13.12.2019.

Predstavljanje knjige Samoborske zavičarije od A do Ž Irene Šepl i Dubravka Grakalića u Gradskoj knjižnici Samobor

Kad ignoranti pišu, indolentni uređuju, a raspikuće objavljuju

Predstavljanje knjige Samoborske zavičarije od A do Ž Irene Šepl i Dubravka Grakalića u Gradskoj knjižnici Samobor

Samo tridesetak minuta (plus 9-minutni film) trajalo je predstavljanje nove knjige u izdanju Gradske knjižnice Samobor naslova Samoborske zavičarije od A do Ž i podnaslova Zabavno-edukativni almanah o osobama, događajima, mjestima iz druge polovice 20. i s početka 21. stoljeća, autora Irene Šepl (rođena 1965., makar u knjizi stoji 1964. godina) i Dubravka Grakalića (1964. godište), na kojoj je dvoje "šulkolega" radilo punih dvije godine, od 2017.

Knjigu je prije samog predstavljanja mogla vidjeti tek nekolicina ljudi, medijima nije bila dostupna (?), a nakon njezinog pomnijeg iščitavanja postaje jasnije i zašto.

Urednica izdanja Draženka Robotić u svom slovu, a i na promociji, nakon puno isprika, dodatno se "dobro ogradila svim relevantnim i onim manje uvjerljivim argumentima" te vas "spremno poziva da se javite za sljedeći nastavak" ovog almanaha/leksikona.

Argumenti autora na eventualne primjedbe, kritike ili pohvale bili su općenito onog tipa kako vjerojatno svi znamo da je pamćenje pojedin(a)ca osobno, selektivno, podložno zaboravu i iskrivljavanju, te stoga ne postoji kolektivno pamćenje, a oni su pisali o onome čega se najviše i najradije sjećaju iz svojih mladih dana.

Samo na prvo prelistavanje knjige jasno je da se sporta u Samoboru ne sjećaju, jer, eto, nisu oni sportski tipovi, a i početak 21. stoljeća (u kojem još živimo i na pragu smo tek 2020.), nije bio dovoljno zanimljiv da se na njega barem s par crtica osvrnu. No, neki ljudi su im dublje ostali u sjećanju pa ih spominju u više navrata, a dobar dio osoba i događanja koje i Samoborci i sami autori dobro pamte i znaju, ostali su nespomenuti, zaboravljeni u bespućima selektivnih ili pak tendencioznih sjećanja autora.

Irena Šepl je na predstavljanju knjige izdvojila crticu pod slovom H – Higijeničar, a Grakaliću je "najjača" ona pod Z – danas nepostojeća Zidanica kod Gabreka.

U knjizi nema kazala iliti sadržaja, ne zna se tko je što pisao, fotografije su također nepotpisane (u impressumu piše da su to Emil Bakal i D. Grakalić), a ni fakti nisu jača strana ove knjige.

Zaiskrilo je tek na pitanju Matka Burića, koji je autore i urednicu pitao znaju li što znači riječ i pojam "kulturtreger", kojim se, uz konstataciju da se "skrasio u državnoj službi te u slobodno vrijeme 'titlao' filmove", opisuje njegov otac Miroslav Burić.

Ega širokog kao svemir Grakalić ga je prvo upitao "a tko ste vi", da bi zatim izjavio kako "kulturtreger" ima značenje nositelja kulture, pravdajući to istoimenim nazivom neke zagrebačke udruge, na što mu je Burić odgovorio kako je to pogrdan i ironičan naziv za nekoga tko svoj rad prikriva pod krinkom širenja kulture, što se može i provjeriti u svakom ozbiljnom rječniku, te da je ova knjiga sramotna i za autore i Gradsku knjižnicu, koja ju kao izdavač potpisuje i financira. Nastavljajući istim tonom Grakalić je lakonski odgovorio kako se on neće ispričavati nikomu i ni za što, a ako on (Burić) tako misli i shvaća taj pojam, da je onda njegov otac to valjda i bio.

Na poziv vidno uznemirene urednice raspravu je prekinula ravnateljica Mirjana Dimnjaković uz obrazloženje kako ljudi još nisu stigli pročitati knjigu te se o njoj sada ne može raspravljati, a da svi prisutni, valjda, znaju kakav trag je Miro Burić ostavio u kulturi Samobora.

Tu je priča stala, neki su se ostali družiti, a neki su se te večeri brzo odalečili iz knjižnice. Predstavljanju ove knjige nije nazočio nitko od gradskih čelnika, a isto nije tonski ni filmski zabilježeno, iako se za potrebe arhiva snima većina događanja u našoj knjižnici.

Na kraju i povrh svega, knjigu zaključuje poglavlje Pamćenje grada (kolektivno ili osobno?), za koju je vrlo općeniti tekst napisala Jadranka Brnčić, sve uz dvije fotografije s potpisom "Redovi za bolju budućnost 1982.". U tim redovima su, po svemu sudeći, stajali i roditelji autora ove knjige ne bi li se dočepali banana za svoje potomke.

Mirjana Konosić

 

Predstavljanje knjige Samoborske zavičarije od A do Ž Irene Šepl i Dubravka Grakalića u Gradskoj knjižnici Samobor

Arhiva 2019

2020

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002