01.03.2005.

Još o o GUP-u

U tunelu usred mraka

Zaista nije lako logički probaviti sva objašnjenja koja i dalje dobivamo u svezi s problemima oko donošenja GUP-a od gradskih čelnika i struke. Ostaje se, naime, uporno pri tvrdnjama da su predložena rješenja najbolja, jedina i jedino moguća. To se u psihijatriji zove opsesija, a u narodu, reklo bi se, da od stabla ne vide šumu!

Nije uopće teško dokazati da je izlaz sa Stražnika cestom na Starogradsku i zaobilaznica nefunkcionalna, neprimjerena i opasna, uz to što uništava već spomenuto zemljište između Starogradske i V. Kirina. No, još je bolji primjer ceste i tunela koji izbija na Suhodol. Hidrogeološka istraživanja nisu, naravno, još napravljena, kao ni geomorfološka. Ali, tvrdi se da je visinski profil zemljišta takav da se bez ikakva problema može preko spomenutih predjela izbiti na Gornji kraj kao nultu točku. Nešto tu ne štima, jer golim okom vidi se da je visinska razlika između Starogradske i predloženog ulaza u tunel cca desetak metara. Kada vlasnici traže da se cesta kao slijepa ulica pomakne, kaže se da će to stvarati probleme, jer bi cesta tada bila previsoko! No, teren je tako položen da bi razlika u visini bila približno 40 cm. Tunelizatorima dakle smeta 40 cm, ali desetak metara im je prava sitnica, kao i preskočiti udolinu u Suhodolu. Slijepe ulice, kažu, nisu funkcionalne, jer kamo će zimi ralice zgruvati snijeg, ako je ulica slijepa. Ja zaključujem da zbog toga treba tunel, pa da se kroz njega izbaci snijeg na drugu stranu brda! Ali, ceste širine 9 metara s okretištem i, ako je potrebno, grabom za snijeg, je puno teže projektirati nego tunel za pospremiti snijeg. Da sve bude grotesknije, ove ceste što se sada tvrdoglavo naturaju, samo su dvije od nekakvih šest ili sedam ponuđenih rješenja koja su se pojavila po povratu zemljišta vlasnicima. Pogađate, tuneli u svim rješenjima vrve na sve strane, od Halaburščaka, Stražnika, Vrhovčaka, do Male Rakovice. Puno primjerenija rješenja za eventualne koridore i ceste uništila je sama ta urbanističko – građevinska struka izdajući dozvole za gradnju upravo na rezerviranim pravcima. Čak su i potpisnici rješenja za lokacijske dozvole neki od istih koji sada ne vide nikakvo drugo rješenje nego da ovaj dio grada sad unište do kraja, jer "drugačije se ne može".

Vratimo se na duh Samobora i način života njegovih stanovnika, koji ih u dobroj mjeri psihički oblikuje ili, po novim planiranjima, sakati. Živjeti u kućama koje okružuju vrtovi sa saletlima, voćnjaci i eventualno manji gospodarsko - obrtnički objekti, dio je tradicije i običaja i samoborskog mentaliteta. Gradnja nagruvanih stambenih objekata je već uništila Trešnjevku, koja upravo zbog toga više nikad neće biti Trešnjevka. Isto je tako i s parkovima oko kurija koji čine cjelinu s objektom. Ako nisu već odavna uništeni, upravo se na tome svojski radi, a oko njih se planiraju, uz blagoslov "struke", stambene zone.

Da apsurd bude veći, sami vlasnici predlagali su struci i gradu slijepe ulice sa šetalištima i primjerenu gradnju u zelenilu na svom terenu, što ne mora odmah biti 3000 m2 ili kultivirani krajobraz, nego, na primjer, 1000 m2 s obaveznim zelenilom, ali o tome se šuti i nema nikakvog odgovora. Otkup dijela zemljišta od strane Grada po poštenim, tržišnim i ekonomskim cijenama također ne dolazi u obzir, jer Grad, kako kažu, nema novaca. Ali za pet do šest tunela ima! I na koncu, opet dolazimo do zaključka da sve što se poduzima, poduzima se zbog kompliciranja i omogućavanja mešetarenja pozadini ili nekim zainteresiranim strukturama i pojedincima u Samoboru i šire.

Tako ni Samobor neće više biti Samobor s ovakvim planiranjem, nego samo urbano naselje kao Špansko, Novi Zagreb itd. Nikako se u svemu ne misli o životu, tradiciji i boljitku samih građana, a vlasnici su pak pogotovo degradirani. Sve zbog poznate ideologije divljeg, kaubojskog kapitalizma kojemu ništa nije sveto, osim bezgraničnog zgrtanja da se preko tuđih tragedija namire i prapraunuci. Da li se takvi pitaju u kakvom okružju će živjeti i njihovi potomci? Otuđeni i zabetonirani ili kao manja degenerirana skupina u izobilju. Jer život, ma kakav bio, nije život ako trebaš čuvare, kamere i ograde da te štite od onih izvan tih ograda. Život i njegove vrijednosti čine i sve one sitne stvari poput, spominka sa susedom prek plota, vrtnih ruža, ali i koprive i trpuca. No, ni med cvetjem ni pravice...

Do sljedećeg nastavka...

Milan Žegarac

Napiši pismo

U tunelu usred mraka

Arhiva 2005

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002