Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Odgovor Milana Žegarca Dubravku Grakaliću

UDB-a opet jaše - zavadi, pa vladaj!

Ne bi se ni ja štel zamerit, kako kaže vrli provokator, no zavrijedio je odgovor, pa mu ga eto! Đ. Grakalić zakasnio je oko 25 godina s ispitivanjima, ili je možda zaboravio članak o tome tko je zapravo bio Pavao Žegarac. Zanimljivo je da se i ljudi koji žive u ulici s njegovim imenom, od tri kuće, antifašisti, Cvetković, Poljak…nisu bunili. No, krenimo redom. Pred skore izbore Graktalić „slučajno“ proziva i gradonačelnika Samobora, iako sam već spomenuo da je imenovanje ulice bilo za desetog gradonačelnika. No vidi slučajnosti „kopa se“ po prošlosti u vrijeme kad Srbija nabavlja bespilotne letjelice, Pupovac nas sve naziva ustašama, ne poštuju se granice i slično, pa tako grakće i Grakalić. Da bih pojasnio čitateljstvu uloge u ovoj farsi moram opet krenuti iz početka, molim arhiviranje ovoga teksta, da se opet kroz neko vrijeme ne ukažu dežurni „higijeničari“ i opet ponavlja gradivo.

Moj otac došao je u Samobor još 30-tih godina prošlog stoljeća. Ubrzo su ga upoznali ugledni stari Samoborci i zamolili da čuva listu oporbenjaka protiv veliko srpskih, karađorđevskih posizanja i njegovih kandidata. To je i učinio jer su se mnoge junačine bojale. Nakon toga radio je na privatnoj građanskoj školi M. Reizera, koju su tadašnji „higijeničari“ prozivali da širi socijalističke ideje. U to je vrijeme već došao na spisak tajne žandarmerije, koja je spiskove prosljeđivala dalje, pa valjda do danas. Tako je stigao i 2. svj. Rat. Opet je delegacija Samoboraca stigla Pavlu i zamolila ga da prihvati funkciju logornika, po riječima Franceka Ivanjščaka: „Daj Pavel, prihvati se toga, došel bu neki bedak, kaj nas bu se po logorima potrpal!“. Prošlo je svega par mjeseci kad je gestapo s grupom antifašista uhitio i mog oca i zatvorio u dvorište Općine. Dotrčao je tadašnji općinski čuvar: „Daj Pavel, naredi nekaj, se ih buju otpelali v rešt. Odgovor je bio: „Što ću učiniti, priveli su i mene!“. Na ispitivanju gestapoa u Savskoj Žegarac je ostao bez zubiju i jedva je pušten, tek na intervenciju gđe. Allnoch, čiju je djecu privatno poučavao. Odmah je krenuo osloboditi iz zatvora i Jasenovca grupu današnjih prvoboraca, čija ploča stoji na Trgu!. Za to je urgirao i kod kardinala Stepinca, s preporukom da su to sve djeca dobrih vjernika, katolika, okupio je i njihove roditelje i jedva ih nekako izvukao. Jedino je Gaga Horvat, zbog dokaza, zadržan još neko vrijeme u uzništvu. O tome vremenu može reći, još uvijek živ i priseban gospodin Josip Cvetković, koji, gle čuda, živi baš u ulici P. Žegarca. Interesantan je slučaj kad su Talijani u Jaski uhitili dva Samoborca, (kasnije načelnici: S.V. i M.Š.), a znalo se da oni vješaju antifašiste. Saznavši to, strašni logornik naručio je šofera, odvezao se u Jasku, opalio osumnjičenima šamar i vritnjak i vratio ih u Samobor, umjesto vješala. Na žalost, ta dvojica nisu poslije nikako mogli shvatiti, kako su dobili šamar, umjesto kremšnita i nisu se baš ponašali dično. Ili su možda žalili što sva trojica nisu postali heroji „obješenjaci“. S talijanskim fašistima (jer oni drugi su nacisti ili punim imenom nacional-socijalisti!) upravo Švejkovski slučaj odigrao se u Rudarskoj dragi. Strašnom logorniku Žegarcu, javili su domaći da preko Plešivice i Ruda stižu Talijani. Bilo mu je to sumljivo i „mirišalo“ na tihu okupaciju Samobora. Zapovjedio je da se zvoni na sva zvona i puca, tko ima iz čega, tako da izgleda kao da su napali partizani. Stvarno, varka je uspjela i hrabri Talijani odjurili su, otkud su i došli. Nakon par mjeseci „strašni“ je logornik smjenjen s te pozicije, jer nije nikoga poslao u logor, nego obratno! Zamijenio ga je Otto F. što crno- na bijelo piše u Spomenici Samobor, izišle 1943. Žegarac je nastavio raditi u Zagrebu kao ravnatelj Doma slijepih, gdje je skrivao mnoštvo ilegalaca, među ostalima Miljenka Malnara, kasnije dekana Farmaceutskog fakulteta, J. Horvata, poznatog putopisca (autor Bese), itd. Tražili su od njega da radi i u odjelu za prihvat izbjeglica, gdje je također i zbrinjavao i spašavao mnoge. Pokušao je spasiti književnika Milana Ogrizovića, nažalost bezuspješno. No sakrio mu je ženu: Slavu Ogrizović s djecom pred racijom i spasio njih. O tome svjedoči njezina knjiga „Odmazda“, kao i veliki članak u nekadašnjoj „Areni“ u rubrici: „Čovjek čovjeku-čovjek“. Vrli novinar Grakalić, to bi trebao znati! No, na kraju 2. sv. rata oca su mi strpali u logor Kerestinec, odakle se punila Jazovka i poznata i nepoznata grobišta. U Kerestincu je proveo puna tri mjeseca. Pušten je na traženje narodnih heroja iz Zagreba, ali i uz potpise svih Židova i Srba, koji su preživjeli u Samoboru i Žegarac ih štitio!

Ni poslije rata, dugo nije imao mira od dežurnih UDBAŠa, pa je svako malo imao „obaveštajne razgovore“ i ostajao bez posla, s troje maloljetne djece! Nije mogao raditi ni na Samoborskoj gimnaziji, nego po Zagrebu ili uopće ne raditi! Na koncu je za njega intervenirao kolega iz studentskih dana, pozicioniran u Beogradu, Franjo Herljević, početkom 70. upozorivši da čovjeka lokalni čistunci puste na miru. Žegarac je poslije radio na Farmaceutskoj školi u Zagrebu kao pedagog i preko njega su se upisivala brojna samoborska djeca u škole i fakultete! Ne znam ni da li bi Ranko Marinković, kojeg su Talijani internirali u logor „El Shat“ često i rado posjećivao oca, čak bilježio njegova sjećanja i dosjetke za svoja djela da je Pavao bio zločinac. Dapače, takvima se u Izraelu dodjeljuje orden „Pravednik među narodima“!.

Ako sam u stvari ja prozvan, (Otac umro 1989.) kao i Gradonačelnik, koji evidentno ni s ulicom ni s pokojnicima nema veze, onda je red i da bolje osvijetlim znatiželjnog provokatora Đ. Grakalića. Sveznajući novinar mogao bi odgovoriti na pitanja: Da li je istina da su Zebić i Kujundžić s tvojim ocem dobili, navodno kao UDB-a zadatak osnovati u Samoboru HDZ, i vrući krumpir prebacili na naivnog poštenjaka L- Moguta? Gdje je danas spomen tabla o osnivanju s kuće na Trgu?, Zašto i tko mi je dolazio u tiskaru kao nadzor kad sam dva mjeseca bio urednik Samoborskih novina? Na ovo teško pitanje odgovorit ću sam: Petrokov i Grakalić, koji su me i smijenili jer nisam htio nikoga napadati, nego zagovarao zajedništvo sviju u Domovinskom ratu! Spominje li se možda prezime Grakalić oko afere „Akcija Labrador“, gdje se planiralo terorističke akcije i dizanje u zrak objekata, sred Domovinskog rata? Ja ne mislim nastavljati provokatorske polemike ni po novinama, još manje po el. medijima, a čujem da se dotični i tamo javlja. U ime stanovnika njegovog kvarta lepo prosim, nek se rađe priključi na kanalizaciju jer njegova septička smrdi i zagađuje sve širu okolinu!

Milan Žegarac

• 26.09.2019.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (6)