Posljednji pozdrav Ivici Šimunovu
Zipa da ne zvizneš ledo!
Ovaj puta si me stvarno zajebo!
Kolko puta sam ti rekel da se sa smrću ne treba zajebavat!? Obično je to bilo onda kada smo pripiti, ne nekom planinarskom domu raspravljali o prolaznosti, i pitali se kaj bu posle i jel buju tam kam dojdemo škropci jednako fini. Ne jedamput si mi rekel da planine i gemišti idu skup ko prst i nokat. Nisam to baš kužil od početka jer mi se nekak činilo da to ne govoriš zato kaj, ne znam, voliš pit, ili se uživaš napit. Tražil sam neku skrivenu poruku,gledal te i razmišljal... Sve mi je postalo jasno kad sam jednom prilikom lagano pripit stajal na terasi Velikog dola i gledal u daljinu. Koja ljepota, pomislil sam, a ja ju trenutno vidim dvostruko. Dupla doza ljepote-to je valjda to!
Imati tebe uz sebe značilo je imati rijetku privilegiju i zadovoljstvo. Ja sam imal i dodatno zadovoljstvo jer sam te, kao opskrbnik Velikog dola, u periodu od 1993. - 1999. upoznal još bolje. Ne znam dal si to znal, ali Ti i tvoja Sonja bili ste mi prvi gosti na Velikom dolu. U trenutku kad ste ušli u dom ja sam menjal žarulju na zidu. Samo si prošel pokraj mene i rekel: "Zipa da ne zvizneš ledo prije nek ti prvi gosti dojdu".
Ne samo da nisam zviznul nego sam zahvaljujući ljudima poput tebe, još malo narasel! Ak me razmeš ?
Ono kaj sigurno ne znaš je da sam bil inicijator i osnivač pokreta za podizanje spomenika živućim Samoborcima. Nisi smel znat! Ti si bil prvi na redu! Obrazloženje je glasilo ovak:
Gospodin s tisuću nadimaka, planinar koji „i tebe i nju odnese na nisupe“, ulični prodavač čicavre za zelje ili kupus (razlikuju se ta dva modela), čovjek koji uvijek dojde negde „od rego“ sposoban pijan se kotrljati pod breg držeći čašu z gemištom neprolivenu, nevjerojatno duhovita osoba pod uvjetom da ste od onih koji razumiju trešnjevačku šatru, ljubavnik osebujnog stila i manira, samoborski Spiderman (ko pogodi zakaj, svaka čast), utemeljitelj Samoborskog drinking team-a i njegov prvi počasni predsjednik, jedan od najpoznatijih stanovnika Samobora, a svakako najpoznatiji samoborski planinar, Radio Mileva dinamične samoborske zbilje, te ljubitelj svega što vole mladi, osoba je za koju Povjerenstvo smatra da zaslužuje dobiti svoj spomenik u Samoboru(kraj obrazloženja)
To si bio i još uvijek si Ti! Bilo mi je zadovoljstvo putovati s tobom!
Zbogom prijatelju i zipa da ne zvizneš ledo!
Kale
Napiši pismo