Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Pavao Grom gradonačelnik Grada Samobora

Samobor je dobro podmazan stroj

I da nema najnovijih zbivanja i političkih igara oko mjesta samoborskog gradonačelnika, razloga za razgovor s prvim čovjekom Samobora Pavlom Gromom bilo bi dovoljno. Ovako, u svjetlu činjenice da se bliži kraj godine i da se proračun za narednu godinu donosi u nimalo ugodnim političkim okolnostima, bilo ih je još i više.

Prošlo je skoro godinu i pol od vašeg imenovanja za gradonačelnika. Jeste li mogli i pomisliti da će se u tom, relativno kratkom razdoblju, stvari na samoborskoj političkoj sceni tako zakomplicirati? Kako se osjećate u svemu tome, kao gradonačelnik, ali i privatno, kao čovjek?

Ovo je zapravo jako teško pitanje. Puno puta se osjećam jadno i nemoćno, a puno puta i sretno i zadovoljno. Zašto tako? Upravo iz razloga što ono drugo, zbog čega sam sretan i zadovoljan, a to je da grad, hvala Bogu, funkcionira dobro, da su projekti i zadaće koje smo si zadali realizirane ili se realiziraju, da grad, bit ću možda i prepotentan, besprijekorno funkcionira i da se ljudi maksimalno trude da grad lijepo izgleda, da ima svoju dušu, da je dobio plemenitost u zadnje vrijeme i radi toga sam zadovoljan.

U tome zapravo vidim onu drugu stranu medalje, a to je da poneki, teško je sad naći pravi izraz, ali reći ću, lakovjernici misle da je put do ureda gradonačelnika posut cvijećem. Nije, dakako. To je jedno veliko, veliko trnje, to je jedna politička džungla u kojoj svi misle da su tigrovi i da svkom mogu slomiti kičmu i uhvatiti ga. U toj džungli svak sebe vidi kraljem te džungle. Nažalost, samo jedan može biti taj gospodar i tu onda nastanu problemi. Činjenica je da u pravoj džungli postoji red, ali u političkoj džungli tog reda nema i mislim da ga u dogledno vrijeme niti neće biti, pogotovo ne tako dugo dok ti lakovjernici ne shvate da je to jedan vrlo težak i odgovoran posao, ne samo mene kao gradonačelnika. To je posao koji zahtijeva potpuni, 24-satni angažman kako bi slika našeg grada bila i u Europi i na televiziji skoro svaki tjedan. To je suština svega toga.

Stoga i zadovoljstvo učinjenim i, s druge strane, nezadovoljstvo što to što je učinjeno nije prihvaćeno onako kako je to zamišljeno i kako je to rečeno u svim programima političkih stranaka koalicije. Jer, mi smo se našli na programu i mi taj program moramo izvršavati, a prema ovome što se u posljednje vrijeme događa to se ne prihvaća na taj način. Uvijek se gledalo negativistički, naravno ne od svih, a ja jednostavno nisam taj čovjek. U mom životu je uvijek predznak plus i zato se neki puta osjećam jadno, jer ja od svoje obitelji mogu očekivati da mi priznaju i budu zahvalni za ono što napravim dobro, a isto tako ovo smatram dijelom svoje obitelji i mislim da se tako i ponašam, apsolutno gospodarski, i očekujem da mi se prizna ono što je dobro. Ne očekujem da mi se kaže hvala. Na moje veliko zadovoljstvo Gradsko vijeće je to prepoznalo i to nije političko zadovoljstvo, to je zadovoljstvo za učinjeni red. Možda će netko reći da ja nisam pozvan da radim ovdje red, ali sam pozvan, zasigurno, da pokušam u ovom gradu učiniti ono što je rečeno i što je stavljeno u programe. Politika će kroz izvjesno vrijeme reći da li je to bilo dobro ili loše.

Kod nas se radnici još ne maknu s gradilišta, a već se izražava nezadovoljstvo. Ne znam da li se igdje u svijetu, kad se radi na poboljšanju nečega, kad se napravi bilo što, to mora odmah okaljati ili dati neka druga dimenzija.

Podrška rebalansu proračuna kojeg je podržala i opozicija u Gradskom vijeću je svakako podrška vama kao gradonačelniku. Kako ste to osobno doživjeli, obzirom da se radi o ljudima i strankama s kojima politički niste htjeli koalirati? Što Vam to govori?

Ja opoziciju smatram odgovornom u smislu ljudi, isto kao i poziciju. Ova opozicija je sada pokazala jednu visoku svijest, kvalitetu i odgovornost i to me na neki način drži. Drži me to što ljudi jednostavno priznaju i kažu: Eto, učinilo se to što se u gradu trebalo učiniti. Jesmo li to zajedno započeli prije dvije, tri ili pet godina, to je sada manje važno. Ja bih isto tako bio sretan da mogu popraviti dio posla ili završiti Trg na neki drugi način nego što je to moj pret-prethodnik napravio, bez ikakvih lažnih "napuhavanja" ili bilo čega sličnog. Jednostavno želimo učiniti dobro za Samobor. Bit ću otvoren, da sam i jednog trenutka osjetio da se gubi tlo pod nogama, bio sam spreman podnijeti ostavku i prije same te sjednice Gradskog vijeća.

Kako ste doživjeli politički udar od strane sadašnjeg predsjednika samoborskog HSS-a, obzirom da ste ga Vi sami, na neki način, promovirali u politici?

Ja sam Repinca uveo u politiku i s tog stanovišta bih trebao snositi i nekakve političke posljedice. Da li je to odlazak s političke scene u korist jednog, rekao bih, vrlo mladog političara i po godinama i po iskustvu; mislim da to ne bi bilo dobro prihvaćeno.

Ne bi bilo dobro prihvaćeno ni u stranci, ne bi bilo dobro prihvaćeno niti kod građanstva, a niti među mojim prijateljima i suradnicima, a da ne govorimo o koalicijskim partnerima. Ja ne smijem zanemariti sada to što mi je ovo Gradsko poglavarstvo gotovo jednoglasno dalo podršku. Upravo je odgovor na takve napade od strane mog predsjednika rezultirao ovakvim stanjem i odnosom Gradskog vijeća.

Ja mogu shvatiti da su mladi ljudi nestrpljivi i željni potvrđivanja, ali, ja bih rekao, to je još uvijek za njih avantura i mislim da za ovako odgovorne dužnosti treba ipak malo strpljenja i treba imati i životnog iskustva. Na kraju krajeva, ovo nije mali grad, ovaj grad ima 35.000 stanovnika, to je grad koji ima jednu od vodećih uloga u Hrvatskoj. Kad sam ulazio u politiku bio sam svjestan toga da isto tako kako sam došao, jedan dan moram izaći iz nje. Ne znam je li tih godinu i pol dana nekakvo mjerilo, a izgleda da je to u Samoboru nekakva granica, i ako je tako, dobro, ja ću uvijek poštivati odluke. Bude li to sutradan na bilo koji način rečeno od strane Gradskog vijeća ili naših pozicionih stranaka, ja ću otići. Ali, dakako da ne bih želio otići i srušiti sve ovo što je dosad napravljeno i što smo zajedno učinili, a cijenim smo puno toga napravili za Grad Samobor, velikoga, da sad ne nabrajam, jer vi ste to dobro pratili u svojim novinama. Isto tako ne želim ništa ispred sebe srušiti. Ja ne želim da budu novi izbori u Samoboru. Ako treba doći do smjene, neka to bude mirno, neka to bude jedan dostojanstveni i civilizacijski način.

Svjesni ste da se može dogoditi da izgubite stranačku podršku, čak i vrha stranke kojoj pripadate, a da Vas na mjestu gradonačelnika održavaju gradski vijećnici. Kako ocjenjujete svoj status u stranci? Imate li podršku predsjednika stranke Tomčića?

Mislim da sam se ja dokazao što se tiče stranačke politike i o tome ne bih sada volio nagađati. Ja sam jedan od osnivača HSS-a na ovom području, u Samoboru i Svetoj Nedelji, i mislim da moj dosadašnji politički rad nije nikad došao u pitanje, pogotovo zato što nikad nisam imao nekakvih osobnih interesa niti ih imam sada. Ako moram otići ja se imam kamo vratiti, jer sam si za svog života stvorio dovoljno prostora da mogu raditi u svojoj firmi i u konačnici puno više zaraditi nego što je naknada koju primam ovdje kao gradonačelnik.

Želio bih reći da sam, ako nestane te podrške u mojoj gradskoj organizaciji, spreman snositi posljedice. A ona je jednog momenta bila u pitanju, iako mislim da je to bilo ishitreno a to se u posljednje vrijeme i pokazalo. Dakle, niti oni koji su na taj način željeli moju smjenu nemaju više podršku tog istog Gradskog odbora. Stvari su se uvelike promijenile i mislim da je najpametnije da se stvari smire.

Ovo što se u posljednje vrijeme događa, ovi napisi u novinama mog predsjednika, mislim da to nije dobro, jer ispada da predsjednik želi sve srušiti što je napravljeno do sada i unuštiti ono što bi trebalo doći. Mislim da to nije dobro za stranku i vjerujem da to stranačka struktura neće dugo trpjeti. Velim, ja sam spreman snositi posljedice, ali i drugi će morati odgovarati za nastalu situaciju.

Kad bih izgubio povjerenje svoje stranke tražio bih da odstupim, ali, opet ponavljam, na jedan dostojanstven i miran način. Ja ne želim skandale i kaos u gradu, a svi se pribojavaju jedne situacije koja nikome ne bi u ovom trenutku odgovarala, a najmanje građanima Grada Samobora. Ne zato jer se radi o Pavlu Gromu, nego zato jer je sada politička situacija takva da ne bi mogla rezultirati, bez tog mirnog i civiliziranog dogovora, normalnim nastavkom funkcioniranja grada. Ja si stvarno ništa ne umišljam, ali moramo se civilizirano ponašati ako želimo u Europu.

Unatoč političkim potresima koji se događaju, sam grad i njegove službe relativno dobro funkcioniraju. Nezaposlenost u Samoboru se smanjuje, prihodi od naplate poreza na dohodak u znatnom su porastu. Kako to tumačite?

Kad sam se prihvaćao tog posla ja sam shvatio da je Samobor kao jedan veliki poduzetnik i pokušao sam ga još više svojim iskustvom, vizijama i idejama na taj način ojačati, da bude još veći, snažniji poduzetnik. Jer, samo tako se može opstati na tržištu. Grad je jedan stroj kojem treba ubrizgavati frišku snagu, energiju, davati poboljšanja i nadogradnju. To je jedan mlin koji stalno melje i vrti i iz tog mlina izađe više onih izmljevenih čestica nego zrnja. Dakle, moramo stvarati jedan višak vrijednosti. Takav stroj, takav zamašnjak može onda funkcionirati i ubuduće. Dobro ste konstatirali kako nema poremećaja kod smjene politike u gradu. Barem ne kad se vodi jedna, ja bih rekao, centristička politika, politika koja zagovara građansku opciju, koja zagovara grad upravo na bazi obrtnika, poduzetnika, ovog našeg ruralnog dijela. Hvala Bogu mi nemamo klasična poljoprivredna gospodarstva, možemo ih nabrojiti na prste jedne ruke. Sve ostalo su radništvo, zaposlenici u firmama i obrtima, a za pripomoć imaju nešto svoje zemlje, vrtove. I sam položaj grada u blizini Slovenije, prema zapadu i prema drugim gradovima Hrvatske je dobar. Ja puno putujem i po cijeloj Hrvatskoj se o Samoboru priča kao o nedosanjanom snu.

Nakon svih priča i napisa u novinama, objasnite svoj poslovni angažman oko Iločkih podruma. Gdje je zapelo i zašto ste morali odustati?

Ja ne znam što će se dogoditi s Iločkim podrumima, jer je, nažalost, politika duboko gurnula ruke u privatizaciju. Mislim da se sam proces privatizacije u Hrvatskoj previše ispolitizirao i u tom dijelu u Hrvatskoj nedostaje menadžerstvo i tu Hrvatska nije željela ili nije mogla primijeniti niti jedan model koji je u tranzicijskim zemljama uspješno proveden. Nažalost, negdje su važniji neki ljudi nego kapital, a ja što se tiče Iločkih podruma imam jedan vrlo kvalitetan program, program koji je kompatibilan s mojom sadašnjom firmom koja zastupa svjetski značajne tvrtke i taj dio bi u suradnji itekako dobro funkcionirao. Jasno da bi to vjerojatno i gradu pomoglo s nekakvim opet porezima i tako dalje. Još uvijek je stanje neizvjesno.

Ja razmišljam da odustanem od tog projekta, ako se to i dalje bude politiziralo. Nije mi rečeno da je to zbog mene, dakle, nije ništa osobno, ali, vidite da taj sukob, ja bih radije rekao da je to razlika u mišljenjima između HSS-a i SDP-a vezano za privatizaciju i vjerojatno zbog toga nije donesena odluka o prihvaćanju moje ponude. Meni je žao, jer je moja ponuda bila jedina u Fondu. Bila je jedina vrlo vjerojatno iz razloga što su ovi drugi, ja bih rekao da još uvijek nisu odustali, mislili da mogu doći do Iločkih podruma i bez novaca. Čini mi se ipak da je tomu došao kraj u Hrvatskoj, da smo imali dosta privatizacije bez pokrića, odnosno bez novaca, jer to nije dobro ni za državu, ni za Fond kao najvećeg vlasnika u državi koji, jasno, ne može imati kontrolu nad tom silnom imovinom, a nije dobro ni za samo poduzeće, za te obitelji i okruženje gdje se poduzeće nalazi. Iločki podrumi su organizator jedne cijele proizvodnje u tom dijelu Hrvatske. Mi u Samoboru nemamo takve tvrtke koja bi se mogla usporediti s Iločkim podrumima, jer Iločki podrumi pokrivaju cijelu jednu mikroregiju. Tamo nema druge proizviodnje, nema obrta niti ništa. Od tih podruma žive svi tamo, ti ljudi žive s podrumima i podrumi moraju živjeti s njima. Tu sam ja vidio sebe i svoje moguće angažiranje u budućnosti. Ako dobijem podrume, sigurno ću se maknuti s ovog mjesta.

Prilikom nedavnog posjeta samoborske delegacije Vukovaru i Iloku iz kontakata s direktorom Iločkih podruma vidjelo se da je on privržen vašem projektu i načinu privatizacije na koji bi Agrogrom ušao u podrume.

Koliko mi je poznato ti radnici su već nestrpljivi, očekuju novog vlasnika i svježi kapital koji bi ušao u poduzeće. Sve oči su sada uprte u to i svi od toga nešto očekuju. Ilok je najistočniji dio Hrvatske i tu se mora napraviti nešto kvalitetno, jer ako se tu ne napravi, onda jednostavno nismo prepoznatljivi.

Zgrada Agrogroma na bivšoj Betonskoj cesti se uređuje. Što sve planirate?

Obzirom da smo mi generalni zastupnici Mercedesa u onom specijalnom dijelu, specijalnog programa, prvenstveno se uređuju prostori za obavljanje djelatnosti za koju smo zaduženi od strane Daimler-Cryslera, odnosno Mercedesa. Nadalje, mi zastupamo i tvrtku Schmidt, koja isto tako očekuje od nas da se nakon toliko godina zastupanja i mi malo izdignemo. Tu je i firma Claas, koja također želi da se tu nešto vidi, da to bude kvalitetnije, reprezentativno, jer mi smo reprezentanti tih firmi za Hrvatsku, pa je logično da se i ta reprezentacija mora vidjeti na prvi pogled. Imamo u planu otvaranje još jedne svoje poslovnice tamo gdje imamo i najviše kupaca za naše kombajne i traktore, u Slavoniji u Vrpolju, koje je nekakav centar za cijelu Salvoniju, a i za dio Bosne koju već i sada pokrivamo iz Samobora. Želimo se stvarno približiti kupcima, jer takav je stil rada tih firmi. Jasno da će sjedište ostati u Samoboru, jer ja sam po svemu Samoborec: po srcu, po duši, opredjeljenju, po politici i mislim da bi sve drugo što bih napravio bilo krivo.

Pred Gradom je donošenje proračuna za sljedeću godinu. To je dodatna prilika za preispitivanje vlasti, a i samog gradonačelnika. Očekujete li probleme oko njegovog izglasavanja?

Što se tiče proračuna ostat ćemo na nivou zadanih programa. Hoće li on biti 5 ili, čak dozvoljavam,10 posto viši ili niži, mislim da to neće biti prigoda za nekakve lomove. Ako taj proračun bude uravnotežen, a to znači da programe koje smo zacrtali i donijeli na Gradskom vijeću uklopimo u proračun, ne bi trebalo biti upitno da li će gradski vijećnici glasati za taj proračun. Mislim da jedno bez drugog ne može. Mi moramo osigurati sredstva u proračunu za izvršenje željenih programa. Jasno da je naša prva želja toliko novaca, ali tu i leži naša odgovornost, da stvorimo preduvjete da napravimo i kanalizaciju i vodovode i ceste i sve ono što treba u komunalnom dijelu, da izvršimo zakonske obaveze u dijelu društvenih djelatnosti i segmentu javnog života i tako dalje. Ja se slažem da će političke stranke imati dodatnih želja, ali proračun se uvijek usklađuje. Mi nećemo na silu s proračunom doći na Gradsko vijeće. Evo, nekakav prijedlog proračuna je već vani, mi ga sad idemo brusiti postepeno na kolegiju. Već je danas bilo o njemu govora na Razvojnom savjetu, ide se dalje na Poglavarstvo, na Gradsko vijeće, a iza toga će biti još jedno čitanje. Dakle, želimo napraviti uravnotežen proračun, transparentan i da s njime svi građani budu zadovoljni. Ako on bude prihvatljiv za članove Gradskog vijeća, onda će biti prihvatljiv vjerojatno i za građane Samobora. Ne znam hoće li se ponovno pokušati rušiti Gradsko poglavarstvo na novom proračunu. Ako proračun ne bude primjeren trenutku i vremenu, onda će se na to i ukazivati.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)