Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Kako ne funkcioniraju Grad Samobor i državne institucije ili pitanje javnog dobra

Fekalije naše domaće u tri čina

Prvi čin – Grad Samobor

Prizor prvi

Zgrada u Ulici Gabrijela Đuraka 7 s tri stana. Nekada stara, napuštena obiteljska kuća s dvije male sabirne (septičke) jame, izgrađena sredinom 60-ih godina 20. stoljeća. Grad Samobor tada, u toj ulici, nema izgrađenu kanalizacijsku infrastrukturu niti je ima danas. Privatni investitor kupuje

kuću, preuređuje ju, etažira, dobivši tri stana s popriličnom kvadraturom te prodaje jedan i iznajmljuje dva stana sredinom 2000. Sabirne jame nakon nekoliko godina počinju propuštati jer su propusne, u lošem stanju i male, a fekalne vode izbijaju u dvorište pisca ovih redaka ugrožavajući okoliš i zdravlje, kako privatno tako i javno.

Pitanje gradu: kako je moguće dati uporabnu dozvolu za obnovljenu zgradu koja iz

obiteljske kuće postaje objekt s tri stana i stanarima bez osnovne tehničke

dokumentacije kao što je stanje kanalizacijske mreže ili sabirnih jama s

obzirom na prenamjenu kuće?

Prizor drugi

Fekalne vode natapaju susjedno dvorište, investitor i vlasnik stanova ne reagira na molbe da se jame saniraju pa pisac ovoga teksta obavještava Komunalno redarstvo koje izlazi na očevid, ali zaključuju da to nije u njihovoj nadležnosti jer se ne radi o onečišćenju javnog dobra već na privatnog,

pozivajući se na članke i paragrafe nekog zakona. Upućuju me na Ministarstvo zdravstva Upravu za unaprjeđenje zdravlja Sektor županijske sanitarne inspekcije i pravne podrške Područna jedinica-Odjel za središnju Hrvatsku, Ispostava Samobor.

Pitanje gradu: Kako onečišćenje fekalnim sadržajima nije javno dobro, ako je ugroženo javno zdravlje, kako moje tako i drugih, a onečišćenje npr.ambrozijom na privatnim zapuštenim ledinama jest pa Komunalni redar itekako naplaćuje visoke kazne takvim nemarnim vlasnicima? Zar širenje mogućih zaraza i ugrožavanje zdravlja ljudi zbog fekalija nije javno dobro?

Drugi čin - Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva, Ispostava Samobor u

Bregani

Inspektorica Sanitarne inspekcije izlazi na očevid nakon nekoliko tjedana

objašnjavanja, prepiske i razglabanja o tome tko je nadležan da li Komunalno redarstvo Samobora ili Sanitarna inspekcija, te nalaže investitoru i vlasniku stanova da, za početak, sanira postojeće neadekvatne sabirne jame kako bi se zaustavilo curenje, s napomenom kako ovaj slučaj ipak nije u

njihovoj nadležnosti. Vlasnik stanova, međutim, ne poduzima ništa osim što dva puta prazni jame, ali zemlja je toliko natopljena fekalijama da sadržaji

sljedećeg jutra izbijaju na površinu, naravno u mojem dvorištu.

Sanitarna inspektorica uskoro elektroničkom poštom obavještava da je moja predstavka proslijeđena na nadležno postupanje Ministarstvu poljoprivrede, Upravi vodnog gospodarstva,Zagreb jer Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva nije nadležna.

Pitanje Sanitarnoj inspekciji Ministarstva

zdravstva Ispostavi Samobor: Isto kao u prizoru drugom iz prvog čina Komunalnom redarstvu – je li moguća zaraza zbog izbijanja fekalija i blizina rezervoara pitke vode pitanje javnog ili privatnog zdravlja bez obzira na članke, paragrafe, točke i zareze koji joj omogućuju da se lakonski zaključi kako slučaj "nije u njihovoj nadležnosti"?

Treći čin – Ministarstvo poljoprivrede, Uprava vodnog gospodarstva, Zagreb

Nakon mjesec i pol neočitovanja o mojoj predstavci, tajnica Vodopravne inspekcije konačno mi daje informaciju kod koga je moja predstavka, njezina klasa, urudžbeni broj, ali od inspektora koji vodi predmet ni glasa. Spomenuti državni službenik primio je dvije elektroničke poruke, ali odgovora nema.

Zapravo nikakvog pisanog očitovanja od spomenute institucije već samo tajničine

riječi te usmena informacija od neimenovanog izvora kako ni oni nisu nadležni već Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva, Ispostava Samobor.

Vrijeme radnje: tri mjeseca

Epilog: dvorište se polako pretvara u veliku septičku jamu, a uskoro će fekalni sadržaji prijeći na ulicu pa će tada konačno privatni problem postati javni. Komunalno redarstvo, Sanitarna inspekcija, Vodni inspektorat pronaći će tada članak i paragraf zakona koji će im omogućiti efikasno djelovanje te će tako pokazati da su ipak servis građana, a ne obratno. Tristo metara od najljepšeg trga u Hrvatskoj, kako voli reći samoborski saborski zastupnik i lokalni političari, a sve stotinjak metara od rezervoara vode na Anindolu te Park šume Anindol.

Antun Pavlin

• 11.05.2017.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (0)