Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nekada je Samobor bio uzor po uređenosti, a danas...

Sram me Anindolom provesti svoga gosta

Šećem svakoga jutra Anindolom do Starog grada, to je prednost nas penzionera. Primjećujem stvari koje ne vide oni koji zaobilaze taj prostor, a po svojim radnim mjestima i političkim funkcijama dužni su voditi brigu o okolišu i održavanju ove park-šume, da ne velim ovoga grada.

Šećući svakoga dana primjećujem sve više nebrigu o ovoj našoj zelenoj oazi. Zaista su rijetki gradovi koji se mogu pohvaliti park-šumom gotovo u samom središtu grada, kao što ima Samobor park-šumu Anindol. Zato, kao građanin ovoga grada to ne mogu prešutjeti i zato ponovno pišem o zanemarivanju tog prostora.

Prije cca 150 godina, načelnik trgovišta Samobor bio je Ljudevit Šmidhen. Za njegova mandata godine 1865. donijet je prvi prostorni plan za uređenje mjesta - Sreditbena osnova. Isto tako poznato je da je za vrijeme njegova mandata počela izgradnja gradske kanalizacije, javne rasvjete, pošumljen je Stražnik, a dio brda Tepec oko kapele sv. Ane pretvorio je u jednu od najljepših park-šuma, s izgrađenim alejama i imenovanim šetnicama - Preradovićevo šetalište, Livadićevo šetalište, Vrazovo šetalište, Tanc-plac, Križni put s postajama koji spaja kapele sv. Ane i sv. Jurja, uređena je staza koja spaja prostor crkve sv. Ane sa Starim gradom, Šmidhenove stube...

Zahvaljujući takvim neimarima, Samobor je bio uzor drugima po uređenosti, a pjesnici i pisci pisali su o Samoboru. O njemu su pisali Petar Preradović, Ivan Mažuranić, Ivan Kukuljević, August Šenoa, Đuro Arnold, A.G. Matoš i mnogi drugi. Svi su pisali o njegovoj ljepoti, uređenim parkovima, zelenilu, uspoređivali ga po uređenosti s europskim centrima toga vremena.

Matoš je napisao:

"Krasan je Samobor. Blizina sa glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Saint-Cloudu, Schönbrunu, Windsoru".

Profesor Marko Peroš, jedan od mnogih autora koji su opisivali Samobor, u svom eseju o samoborskim vrtovima i perivojima, između ostalog piše:

"Vrtovi i perivoji samoborskih posebnika kao i javni nasadi jesu ponos i najljepši ukras Samobora, te divno predvorje i prilaz u prekrasnu brdsku šumovitu okolicu".

No, vratimo se mi našem Anindolu - danas.

Je li Samobor danas isto tako krasan ili je postao spavaonica glavnoga grada, a okoliš, koji ga je toliko krasio, uređen, ili je potpuno zapušten?

Za vrijeme prethodnog vodstva našega Grada, u želji kvalitetnije turističko-izletničke ponude, obnovljen je na prostoru Anindola Križni put s rasvjetom svake postaje, uređen je plato ispred crkve sv. Ane, izgrađen nogostup od groblja do prilazne ceste Tanc-placu, obnovljen je plato Tanc-placa i izgrađena manja nadstrešnica. Na prilaznim cestama Tanc-placu od Ulice sv. Ane i Ulice Tepec ugrađeni su rubnjaci i rešetke za prihvat oborinskih voda, postavljeno je više klupa na parkiralištu uz Ulicu Tepec te su položeni kablovi za javnu rasvjetu na cca 10 lokacija.

A kakvo je stanje danas?

Na spomenutim prilazinim cestama i na Tanc-placu nisu nastavljeni radovi, ostavljeni su zubu vremena da učini svoje. Rešetke za prihvat oborinskih voda su zatrpane, kablovi za javnu rasvjetu trunu u korovu i grmlju, a na izgrađenoj nadstrešnici uništen je krov.

Uz to, porezane grane drveća i grmlja ostavljeni su uz sam rub ceste sv. Ane i uz staze park-šume u travi i korovu da trunu, nagrđuju prostor, umjesto da ih se odvezlo na reciklažu, u kompostanu ili na bilo koje odlagalište izvan park-šume.

Osim što nagrđuju sliku tog prostora, bilo bi dovoljno da netko nepažnjom baci opušak pa da imamo požar neviđenih razmjera. Da li nam je to potrebno?

Već sam pisao o vododerinama koje se zatrpavaju sitnim pijeskom, koji već kod prve kiše bude ispran i deponiran usred šume, umjesto da se saniraju zbijanjem krupnijeg kamenog agregata, kojeg površinske vode ne mogu odnijeti.

Čovjeku je upravo neugodno voditi tim vrijednim dijelom našega grada znanca, prijatelja, gosta, koji očekuje uređenu park-šumu i ljepotu prirode, onakvu kakvu su opisivali pjesnici, a suočeni su s nebrigom i nemarom.

Pitam, dokle tako?

Branko Adamek

• 15.07.2013.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (0)