u konačnici i nešto za pokazati, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, na čelu s potpredsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, prepoznalo je taj projekt i takav tip zadruge koja pruža mogućnost samozapošljavanja, pa su nas uzeli za operativnog provoditelja V. mjere Ministarstva, a to je poticanje i osnivanje zadruga. Dakle, oni nas sufinanciraju s 500 tisuća kuna godišnje za taj posao i mi ga, nadamo se, kvalitetno obavljamo.

Poznajete ustroj i organizaciju i drugih zadruga u Hrvatskoj, jer ste neposredno radili na njihovom osnivanju. Usporedite ovu našu zadrugu s, primjerice, jednom sisačkom ili petrinjskom.

Svi znamo da je Samobor tradicionalno obrtnički grad, ali moram priznati da su se zadnjih nekoliko godina dogodile određene promjene. Ja ih ne bi ni isticao kad bi se one vezale isključivo uz postojanje Zadruge, ali na ovom području ljudi su prihvatili ideju zadrugarstva, prihvatili su način malih poljoprivrednih programa, čak štoviše, lakše nego u Petrinji koja ima daleko veće zemljane resurse i gdje je nezaposlenost strašno velika, a, na kraju krajeva, to su i područja od posebne državne skrbi. Tamo se takve ideje puno teže prihvaćaju, ali nadamo se da će ovaj naš primjer, koji je zapravo ogledan, jer nam dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, potaknuti i druge zadruge i zadrugarstvo na kvalitetnije i bolje poslovanje.

Prije nekoliko dana osnovan je i Savez zadruga branitelja. Kako je do toga došlo i što će Savez značiti zadrugama članicama?

Naime, ova zadruga je potpisivanjem ugovora s Ministarstvom, koji smo već spomenuli, postala jedan mali referalni centar za branitelje. No, kako to ima svojih dobrih i kvalitetnih prednosti, tako ima i nekih manjkavosti za samu Zadrugu. Osobno sam angažiran kao upravitelj Zadruge na provedbi projekta Ministarstva, a i naša djelatnica u Zadruzi, jer se radi o jako puno papirologije, tako da smo privremeno malo zapustili sam rad naše Zadruge na način da ne tražimo nove projekte, ne povećavamo proizvodnju. Savez braniteljskih zadruga bio je neminovnost i, hvala Bogu, sada je osnovan. Moram napomenuti da je deset novoosnovanih zadruga iz deset hrvatskih županija izrazilo ponaosob želju da se udruže u jedan savez, ali ne savez koji bi bio jedna vrsta nametnika koji će samo uzimati članarinu, nego savez koji će biti transparentan, pravi referalni centar i koji će biti potkrijepljen stručnjacima i strukom.

Osim jakih samoborskih "snaga" i kadrova, tko su još vodeći ljudi Saveza?

Savez je ustrojen u Samoboru, sjedište mu je u Samoboru, ima i stručnjake iz Samobora, a posebno ću istaći upraviteljicu Dubravku Bišćan, nekadašnju tajnicu Ministarstva gospodarstva i još uvijek zaposlenicu Vlade Republike Hrvatske, ali neraspoređenu. Ona je i inače u bivšem ministarstvu vodila resor zadruga i zadrugarstva i mogu reći da ga je zapravo prije sedam godina ona počela i stvarati. Po struci je diplomirana pravnica, ima vrlo veliko iskustvo i dobro poznaje zadrugarstvo. Sjedište Saveza zadruga branitelja bit će u Bregani, Đure Basaričeka 4, dok ne nađemo vlastiti prostor.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)