Miroslav Živković, solist Zbora Hrvatske radiotelevizije, sudionik Hrvatske priče
Nakon Južne Amerike i Afrike i - Australija
Miroslav Živković rođen je u Vinkovcima. S 15 godina dolazi u Zagreb u Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski kod prof. Renate Šeringer, nakon koje završava i Glazbenu akademiju u klasi prof. Vladimira Ružđaka. Solist je Zbora Hrvatske radiotelevizije više od 22 godine. U Samoboru živi od 1992. godine i stalno surađuje sa samoborskim Livadićima i maestrom Sinišom Leopoldom, kao i s bivšim dirigentom željkom Bradićem. Kao solist nastupa po cijeloj Hrvatskoj i u svijetu.
Najnoviji projekt Hrvatska priča, koji su osmislili Lejdi Oreb, voditeljica s Hrvatske radiotelevizije i maestro Siniša Leopold, kojim se promiče hrvatska kulturna i glazbena baština, nedavno je izveden i u dalekoj Australiji, a dosada su ga vidjeli i naši iseljenici u Južnoj Americi, Africi i u mnogim europskim metropolama.
U lipnju ste s Hrvatskom pričom bili na turneji po Australiji. Koja je koncepcija Hrvatske priče?
Hrvatska priča je zamišljena kao promidžba Hrvatske u gospodarskom, kulturnom i svakom drugom pogledu, osim sportskom, naravno. Što se tiče glazbenog dijela, tu je Tamburaški orkestar HRT-a, dva ili tri solista koji su uglavnom stalni i jedna klapa koja se mijenja na putovanjima. Žao mi je što s nama u Australiji nije zbog obaveza u svojoj matičnoj kući bio Đani Stipaničev, koji je jedan od stalnih solista Hrvatske priče. Na tim turnejama Hrvatska se prikazuje na jedan puno privlačniji način, ne samo za naše ljude, nego i za zemlje u kojima gostujemo. Do sada smo obišli Australiju, Južnu Afriku, Čile i Urugvaj u Južnoj Americi, brojne gradove po Europi, a sljedeće godine spremamo se u Japan. Ako tamo baš i nema puno naših, privući ćemo Japance.
Australija je velika. Koje ste gradove posjetili?
Bili smo u Melbourneu, Sydneyu i Perthu, a gostovali smo i u manjim gradovima kraj Melbournea. Hrvata ima najviše u Sydneyu i Melbourneu, a nešto manje u Perthu. Lijepo je vidjeti sve ono što Australija nudi, njezine posebnosti, ali najdojmljivije je susresti se s našim ljudima tamo. To je neponovljivo. To su generacije ljudi, nekoliko generacija, koje nemaju priliku često se susresti s našom kulturom i pjesmom i njihove reakcije na domaću riječ su neopisive. Pogotovo stoga što kroz ovaj projekt nudimo za svakoga ponešto, repertoar je zaista širok.
Jeste li sreli nekoga baš iz Samobora?
Da, i jako sam se ugodno iznenadio. Prvi puta sam bio u Australiji prije pet godina s maestrom Božom Potočnikom i Trešnjevčanima i tada sam sreo gospodina Škreblina. Mislim da se on u međuvremenu vratio u Samobor i živi negdje na Gizniku. Sada sam se susreo s gospodinom Loknerom, koji je dosta aktivan u toj našoj hrvatskoj zajednici. Inače, susretao sam se i sa svojim Slavoncima, iako je u Australiji ipak najviše Dalmatinaca. I u Južnoj Americi najviše je naših ljudi iz primorskih krajeva.
Kraj je ljeta, ali vaša sezona tek počinje. Kakvi su planovi za jesen?
Evo, deveti mjesec je za nas glazbenike uvijek dosta pun. Sudjelovat ću na Krapinskom festivalu na završnoj večeri s jednom lijepom popijevkom pod nazivom Domovina. Sredinom rujna su Vinkovačke glazbene jeseni, gdje nastupam već tri godine zaredom, a nakon toga slijede Varaždinske barokne večeri. Nakon toga imamo jedan dobrotvorni koncert, u organizaciji Lejdi Oreb, za samostan kraj Zaprešića koji su časne sestre konačno dobile od države, a za Dan Grada Samobora sam tu, u Samoboru. Dakle, radna glazbena jesen.
Koje samostalne projekte pripremate?
Sa svojom producentskom kućom Orfej radim na novom CD-u. Do sada sam izdao jedan CD, 1997. godine, na kojem se nalaze uglavnom radijske snimke. Tih snimaka se nakupilo već oko stotinu i imamo velik izbor pjesama svih žanrova. Sada ćemo raditi adaptaciju hrvatskih narodnih pjesama. Maestro Britvić predvidio je za jedan od koncerata barokne glazbe izvedbu, još ne znamo točno, vjerojatno Bacha, a napravit ću i koncert koji će se sastojati u prvom dijelu od izvedbi domaćih autora klasične glazbe, a drugi dio Schumann ili Schubert, koje ja i inače rado pjevam. Nadam se da ćemo to, osim u Varaždinu i Zagrebu, izvesti i u samoborskom Muzeju. Volio bih da me na tim koncertima na klaviru prati prof. Gašparović ili Đorđe Staneti, s kojima inače jako dobro surađujem i čija pratnja odgovara mojem načinu pjevanja, ali vidjet ćemo što kažu organizatori.
Robert Škiljan
FOTO: Miroslav Živković godinama sudjeluje u projektu Hrvatska priča, koja diljem svijeta predstavlja hrvatsku tradicijsku kulturu
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)