20.02.2014.

Žalosna priča o prvoj samoborskoj školi

Nitko odgovoran, sramota i dalje stoji!

Drage Sanoborke, dragi Sanoborci!

Mislim da vam ove slike govore sve, a ako ne, dodat ću tome još par riječi. Nažalost, vrijeme je takovo, svi smo mi opterećeni svojim problemima pa i ne razmišljamo o našem lijepom gradu Samoboru i o njegovoj bogatoj povijesti.

Mnogi su već umrli, a oni koji još žive spavaju ili ih se ništa ne tiče. A i ako se netko katkada sjeti, ne govori ili se ne usudi kritizirati na tu temu. Moglo bi se o tome mnogo toga reći. Istina je da onaj koji razmišlja o tome sam ne može ništa, ali mi svi zajedno možemo pomoći. Pogledajte kako izgleda prva škola u Samoboru izgrađena 1601. godine. Oronuloj zgradi jedina svijetla točka je ploča koja je postavljena 1985. godine u povodu 450. obljetnice samoborskog školstva.

Zamislite turiste koji posjete naš grad pa vide u kakvom je stanju prva škola sagrađena davne 1601. godine.

Znamo da je Samobor nadaleko poznat po samoborskim kremšnitama, ali ne vjerujem da turisti dođu samo na kremšnite. Oni žele i nešto vidjeti, upoznati povijest našega grada, pa će se možda i zapitati zašto su zapuštene znamenite stvari koje su prošlost ovoga grada, kao što je i ova naša škola. Kad prolazim uz kuću prve škole, a prolaze mnogi na putu za crkvu svete Anastazije koja se nalazi iza škole, to vide svi ili ne vide!?

Otišla sam u gradski ured da se raspitam. Taj posjed na kojem se škola nalazi je privatno vlasništvo i tu Grad Samobor ne može ništa. Posjed se preprodavao nekoliko puta, što ne znači da zgrada nema sadašnjeg vlasnika.

Zar ne postoji zakonski način kojim bi gradski poglavari mogli apelirati na vlasnika da uredi zgradu barem izvana?

Možda bi i ostali Samoborci bili voljni financijski pomoći pri uređenju ovog objekta?

Samobor broji oko 36 000 stanovnika s okolnim selima. Sam grad Samobor ima oko 16 000 stanovnika. Pa kada bi svatko od nas izdvojio "medeka" sabralo bi se prilično novaca.

Apeliram prvo na vlasnika tog posjeda, zatim na Grad (možda bi se moglo nešto odvojiti iz proračuna?) i na kraju na privatne tvrtke koje posluju na području našeg lijepoga Samobora.

Najvažnije je: otvorite svoja srca, otvorite oči, promatrajte i zapažajte naš grad i njegov izgled, jer sve se može kad se hoće. Vrednota svakog čovjeka treba biti ljubav za bližnjega, ljubav za prirodu, ljubav za ovaj grad, jer i on ima dušu. Na kraju ovozemaljskog života znat ćemo da smo nešto dobro učinili i budućem naraštaju ostavili zapisanu bogatu povijest našega grada. Jednom svakom čovjeku dođe kraj, moramo se oprostiti od svega i baš ništa ne možemo ponijeti sa sobom, ali negdje će ostati zapisano: Samoborci su mislili na svoj grad i na njegovu zaista bogatu prošlost.

Hvala svima koji su ovo strpljivo čitali.

Dragica Bendzko Mali Lipovec 7 Samobor

Napiši pismo

Nitko odgovoran, sramota i dalje stoji!

Arhiva 2014

2019

2018

2017

2016

2015

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002