Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Treba li poštivati oporučno ostavljeno?

Zašto nema više djece?

Pišem kao roditelj koji godinama muku muči sa smještajem djece u vrtić. Nisam jedini. Navodno više od sto pedeset mališana čeka priliku da ugrabi mjesto u postojećim vrtićima.

Iz knjige o Služavkama Malog Isusa u Samoboru saznao sam da ih je, prije sedamdesetak godina, tadašnji trgovac i samoborski gradonačelnik pozvao su Samobor, darovao kuću i posjed sa zadatkom da ovdje skrbe za siromašnu samoborsku djecu. Iz knjige je vidljivo da su to sestre i činile uz pomoć mnogih samoborskih dobrotvora. Njihova požtvornost u zbrinjavanju djece nije prestajala ni u vrijem proteklih ratova. Činjenica jest da su im komunističke vlasti oduzele i dio vlasništva i zabranjivale karitativni rad s najmlađima, ali su one bile ustrajne baš u vrijeme bivše države roditelji su se upravo jagmili da si osiguraju mjesto u domu časnih sestara. Danas su sasvim druga vremena. U Glasniku sam pročitao da se sestrama vraća dio oduzetoga u novcu, čitao sam da im se obnavljaju zgrade. Prolazeći Gajevom svakog jutra ne vidim baš previše roditelja koji dovode djecu. Čini mi se da jednokatni stambeni prostori i ve prostrano dvorište bi mogli primiti barem dva ili čak tri puta više djece. Zašto nije tako, nije mi poznato. Kako su iskorišteni samostanski prostori? Ima li ili nema sestara odgajateljica? Ako je u tome problem ima nezaposlenih, školovanih odgajateljica.

Možda bi se ako bi se povećao broj djece mogla hrana dovoziti iz drugog vrtića…Pišem i pitam jedino zato što mi se čini da su prostori veliki a nedovoljno iskorišteni – pogotovo kada se uzme u obzir želja mecene g. Ivana Levičara. Pišem ovo jer sam o radu sestara u ovom vrtiću uvijek i u njima nesklonim vremenima čuo samo najbolje. Vjerujem da bi Glasnik mogao istražiti prilike i mogućnosti da ovo mjesto postane dostupno i za

L.B.

• 10.03.2006.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (0)