11.05.2002.

Reagiranje na napis objavljen u prilogu Samoborskom glasniku - glasilu Samoborske edukativne kulturne scene

Uvjerenje - ili prodaja žuči za kruh ili kafić

Ne znam tko je g.Dražen Perković. Ne bi me ni zanimalo da u svom članku u Samoborskom glasniku br. 45 od subote, 13.04.2002., pod naslovom "Lijepa naša inkvizicija" nije iznio toliko zločestoća, podmetanja, neargumentiranih tvrdnji, neistina, da je teško opisati bez komentara.

Ne znam za koga i u ime čega se pisac tog članka obrušava tom žestinom na Katoličku crkvu uopće i posebno kod nas. Naša Crkva od njega ne traži ništa - niti da bude vjernik, ako ne želi, niti da je materijalno pomaže, ako za to ne vidi razloga, ne sprečava ga da bude ateista, ako mu je to izbor, ili da nađe svoje mjesto u ma kojoj sekti ili grupaciji koja ga, po njegovu, može ispuniti zadovoljstvom, ili pak želi, kao što se to iz njegova teksta nazire, da "kao zapadnjaci potraži svoju duhovnost u nekim višim sferama". Šteta što autor te željene "više sfere" nije malo pobliže označio. Ovako se nameće misao na jednu višu sferu, vrlo prisutnu i vrlo razornu.

Pišući članak, a vidi se, nije neinformiran, ali ni dobronamjeran, izlijevajući svoju žuč kritike na, kako on kaže katolicizam, vjerojatno katoličanstvo, jer je riječ o katoličkom svijetu ili Crkvi u užem smislu, široko je zahvatio maltene sve što mu se našlo pod rukom - perom: od fizičke nemoći Sv.Oca do pedofilije, od "nevjerovatne raskalašenosti, čak i razvratnosti onih koji propovijedaju siromaštvo i odricanje" do utjecaja crkve na zakonodavstvo, od potpisivanja "nekakvog Vatikanskog ugovora... punog mogućih gluposti" do povrata imovine za koju, on smatra, da je ova generacija nije uzela, pa nema što ni vraćati. Ne znam samo, misli li g.Perković samo na imovinu Crkve, ili i svih, u neka teška vremena razvlaštenih ljudi, dakle i kuća i imanja njemu poznatih ili nepoznatih djedova i baka, koje po tome također ne bi trebalo vraćati. Od vjeronauka u vrtićima do maltene razornog djelovanja vjeroučitelja u školi, pa sve do autorovog uvjerenja i zadovoljstva "... da će sve skupa završiti kontraproduktivno za popove, a sve zbog ovih inkvizicijskih metoda. Nešto kao marksizam onomad."

Točka. Nakon ovog novinarskog pogroma, Crkva će vjerojatno nestati sa lica zemlje. Polako, traje ona već 2000 godina i uz veće pogrome, a trajat će i dalje, vjerujte.

Čovjek se pita, što je Samoborskom glasniku trebala ta blasfemična hrpa obračuna, nekog vjerojatno novinarskog početnika, sa katoličkom crkvom, da u ova, problemima ionako bremenita vremena, unosi makar i lokalnu sjenu na općenito pozitivan razvoj odnosa crkve i države u cjelini, kako običan građanin, u ovom slučaju vjernik to doživljava.

Da, ja jesam vjernik i to već puno desetljeća, i kada se nije smjelo, i kada se može, ako se hoće i ostat ću to. Zato valjda i reagiram. Redakcija mi sigurno ne može ustupiti dovoljno prostora da se svaka novinarova tvrdnja (da li i uvjerenje?) šire raščlani i komentira, zato s moje strane kraći osvrt na neke od njih. Gotovo sam sigurna da moje reagiranje neće biti jedino.

- Kada je o fizičkoj slabosti Sv.Oca riječ, u tekstu se članka osjeća dosta zluradosti i cinizma. G.Perković ne zna ili namjerno zaboravlja da ta fizička slabost Sv.Oca potječe od ranjavanja u atentatu od nekoga koji je tada oružjem, kao što naš pisac sada perom, napada i Čovjeka i Instituciju.

- Pedofilija je veliko zlo samo po sebi, bez obzira da li dolazi iz drugih društvenih sredina ili iz kruga svećenstva (na što aludira članak). Vjerojatno je toga uvijek bilo, ali se za to nije znalo. Sada se zna i to je dobro, lakše se boriti protiv tog zla. U članku g.Perković tvrdi da pedofilija (misli na svećenstvo) dosiže "nevjerovatne razmjere". Takvu bi tvrdnju trebalo potkrijepiti brojevima istinitih podataka. Bez toga ona je samo insinuantna tvrdnja. Ako u Americi ima, recimo, 30 svećenika i od toga 20 pedofila, onda bi to uistinu bio "nevjerojatan razmjer" tog zla na tom prostoru. Ako ima 300 svećenika i od toga 12 pedofila onda je to žalosna činjenica i razlog za zabrinutost i poduzimanje mjera, ali ne i "nevjerovatan razmjer" pedofilije. U Hrvatskoj su, prema novinskim podacima, procesuirana 1 ili 2 slučaja pedofila među svećenicima. To je prvenstveno vječna sramota za te ljude, nažalost, vječna trauma za njihove žrtve, a upozorenje crkvi na pojavu i potrebne mjere za otkrivanje i sprečavanje. Ali, ti podaci ne mogu dobiti epitet "nevjerovatnih razmjera". Možda ima u našoj zemlji i više tih slučajeva, ali do sudske presude, krivnja je teret osobne savjesti i obaveza sredine da takve pojedince isključi i onemogući njihovo pogubno djelovanje.

- U nastavku nabrajanja grjehova Crkve, novinar svećenstvu pripisuje "... nevjerovatnu raskalašenost, pa čak i razvratnost", dakako, bez argumenta ili navođenja slučaja. Teške kvalifikacije. Čovjek se pita gdje je to, očito uvjereni ateista, imao prilike osvjedočiti se u istinitost tvrdnji. Bez istine, argumenta i dokumenta novinarska perspektiva baš i nije zagarantirano blistava.

- A onda tvrdnja da su nam (tko?) "prodali vjeru pod nacionalnost". Besmislica i pogrešno vremensko situiranje. Ako se je o tome, djelimično i moglo govoriti, ali onda samo u početku prvog desetljeća stvaranja države. Uostalom, bila je to dvostrana, čak trostrana (vlast - crkva - narod), ili koji drugi redoslijed, iskrena, iako i euforična želja za stvaranjem vlastite slobodne države. Što je loše bilo u tome? Loše je došlo kasnije, pretvorbom i oko nje. A ako se tvrdnje o prodaji vjere pod nacionalnost odnosi na sadašnje vrijeme, besmislica je i veća, jer država i crkva, vjerujem, žele i nastoje uspješno rješavati nagomilane probleme iz prošlosti, ali i one koje nameće svakodnevni život. Pojedinačnih odstupanja u mišljenjima i postupcima bilo je i bit će.

Dakako, nisam iscrpila sve inkvizicijske argumente s kojima se je pisac članka obrušio na Katoličku crkvu - od koje ja nisam nikada naučila ništa loše. Previše je toga za slobodan prostor lista ovog broja stranica i za jedno reagiranje. Teško mogu dokučiti u čemu je redakcija vidjela kvalitet teksta g.Perkovića dajući mu toliki prostor.

I na kraju, piscu iz prethodnog broja, vjerojatno mladom novinarskom lavu - savjet. Smirite strasti mladiću! Pisanjem se doduše može zaraditi za kruh ili kafić, ali ono može ostaviti i tragove kojih se čovjek, kasnije u životu, može i zasramiti.

Uredništvu zahvaljujem.

Mira Jazbinski Samobor

11.05.2002.

Umjesto na prvu pričest - u DC!

Zločinačka zlouporaba djece

Vjerovali smo da su iza nas vremena ideološkog zatupljivanja djece. Nekad su se djeca morala, umjesto prve pričesti, zaklinjati Titu, stavljati na glavu kapu "titovku" i oko vrata vezati crvenu maramu.

A danas?

Gospodin Hrvoje Šarinić, uz prisustvo dogradonačelnika Plečka i predsjednika Gradskog vijeća Pehara, osniva Gradsku organizaciju mladeži DC-a, djeci u Celinama stavlja umjesto "titovke" - kape šilterice, a umjesto marame oblači ih u majice sa sloganom političke stranke (DC). Uz to, prema pisanju lokalnog tiska, uspoređuje taj čin, ulazak djece u (političku) stranku s prvom pričesti, povukavši paralelu između ulaska u svijet vjere i svijet politike.

A ta, u Celinama osnovana gradska organizacija mladeži DC-a, barem koliko se na fotografiji u novinama može vidjeti, nije okupila politički osvještenu mladež – mlade punoljetnike (ili starije maloljetnike, srednjoškolce) već djecu, polaznike osnovne škole!

Da nije sramotno, bilo bi žalosno. Čak što više, nametanje političke volje malodobnoj djeci, slaboumnim osobama i sl. je zločin i kažnjivo djelo(!) protiv kojeg se svi moramo boriti, ukoliko zaista želimo stvarati moderno demokratsko društvo .

Što o toj akciji, a koja se očito želi nastaviti i u drugim mjestima našeg Grada, misle prosvjetni djelatnici - ravnatelj i učitelji zavrbovane djece, što o tome misli Crkva - župnik samoborske župe vlč. Tompa, konačno, što o takvim aktivnostima jedne političke stranke misle odgovarajuće državne institucije?

Mi, samoborski liberali, najoštrije osuđujemo ovakve neodgovorne političke akcije samoborskog ogranka DC-a i njihovih političkih mentora, a sam čin smatramo zločinačkim. Posebno osuđujemo, te smatramo neodgovornim i štetnim što u ovakvim akcijama sudjeluju i predstavnici izvršnih tijela Grada.

Očekujemo da svi odgovorni, a i političke stranke koje djeluju u našem Gradu, a radi zaštite djece od političkog manipuliranja, zauzmu o ovom slučaju svoj stav.

Liberalna stranka, ogranak Samobor

Tanja Milek, predsjednica

Napiši pismo

Uvjerenje - ili prodaja žuči za kruh ili kafić

Zločinačka zlouporaba djece

Arhiva 2002

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003