Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Na koga se to more odnositi?

Klizanje - kaj je ili kaj bu!?

Kaj je otprto klizališče na Vugrinščaku?

Če je, gda se more dojti?

Če ne, gda bu?

Znatiželni

• 13.01.2008.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (12)

Hoćemo u školu u Farkaševcu!

Kada i gdje?

POŠTOVANI,

ZANIMA ME KADA I NA KOJOJ LOKACIJI ĆE POČETI IZGRADNJA ŠKOLE U FARKAŠEVCU.

UNAPRIJED HVALA.

XXX

• 13.01.2008.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (7)

Petnaest dana do Fašnika...

... A nigde niš o programu

petnajstak dana do fašnika, a nigde niš o programu.

mutavi

• 13.01.2008.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (14)

Bavljenje politikom postalo ozbiljan posao

Ima li nade za Samobor?

Živjeti u najljepšem Gradu zagrebačke županije, a uz to gajiti prema njemu duboku ljudsku simpatiju i ljubav mora se čovjek upitati kakva je budućnost tog mjesta življenja. Nedavni izbori na državnoj razini rasvijetlili su mnoge zablude te se uvidjelo da je bavljenje politikom postalo ozbiljan posao. Naprotiv, želja pojedinca za stvaranjem neke strančice odnijela je mnoge možda i zauvijek s lica javnog života. Građani u cjelini odlučili su se samo za programe očuvanja jedinstvenosti nacionalnog identiteta, uključivanja u svjetska kretanja naprednijih zemalja. Pomalo zasićeni ideologijama i nacionalnim bojama okrenuli su se rješavanju svakidašnjih problema.

Ovo je vrijeme kad nam se lokalni izbori čine daleko ne misleći da upravo već sada treba stvarati i nuditi programe razvoja i poboljšanja života. No, daleko je važnije nuditi ljude koji su te programe sposobni izvršiti, stvoriti ozračja da se što veći broj ljudi okupi oko tih novih ideja. Povijest nas uvijek uči da se razvoj nekih događaja odredio prema vizionarstvu pojedinaca i grupa koji su nastojali predvidjeti budućnost. Dakle, treba već sada intenzivno graditi takve temeljne promjene koje će i u daljoj budućnosti moći odgovoriti potrebama i zahtjevima njihovih žitelja.

Vrlo bizaran primjer je svima nam poznata betonska cesta koja povezuje Grad Samobor s Gradom Zagrebom, a koja je izgrađena 1933. g i izdržala sve kušnje do danas kroz dugih osam desetljeća kada je premorena spremna za odlučnu promjenu i prilagodbu ne samo za danas, već i sve nove izazove koje možemo očekivati i predvidjeti (da li možemo i mi nešto tako daleko planirati unaprijed?).

Oduševljenost građana otvorenom novom šetnicom koja uz biserni potok Gradnu omogućuje svakome trenutke mira, samo je kap u mnogobrojnim biserima ovog prekrasnog Grada. Iako je Samobor oduvijek krasila odlučnost napretka uspoređujući se s okružujućim mjestima da bude bolji, da bude prvi, mnogi građani se pitaju, nije li došlo do velikog zastoja, čak što više predugog stajanja na mjestu. Mislim da je došlo vrijeme kad se pojedinci i njihove političke ambicije definitivno moraju staviti na službu građanima, a da se pri tome vlastite želje moraju definitivno usuglasiti sa željama svih, posebno okrećući se budućnosti kao mjerilu svega danas začetog. Naime samo dobro predviđanje budućih razvojnih događaja može se očekivati spokoj i radost života danas.

Sigurno da postoje opravdane prepreke koje često onemoguće izvršavanje svih dobrih zamisli i ideja, ali stvaranjem dobrih temelja buduće generacije samo će radosno nastaviti upravo na tim dobrim temeljima kad se stvore povoljniji uvjeti. Znam, da nije samo na gradskim vlastima, ali dobro osmišljena poslovna i upravna zona u budućnosti ovog grada mora biti okupljena na jednom mjestu. To mjesto mora biti dostupnu najvećem broju korisnika takvih usluga ma koliko neki pojedinci bili moćni i zahtijevali da sve bude na dohvat samo odabranima. Naprotiv, uvijek treba učiti i promatrati one gradove i mjesta u naprednijim zemljama koje su odlučno i na vrijeme krenule u takav razvoj da su sve službe potrebne njima kao građanima stavile u jedinstveni blisko povezan prostor. Javljam se upravo zbog nečega što nadam se još uvijek argumentiranim razlozima to može biti.

Napuštena vojarna Samobor izgrađena na konfisciranom (oduzetom) zemljištu istih građana koji žive i rade u ovom Gradu bi bio idealan primjer kako vratiti nešto u nasušne potrebe tih istih ljudi i cjelokupnog pučanstva ovog Grada. Preseljenjem, ali i tada objedinjavanjem funkcioniranja sve javne svima potrebne službe mogle bi se preseliti na tu lokaciju. Ponajprije su to službe koje zaista svi povremeno ili često trebamo, policija, hitna medicinska pomoć, vatrogasna služba, matični ured. Tu bi svakako trebao naći mjesto Općinski sud, Prekršajni sud, ured zemljišnih knjiga, predvidivi prostor javnog bilježnika kao i one strukture bez kojih se ne može obavljati niz administrativnih poslova vezanih uz život građana. Nadalje na tom silnom dobro uređenom i infrastrukturom opskrbljenom prostoru trebale bi naći mjesta i one uslužne djelatnosti kao što su Komunalac, Vodovod i odvodnja, Elektra, Plinara i druge. Zašto ovo navodim, zbog toga, jer sam tijekom svog stručnog usavršavanja obišao mnoge zemlje u Europi i svijetu i rado uočavao moguća rješenja koja bi se uz malo materijalnih sredstava implementirala u moj Grad Samobor. Ali odista svuda od starih Europskih gradova veličine našeg grada, a posebno novih baltičkih i drugih srednjoeuropskih zemlja ovakvi gradići grade i stvaraju svoje tzv. "down toun" poslovne centre. Odlika svih tako stvorenih centara je ponajprije dostupnost, s mogućnošću velikog broja parkirališnih mjesta i mogućnostima proširenja, a istovremeno povezanost u funkcioniranju pojedinih službi. Zamislite da na jednom mjestu dobijete i upis u Matičnu knjigu rođenih, vlasničke odnose, osobne dokumente, putovnicu, ili pak rješenje nekog sudskog postupka. U nevolji pak na jednom mjestu pružit će vam hitnu medicinsku pomoć, dobiti pomoć vatrogasaca, ili zaštitu policije. Istovremeno na tom istom mjestu možete se interesirati za priključak, struje, vode, ili nekog vama životno važnog problema.

Budućnost treba sačuvati prošlost, a ništa nije ljepše nego ovaj prekrasan srednjevjekovni biser i njegovu staru gradsku jezgru pretvoriti u šetalačku oazu, punu protokolarnih zgrada u kojem se održavaju svečanosti bilo gradskih odličnika, ili pak zgodnih ugostiteljskih ponuda. "Samoborček", koji se danas može samo vratiti u mašti onih koji su se njime vozili, mogao bi se revitalizirati na način da se poput turističkih vlakića na Plitvicama, ili gradićima uzduž jadranske obale uvede uz popularne cijene da povezuje staru jezgru s novim centrima. Njegova trasa povezivala bi u jednakim vremenskim razmacima trgovačke centre, sportska igrališta i dvorane, škole, autobusni kolodvor i druga dogovorena područja s poslovnim centrom. Kruženjem takvih vlakića turistička, ali i ponuda građanima uveličala bi ovaj jedinstveni neponovljivi Grad u svojoj bogatoj prošlosti okrenut budućim naraštajima u kojem bi svatko rado živio i u kojeg bi se svatko uvijek svratio. Istovremeno nestajale bi pomalo gužve da se automobilima guramo tamo gdje nam nije mjesto, a na dobro izgrađenom parkiralištu uz poslovni centar uvije bi našli dovoljno mjesta prilikom obavljanja svojih poslova.

Na kraju bih htio naglasiti, a što sam naučio kroz svoja mnogobrojna putovanja da gradovi predstavljaju zapravo nutrinu svakog čovjeka koji u njemu živi. Ako je u toj nutrini sve dobro uređeno i posloženo, čovjek se osjeća mirno, staloženo i najvažnije jako zdravo. Učinimo i naše živote što zdravijim, posebno za generacije koje tek dolaze.

Prim. Slavko Lovasić, dr. med. specijalist opće-obiteljske medicine

• 13.01.2008.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (114)