Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Jozo Grubeša, gradski vijećnik i poslovni čovjek

Mogli bi biti konkurentni i u Samoboru!

Oni koji, putujući južnim krajevima Hrvatske ponekad zavire i u lokalni tisak, točnije Slobodnu Dalmaciju, prije desetak su dana imali priliku pročitati zanimljiv napis. Barem za nas Samoborce. U njemu je u pozitivnom svjetlu ocrtana privatizacija jednog građevinskog poduzeća iz Makarske. U samom uvodu spomenuto je da je jedan od suvlasnika i direktor poduzeća Samoborac Jozo Grubeša, gradski vijećnik, jedan od čelnika samoborskog HNS-a i bivši dogradonačelnik. Bio je to razlog više za razgovor s njime.

O čemu se zapravo radi i koja je vaša uloga u spomenutom poduzeću?

Najprije mali ispravak. Nije se radilo o privatizaciji, jer je ta tvrtka privatizirana već puno ranije, nego smo mi tu tvrtku kupili od bivšeg vlasnika koji ju je doveo do toga da ima dugovanja od nekih 4 milijuna EUR. "Mi" znači ekipa ljudi među kojima sam i ja, jer ja sam taj koji bi trebao spašavati tu tvrtku, dok su ostali suvlasnici četvorica Nijemaca, koji su inzistirali da ja postanem i suvlasnik u jednom dijelu, jer poslovna politika je takva da onaj tko treba obaviti određeni posao mora i sam utjecati svojim vlastitim novcem i samim time ima drugačiji pristup cijelom poslu.

Prvo smo kupili jednu firmu u Samoboru, a onda je ta firma, Fortitudo d.o.o., kupila građevinsku firmu u Makarskoj. To je nekad bila izuzetno velika građevinska tvrtka u svojoj struci. Mi smo ju kupili sa sedamdesetak zaposlenih koji i danas tamo rade. Firma je bila u velikim problemima, a mi smo ocijenili da se isplati uložiti trud, jer je Makarska vrlo atraktivna, danas se u njoj jako puno gradi i ovakva tvrtka ima perspektivu.

Na koje probleme ste naišli u samoj firmi i zašto je uopće došlo do takvih problema nakon privatizacije u tom poduzeću?

O tome bi se moglo puno pričati. Kod ove tvrtke meni je to nejasno, a i drugima je nejasno da je moglo doći do takvih problema, pogotovo što se radi o tvrtki koja ima vlastiti kamenolom, dvije betonare i koja ima priznatu građevinsku operativu. Sada završavamo dva velika objekta sa stanovima koji su već rasprodani. Radilo se vjerojatno o tome da se ponekad vodila pogrešna politika tvrtke, ali ne bih rado govorio o tome i o bivšim vlasnicima, jer čovjek je imao svojih problema iz ovih ili onih razloga. Uglavnom, mi smo tvrtku zatekli u takvom stanju i takvu smo ju kupili. Uspjelo nam je odmah na početku preuzeti brigu o firmi i u roku od dvadesetak dana isplatiti šest zaostalih plaća sa svim dospjelim otpremninama, tako da je u firmi zaista zavladalo, logično, jedno zadovoljstvo, jer je tvrtka bila pred stečajem, zahtjev je već bio podnesen. Naravno, uvjet za sprječavanje otvaranja stečaja bio je da isplatimo sve te zaostatke i to smo učinili. Isto tako, s time nije sve riješeno, nije to još gotovo. Tvrtka još uvijek ima i drugih dosta značajnih dugovanja prema dobavljačima, a sada smo negdje pri kraju svih dogovora s dobavljačima, bilo da ih odmah isplatimo ili da se to učini u obrocima kako bi se moglo pristupiti nagodbi s državom, jer je jedan od uvjeta nagodbe s državom da se riješi pitanje vjerovnika. U sljedećih nekoliko dana sve to bi se trebalo riješiti, a onda bi se moglo početi normalno funkcionirati, ne bi bilo nikakvih zaostataka, osim onih koji su dogovoreni otplatom u ratama, kao što su i krediti. To smo za sada uspjeli, ali ono što je bitno reći je da smo uspjeli zaposliti ljude. Kad smo preuzeli firmu štrajk je već trajao ne znam ni sam koliko dugo, nije se ništa radilo. Uspjeli smo odmah firmu staviti u pogon, betonara radi u dvije smjene, kamenolom je proradio, iako tamo još ima određenih problema, jer nema nekih dozvola i papira o kojima bivši vlasnik baš i nije vodio računa. U međuvremenu smo uspjeli riješiti mnoge stvari, jedino još nismo uspjeli riješiti drobilicu koja nema građevinsku dozvolu, ali smo to privremeno riješili mobilnim postrojenjem, a sve ostale papire rješavamo kako bi se normalno moglo raditi. Bio je problem, naravno, i sa selom na čijem području se nalazi kamenolom, odnosno s Općinom Baška Voda, ali i tu se mora sjesti s ljudima, razgovarati i postići dogovor. Rekao sam ljudima u selu da, ako trpe taj kamenolom u svojoj blizini i radi toga im je, naravno, smanjena kvaliteta življenja, zato moraju dobiti neku nadoknadu upravo od onoga tko im umanjuje njihovu kvalitetu življenja. Postigli smo određeni sporazum. Bivši vlasnik je tu pogriješio, po meni, jer je otpustio ljude u kamenolomu upravo iz tog sela. Te ljude smo vratili natrag na posao, jer to su dobri ljudi i to za sada relativno dobro funkcionira.

Svi problemi još nisu ni izdaleka riješeni.

Na kakav odaziv ste naišli u Makarskoj? Je li bilo primjedbi da će se i ovo poduzeće prodati strancima?

Nije bilo takvih prigovora, jer je poduzeće u biti prodano tvrtki Fortitudo čije je sjedište u Samoboru, a vlasništvo te tvrtke je mješovito; vlasnici su i Nijemci i jedna hrvatska tvrtka, a i ja kao Hrvat. Pazite, ti problemi oko vlasništva, to je jedna stvar koju, po meni, mi još dobro ne razumijemo. Tko od Nijemaca zna tko je vlasnik Mercedesa? U neko vrijeme većinski vlasnici Mercedesa bili su Arapi. To nije bilo bitno za funkcioniranje te tvrtke. Ovdje nije bilo tih prigovora. Naravno da je bilo skepse kod nekih ljudi koji tako gledaju na stvari, jer je bilo mnogo različitih iskustava od koji su mnoga bila i negativna. Naravno, ni mi ne očekujemo, ni dan-danas ja ne očekujem da me u makarskoj gradskoj upravi doživljavaju kao nekog tko će sve savršeno napraviti i tako dalje. Normalno je da se mi moramo dokazati, jer mnogi su dolazili, mnoge druge firme su preuzimane i nije ništa nastalo, ništa se u pozitivnom smislu nije dogodilo. Ali, mi se moramo dokazati i tek onda možemo očekivati da ćemo dobiti i kompletnu podršku od svih struktura. U svojim kontaktima sam svima rekao da sam svjestan toga kako mi ne vjeruju i kako nemaju ni razloga vjerovati mi, jer me ne poznaju i kako se tek moramo dokazati da smo to u stanju napraviti. Nakon što se dokažemo, ja pretpostavljam, ljudi će nam početi i vjerovati.

Kako ste se nakon jednog javnog života u Samoboru, a po struci profesor njemačkog i latinskog jezika, odlučili za vođenje građevinske tvrtke? Iskustva svakako imate, ali je struka posve drukčija.

Ja sam čovjek koji smatra da je obrazovanje bitna stvar u životu. I stručnost u određenom poslu je bitna stvar. Osobno sam, po nekakvom privatnom nahođenju, sklon menadžerskim poslovima i to sam radeći u samom Gradu, radeći najprije kao voditelj Škole stranih jezika, a potom i kao ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta, što je bio u biti čisti menadžerski posao, pogotovo u ono vrijeme kad smo imali velik broj zaposlenih, kroz sve te aktivnosti objedinjavao. To vam je tako. Jedan građevinar, ako je direktor firme, on je stručnjak u građevinarstvu, ali kao direktor firme mora biti i menadžer. I on u svom obrazovanju na građevinskom fakultetu ne dobije sva saznanja i sve pojedinosti vezane za menadžerstvo, nego ih mora steći i mora po prirodi biti sklon takvim poslovima. Ako je netko vrhunski kirurg to ne znači da on može dobro voditi jednu bolnicu. Isto tako, liječnik je šef bolnice koji mora biti i menadžer. Inače, danas je u svim poslovima, svim djelatnostima, taj menadžerski duh bitan za vođenje posla, bilo u društvenim djelatnostima, bilo u gospodarstvu. Naravno, i moj angažman u politici u Gradu Samoboru, kao zamjenik gradonačelnika, sve su to radna mjesta i iskustva koja su doprinijela tome da se ja snađem i u građevinskim vodama.

Već nekoliko godina radim za njemačku građevinsku tvrtku Schöndorfer, a nakon toga što sam, kako bih rekao, voljom drugih, napustio Pučko otvoreno učilište. Nijemci su mi ponudili da za njih obavljam posao u toj građevinskoj tvrtki za Hrvatsku, a u međuvremenu sam postao i direktor sa samostalnim ovlastima za zastupanje tvrtke za cijelu Hrvatsku. Sada radimo dosta velik posao na Pagu, a radi se o kanalizaciji i pročistaču vrijednom 4 milijuna EUR. Napravili smo 50% posla i idemo dalje, tražim nove poslove, jer ja sam u biti zaposlen u toj tvrtki. U ovoj firmi u Makarskoj ja sam prokurist i suvlasnik i tu je bila netočna informacija o meni kao direktoru, ali sve ovisi o tome koje obveze meni skupština društva daje da ih obavim u Makarskoj. U zadnje vrijeme nisam ni bio puno dolje, jer imam druge obveze u svojoj tvrtki, odnosno borimo se za dva nova posla u Hrvatskoj. Moram reći da se u Samoboru još nismo natjecali ni za jedan posao.

Prateći javne natječaje, možete li sa svojim cijenama biti konkurentni u ponudi?

Mislim da da, pogotovo u onom dijelu gdje je moja tvrtka vrlo stručna. Kad govorim o toj stručnosti pritom ne mislim na sebe osobno, ali imamo ekipu stručnjaka za biološke i mehaničke pročistače, dok ja obavljam menadžerski posao. Ja i ovaj posao na Pagu vodim kompletno kao menadžer, ali dolje imam i šefa gradilišta, zamjenika šefa gradilišta i poslovođe koji su stručni za određeni dio posla i tako dalje. Kod nas je sve u biti jasno; kad se jedan posao započne, razradi se sve točno u detalje: i tko je za što zadužen i tko za što odgovoran. Ja odgovaram za financije, ja odgovaram da li ima novca, da li dođe na vrijeme i da li ga ima dovoljno. Jasno, i gradilište mora poslovati pozitivno. Ali, moji inženjeri odgovaraju za tehnički dio posla, za kvalitetu izvođenja radova i pridržavanje dinamičkog plana. Ono što sam ja uvijek protestirao u Samoboru oko izvođenja poslova je što se nikad nije zapravo znalo kada će neki posao biti gotov, jer dinamički planovi ili se ne rade ili ih se ne pridržava. Ovdje je to jako bitno, jer o tome ovisi kako će se i financijski izaći na kraj s jednim gradilištem. U Samoboru bi mogli biti konkurentni, a u skoro vrijeme bi mogli predložiti i jedno rješenje pročistača za Grad Samobor, pa ukoliko to bude interesantno da se o tome ozbiljnije pregovara, možda ugovorimo i posao. Imamo već nekoliko rješenja koja smo ponudili u Hrvatskoj i gdje se radi na rješavanju pročistača, a i na sanciji deponija. Uskoro predajemo i jednu značajnu ponudu upravo za sanciju jedne deponije u Hrvatskoj koja je u načelu već prihvaćena od vlasti.

Razgovaramo neposredno prije sjednice Gradskog vijeća na kojoj će biti predloženo novo Poglavarstvo. Imena su vam poznata. Možete li to prokomentirati?

U materijalima nema na dnevnom redu izbor zamjenika gradonačelnika, nego se bira samo novo Poglavarstvo. Zamjenici gradonačelnika birat će se tek na onoj idućoj sjednici, tako da tu službenih prijedloga nema. Kolaju razne priče po gradu, ali ne znam tko će službeno biti kandidiran za zamjenika gradonačelnika. Ne želim procjenjivati ničije sposobnosti, ali među ovim imenima ne vidim baš osobu za koju bi se moglo reći da je prava osoba za funkciju zamjenika gradonačelnika. Ne znam koje će biti konačno rješenje, jer nema konkretnog prijedloga.

Rješava li se kadrovska kriza u gradu na pravi način za dobrobit grada?

Da budem iskren, rekao sam i na skupštini Hrvatske narodne stranke koju smo imali nedavno da želimo ovoj koaliciji da izdrži, da iznađe najbolje moguće rješenje da ne bude prijevremenih izbora u ovom gradu, jer mislim da prijevremeni izbori ne bi donijeli puno pozitivnoga, a koštali bi dosta i sigurno bi došlo do zastoja neko vrijeme u radu gradskih službi. Iako, nažalost, i ove krize koje su do sada bile od početka ove koalicije, stalno je bilo nekih trzavica, bilo između dvije stranke u koaliciji, bilo unutar jedne stranke, pa onda unutar druge stranke, tako da nije bilo duljeg razdoblja u kojem bi ova vlast normalno funkcionirala. Da li je danas na pravom putu? Nisam siguran. S obzirom na neke izjave koje čujem, iako je to čula-kazala, upravo od ljudi iz stranaka koje su u koaliciji da oni daju procjenu strukturi koja se sada predlaže tek dva mjeseca. To mi je malo čudno i mislim da je to neozbiljno, jer ukoliko se već unaprijed zna da nemaju neku dužu budućnost, onda je bolje da to riješimo sada nego da za dva mjeseca imamo novu krizu. No, s druge strane, nadam se da će se iznaći neko rješenje kako bi ovaj grad mogao normalno funkcionirati bez ovakvih poteškoća.

Jedna od osnovnih stvari koje ova politika, ili neka druga, mora riješiti je jedna nova organizacija gradske uprave, jer postojeća ne zadovoljava potrebe ovoga grada. Ovaj grad je i veliki i nije ni siromašan, jer budžet od 90 milijuna kuna je značajan posao koji treba odraditi. Da se to potrošiti svakako, ali pametno ga potrošiti, za to treba imati dobru organizaciju gradske uprave. Mislim da je problem i u tome. U Italiji se mijenjala vlast svaki čas, ali državna uprava, od lokalne do državne, je funkcionirala. Tako i mi u Hrvatskoj moramo postaviti dobru državnu upravu, a onda se promjena vlasti i poneka kriza u koalicijama neće toliko odraziti na funkcioniranje grada, općine, odnosno države općenito.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)