14.09.2014.

Narodna nošnja, identitet našega grada koji treba sačuvati

Umjesto originala, nudi nam se kič!

Posebno mjesto među hrvatskim kulturnim dobrima zauzimaju narodne nošnje - ne samo zbog svoje materijalne raznolikosti i brojnosti ili zbog svog značenja kojim se u to vrijeme očitovao društveni položaj, nego i kao primjer tradicijskog fenomena žilave opstojnosti.

Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo buđenja svijesti o očuvanju baštine našega grada. Dokaz su tome novoosnovana društva i udruge čiji su ciljevi čuvanje, pokazivanje i promoviranje kulturne baštine našega grada Samobora. U zadnje je vrijeme registrirano i nekoliko obrta koji se bave tekstilnim rukotvorstvom, a njihove uratke možemo vidjeti na sajmovima u gradu ili prigodom nekih manifestacija. Školske zadruge u našim osnovnim školama razvile su prave male manufakture izrade tradicijskog nakita ili dijelova narodne nošnje.

Kulturna baština prikazana je u knjigama, na nizu kalendara koji smo kupili ili dobili, a koji su tiskani u više od tisuću primjeraka.

Seljačke rukotvorine koje su godinama izrađivale djevojke i žene, tkalci u selima, prenoseći vještine ručnih i tkalačkih radova iz naraštaja u naraštaj, postale su novi suveniri. Kraluš je tu otišao najdalje. Dobro predstavljen postao je jedan od simbola našega grada, a 1998. godine bio je prvi puta međunarodno prezentiran na Svjetskoj izložbi EXPO '98 u Lisabonu, u raznim varijantama i modifikacijama različitih boja koje inače ne pripadaju tradicionalnom kralušu. Plijenio je poglede posjetitelja, jer je izgledao elegantno i raskošno. Upravo je taj nakit odabran za EXPO '98 zbog svoje jedinstvene ljepote i svog simboličkog identiteta, koji je upravo tada prihvaćen kao "Croatian Kraluš".

Sve nabrojeno hvale je vrijedno. Ljudi se trude, članovi pojedinih društava i udruga odvajaju svoje vrijeme za prezentaciju i očuvanje starih običaja i onoga što nepovratno nestaje. Kako bi se prezentirale te neke zaboravljene vještine i običaji, organizirano je mnogo izložbi, emitirano mnogo televizijskih priloga, napisano mnogo članaka, a sve to, nažalost, u nekim dijelovima ponekad nakaradno i s mnogo kiča.

Ostale su zabilježene fotografije kao odraz našega vremena. Žene bez rupca na glavi, dijelovi nošnji koje su nespojive jedne s drugima, lajbeki koji ne pripadaju našem kraju i slično…

Zadnjih se godina nude tekstilni predmeti – dijelovi narodne nošnje: lajbek, oplećek, špice i šlinge (okovratnici uz narodnu nošnju), rubače i gače, kikle i bluze, zatim razne varijante lutki odjevenih u narodne nošnje, pa samoborski venec, samoborski kraluš, etno torbe i slično, kao pokušaj osmišljavanja novog suvenira ili kao predmeti koji, podsjećajući na tradiciju, u ovom globaliziranom svijetu i uniformiranoj današnjici pokušavaju donijeti dašak etno baštine naših predaka.

Iako ima dobrih pokušaja, vrijednih i lijepih radova proizašlih iz radionica koje priređuje Samoborski muzej pod vodstvom mr. Lele Roćenović, više kustosice, a tu su i obrti koji su se pojavili zadnjih godina, ipak moramo priznati da na tržištu ima i puno radova koji su loša kopija pojedinih dijelova narodnih nošnji našega kraja. Rekli bismo da ti radovi estetski ne izgledaju lijepo, štoviše, nakaradni su, kičasti, a zapravo su samo pokušaj kopiranja onoga što je samoborski seljak desetljećima stvarao kao izraz ukusa, estetskog osjećanja koje je proizlazilo iz njegovog praktičnog duha.

Tako su se pojavili tekstilni predmeti koji ne prate izvorne boje konca (muline) koje su zaštitni znak tih predmeta. Pojavile su se jako loše kopije samoborskog venca, tradicijski samoborski kraluši s neukusno odabranim bojama perli (ne mislimo pritom na kraluše koji se nose pri modernom načinu odijevanja), izrazito loše kopije samoborskog oplećka s našitim pozamanterijskim trakama te cijele nošnje s ušitim dijelovima tkanja iz drugih tekstilnih predmeta (plahti i ručnika) te našitim kupovnim etno trakama iz drugih dijelova domovine.

Na sajmovima u našem gradu nagrađivani su prigodnim nagradama upravo pojedinci i udruge koje su stvorile i na svojim štandovima prezentirale svojevrsni kič tekstilnih i drugih rukotvorina.

Htjeli smo ovim razmišljanjem ukazati na problem. Stvaramo kič. Samo jak duh može stvarati nov izričaj tradicijskoga. To se tako rijetko događa. Valja nam uložiti više snage u očuvanje onoga što se kao čisto i lijepo, ukusno i bogato, može naći u škrinjama koje čuvaju naše pojedine obitelji. Valja nam kontaktirati struku, etnologe, one koji se time bave desetljećima i imaju iskustvo u navedenom. Valja nam više razgovarati s našim bakama i majkama koje su čuvarice naše baštine. Valja nam doživjeti našu narodnu nošnju kao svetinju našega grada.

Htjeli smo ovim promišljanjem potaknuti na više ljubavi i međusobnog dijaloga sve nas koji želimo čuvati baštinu našega grada i predati je novim naraštajima, kako bi narodna nošnja ostala jednostavna, a bogata, pravi identitet našega grada, očuvana od svih natruha kiča modernog vremena.

Pozivamo zato sve one koji se bave izradom dijelova tradicijskog ruha na promišljanje i veću pozornost pri izradi predmeta i suvenira, jer će samo tako novonastali radovi dostojno prezentirati bogatu etno baštinu našega grada. Tako će radovi nastali za tržište, kao suveniri, za pokazivanje i nošenje, zadržati onaj svoj unutarnji sadržaj, prepoznatljiv do te mjere da je postao identitet našeg Samobora. Samo predmeti koji će u sebi zadržati originalne materijale, boje konca te izvornu ornamentiku, dat će čar originalnosti naše baštine. Stvarajmo takve predmete.

Završavamo ovaj poziv na pozornost pri izradi predmeta i suvenira etno baštine s nekoliko redaka Ivice Sudnika, objavljenih u knjizi Samobor, 1942. godine, tiskanoj o 700. godinšnjici našega grada. U tekstu Mimohod stoljeća samoborskim ulicama, između ostalog, piše: "Na brojnim smotrama, koje su posljednjih godina održane, vidjelo se upravo prekrasnih i dragocjenih primjeraka stare narodne nošnje. Mnoga sela su se natjecala, da iznesu što ljepše, što jednostavnije i od raznih tuđinskih natruha čistije narodne nošnje".

Na zadnjem sastanku Društva sv. Izidora seljaka, koje se pri udruzi Ekosspiritus bavi očuvanjem i prezentacijom našeg narodnog blaga, održanom u nedjelju, 7. rujna, odlučili smo pozvati sve predstavnike društava, udruga, vlasnike tradicijskih obrta i pojedince koje se bave izradom tekstilnih rukotvorina ili koji prezentiraju samoborsku nošnju u javnosti. Progovorili bismo na tom sastanku o navedenim problemima konstruktivno i prijateljski promišljajući.

Branka Toth, predsjednica Društva sv. Izidora seljaka pri udruzi Ekosspiritus

Napiši pismo

Umjesto originala, nudi nam se kič!

Arhiva 2014

2019

2018

2017

2016

2015

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002