12.06.2012.

Obračun kod OK sanirane deponije!

U kontejner i iz kontejnera

Postoje događaji u životu nakon kojih mislite da ste vidjeli ili doživjeli sve i da vas više ništa ne može iznenaditi. Nakon jučerašnjeg dana i 40 i kusur godina života, počinjem razumijevati onu staru - „Nikad ne reci nikad“. Zamislimo si ovakvu situaciju: Grupa ljudi, njih desetak i svi redom članovi političke stranke odluče svoje slobodno vrijeme uložiti u saniranje jedne divlje deponije negdje u Samoboru. Za taj posao ne traže ništa i ne očekuju ništa... Jednostavno tako... osjećaju određeno zadovljstvo što mogu pridonjeti čišćem okolišu, a time i životu ljudi. Dogovore se, i u suradnji s Komunalcem obave posao. Teren je čist, deponija sanirana. Članovi tima zadovoljno konstatiraju da su zaslužili nagradu... i roštilj kod Sanje. Smeće je u kontejneru preko subote i nedjelje, a u ponedjeljak će doći kamion Komunalca i sve skupa odvesti na odgovarajuće mjesto. Dok pakiramo tačke i rukavice prilaze nam susjedi i pohvaljuju nas zbog dobrog djela koje smo napravili. Kažu da bi i oni došli, ali imali su nekog posla pa nisu stigli. Svi redom konstatiraju da je ta divlja deponija produkt ljudske nekulture i kunu se da oni to nikada nebi... Na kraju dolazi i vlasnik šume i nudi nam okrijepu u vidu gemišta uz zahvalu što smo napravili posao umjesto njega. Sve frca od dobre energije, a sreći i zahvalnosti nema kraja... Mala Jazbina polako tone u san...

I tu završava bajka!

Ono što slijedi hrvatska je realnost i živi dokaz da nam pored nas samih neprijatelji nisu potrebni. Divlja deponija s početka priče, koja je unatoč bajkovitom kraju ipak očišćena, u ponedjeljak je osvanula napunjena smećem iz spomenutog kontejnera! U stvari, nepoznat netko nije imao vremena (a očito ni logistiku) da baš sve smeće izvadi iz kontejnjera i vrati ga nazad na divlju deponiju, ali određeni trud mu/im se ne može odreći. Uredno su vadili prazne boce, gume i plastiku, najlonske vrećice i ostalo i nosili/vozili ih nazad na deponij, uopće se ne trudeći prikriti tragove. Naime, prepoznali smo naše vreće u koje smo dan ranije pakirali otpad kao i veće komade otpada koje smo zbrinuli, pokazalo se, samo privremeno.

A sada skica za profil osobe koja je počinila ovaj ekocid!

a) Je li u pitanju bolesna osoba/e? Postupci kojima se koristio/la/li ostavljaju taj dojam, ali konačan zaključak treba dati struka.

b) Je li ovo samo nekultura i jal koji je toliko imanentan našem podneblju?

c) Je li ovo svojevrstan politički obračun obzirom da je akciju provela jedna politička stranka (HNS)? Ako je, na djelu je do sada neviđeni politički program - "Uništi sve oko sebe kako bi uništio političkog protivnika"? Možda takav program i uspije na izborima, ali u očuvanju zdravlja i dobrobiti nas i naše djece, sigurno neće!

Što god je pozadina ovakvog besmislenog čina, HNS nastavlja s borbom za dobrobit ljudi i uskoro najavljujemo novu akciju i novu lokaciju. Bit ćemo jači, a jačaju nas između ostaloga i ovakvi postupci.

Za kraj poruka nepoznatom/im počinitelju/ima.

Sve oko nas je priroda, a priroda je živi organizam. Šume mogu bez nas, ali mi ne možemo bez šuma. Imaj, nepoznati prijatelju to na umu prije nego ti zadnji gemišt pomuti razum i pretvori te u ono što ti, čak i prema Božjem zakonu sigurno nisi – u zločinca! Vjerujem da si katolik i da ti je poznato Isusovo učenje.

Spomeni se!

I nadam se da ćeš mi oprostiti na prozivanju kroz medije. Ionako si nepoznat.

S poštovanjem,

Danijel Kalaica

Napiši pismo

U kontejner i iz kontejnera

Arhiva 2012

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002