23.11.2010.

Neistomišljenicima i onim drugima

Iza svojih misli stojim imenom i prezimenom

Dragi neistomišljenici i svi drugi!

Nemam običaj odgovarati na komentare i pisma/reagiranja koja nisu potpisana, no budući da si je netko dao truda nastojat ću bit kratka.

Svatko onaj tko iznosi svoje mišljenje u rubrici pisma i reagiranja mora znati da će bar jedan komentar biti negativan, a vrlo često i biti izvrijeđan zbog svojeg mišljenja ili stava.

Oni koji me znaju, vjerojatno se pitaju čemu to izlaganje imenom i prezimenom.

Mogla sam tekst ne objaviti, poslati na web hss-a ili možda zakupiti dio novina i ne bi bilo prilike za vaše komentare. S mojim stavovima se ne trebate slagati, a niti ja s vašim. No, moje je pravo da ih iznesem, kao što demokracija ne brani postavljanje anonimnih plakata, letaka, anonimne komentare...

Razlika je samo u tome što ja iza svojih misli i djela stojim imenom i prezimenom.

Martina Glasnović Horvat

Kneza Trpimira 5, Lug Samoborski

10 432 Bregana

P.S. Za one koji ne znaju kako izgledam, pozivam vas da posjetite www.lug.samoborski.hr

Martina Glasnović Horvat

23.11.2010.

Odgovor uredništva Koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata Samobora i Svete Nedelje, a po objavi teksta Jure Rešetara Jura o zbivanjima kod motela Trokut

Činjenice su svete, a njihov doživljaj individualan

Poštovani,

budući da s navodima Jurice Rešetara Jurka iznesenima u Glasniku Samobora i Svete Nedelje nemamo namjeru polemizirati, odgovorit ćemo samo na vaše viđenje našeg novinarskog posla, dakle na vaše "čuđenje" i navod po kojem smo "bez provjere činjenica i mogućnosti prozvanih strana da iznesu svoja viđenja istog događaja, što je potpuno neprofesionalno i nekorektno u novinarskom smislu".

1.) Iznesene su činjenice poznate svima koji su toga nesretnog dana bili i vojevali na Trokutu, a ovaj smo ih put dodatno provjerili kod trojice sudionika. Oni su, nakon pročitanog teksta, potvrdili činjenice koje Jurko iznosi, ali se i ogradili od njegovog emocionalnog doživljaja navedenih zbivanja i njegovog pogleda na uloge pojedinaca u njima. No, u to ni mi, kao uredništvo, nismo željeli ulaziti, a niti korigirati. Mislimo da Jurko na svoje viđenje i svoje emocije ima pravo.

2.) Budući da smo procijenili da su zbivanja općepoznata te da smo ih i dodatno provjerili, smatrali smo da nema potrebe za "dodatna viđenja istog događaja", ali smo, naravno, spremni na njih. Nažalost, osim vašeg Zaključka, za sada ih nije bilo. Iz toga slijedi i naš zaključak: postupili smo potpuno profesionalno i u novinarskom smislu korektno.

3.) Ovo je prilika za podsjećanje na vrijeme s početka rata, na jesen 1991. godine i na ulogu nižepotpisanog urednika Glasnika u tim zbivanjima.

Ukratko, u to je vrijeme u Samoboru izlazio Samoborski list, čiji smo pokretači bili Miroslav Ivanščak (nakladnik - poduzeće Nakus) i ja kao urednik. Prvi je broj izašao za Uskrs te godine, a u jesen sam, osobno, ispratio dečke koji su ujutro u 6 sati autobusima krenuli iz Langove ulice (gdje je bilo uredništvo) put zapadne Slavonije. Većinu sam poznavao, a s nekima sam, kasnije poginulima, bio i u vrlo bliskim odnosima.

Tih sam dana (i kasnijih tjedana) od zapovjedništva brigade tražio da kao novinar obiđem ratište i da pišem o svemu što se s našima tamo događa. Dva sam puta odlazio u Breganu, u Restoran, gdje je u podrumu bilo zapovjedništvo, s takvim zahtjevom i dva sam puta bio odbijen, s raznim razlozima. Sugerirano mi je da podnesem i pisani zahtjev, što sam učinio, ali mi je zapovjednik Josip Mahović Pini odgovorio da mi se to ne dopušta zbog mogućnosti stradavanja. Dosta godina nakon toga Pini (inače, poznamo se od djetinstva, iz Gornjeg kraja) mi je u jednom razgovoru rekao da mu je sada pomalo žao, budući da ima premalo autentičnih zapisa i fotografija iz tog vremena i ratnog puta brigade.

Tada smo za "zapise s bojišta" angažirali pripadnika brigade i vrsnog novinara Tomislava Pejića te, do tragične pogibije, objavljivali njegovo viđenje rata i ratnih zbivanja.

Za kraj, kao urednik Samoborskog lista imao sam nimalo ugodnu dužnost obilaska obitelji poginulih pripadnika samoborske brigade i prikupljanja osobnih podataka i fotografija za prve osmrtnice koje su tih dana Samobor i Samoborce upozorile na činjenicu da je rat došao i do njihovih vrata i da pošteđeni neće biti ni njihovi najbliži.

Urednik Glasnika Samobora i Svete Nedelje Robert Škiljan

Napiši pismo

Iza svojih misli stojim imenom i prezimenom

Činjenice su svete, a njihov doživljaj individualan

Arhiva 2010

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002