Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Na još jednoj likovnoj Jeseni pod Okićem okupili su se keramičari

Igra s dimom, vodom, vatrom i zemljom podno Okića

Jesen pod Okićem, tradicionalna likovna manifestacija koju organizira svetomartinski župnik Pavao Kunštek, urodila je ove godine i keramičkim plodovima. Naime, za vrijeme održavanja likovne kololonije održane prije dvije godine po prvi puta su, osim slikara, sudjelovali i keramičari, rabivši pritom tehniku pečenja keramike znanu kao američki raku. Radove nastale na toj koloniji može se od 9. listopada pogledati i kupiti u galeriji župnog dvora u Svetom Martinu pod Okićem. Ako vas više zanimaju slike možete vidjeti i kupiti neku iz postava slika nastalih za prošlih kolonija.

Ove godine svoje je keramičke radove izložilo sedam keramičara i keramičarki: Boris Roce iz Rijeke, Smiljana Brezovec Meštrić iz Varaždina, Nika Stupica iz Ljubljane, Irena Podvorec iz Velike Rakovice te Grozdana Korpar, Gizela Ulle-Kovačić i Nevenka Miklenić iz Samobora.

Izložbu je otvorio župnik Pavao Kunštek, a u ime Gradskog poglavarstva okupljene na ovoj manifestaciji pozdravila je zamjenica gradonačelnika Marica Jelenić. Niz zanimljivosti o neobičnoj tehnici pečenja keramike ispričao nam je Boris Roce, keramičar iz Rijeke i začetnik rada u raku tehnici u Hrvatskoj.

- Kakva je to tehnika i otkud potiče?

- Tehnika pečenja rakua potiče iz 16. stoljeća iz Japana i doslovno znači igranje s vatrom, zemljom, vodom i dimom. Predmet se u takozvanom procesu redukcije naglo izvadi s temperature od tisuću stupnjeva na dnevnu temperaturu i tako užaren stavlja se u kontejner s piljevinom ili nekom tvari anorganskog porijekla, zapravo bilo čime što izgori i potroši kisik. Kad nestane kisika stvara se dim i taj dim tvori ove neponovljive i nepredvidljive šare. Od temperaturnog šoka glazura popuca i u te pukotine uđe dim koji stvori različite šare. Tako je svaki predmet rađen u ovoj tehnici neponovljiv. Ako u glazuri ima metalnih oksida, onda taj oksid izađe na površinu; pogotovo zlato, srebro i bakar, što radovima daje posebnu draž. Glazura je sličnog sastava kao i staklo, a vezana je za glinenu podlogu.

Postoji originalni, japanski raku koji se radi samo u Japanu i njime se izrađuju samo čajnici. U svijetu se, naravno, rade i svi drugi mogući oblici formi u toj tehnici. Postoji i tzv. konjski raku, koji se radi s konjskom dlakom, a postoji i ptičji raku koji se radi od izmeta i još mnogo drugih. Svima je njima zajedničko da se predmeti peku u redukciji bez pristupa kisika i da je postupak neponovljiv. Ali, najznačajnije je da je sve to igra zemlje, vode, vatre i dima.

- Kada ste i gdje upoznali ovu tehniku?

- Nas nekoliko iz Opatije i Rijeke prije desetak godina je prvi puta čulo za tu tehniku i počeli smo ju rabiti. Danas tehniku rakua koristi jako puno ljudi, jer je atraktivna. Sada sve svoje radove radim u toj tehnici. Radili smo po sistemu pokušaja i pogreške, a danas već postoje i tečajevi. Na kolonijama je vrlo ugodno raditi tom tehnikom, jer svi sudjeluju u procesu izrade umjetničkog djela. Jedan vadi, jedan stavlja, jedan pokriva...

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Počela 4. sezona rada Foto galerije Lang

Fotografske slike Vladimira Birgusa

U nedjelju, 9. listopada počela je i četvrta sezona rada Foto galerije Lang, već afirmiranog okupljališta ljubitelja fotografije i fotografa na početku Langove. Voditelj Galerije Želimir Koščević iskoristio je prigodu i prilikom otvaranja nove izložbe, ovaj put češkog fotografa Vladimira Birgusa, najavio buduća događanja u Galeriji. Do kraja godine slijede još dvije izložbe, a onda već tradicionalna - fašnička. Inače, prof. Koščević i njegova supruga Remza, koji zajednički osmišljavaju rad Galerije, razmišljaju i o širenju prostora, budući da ovakav kakav jest ipak ima svoja ograničenja.

Češki fotograf Vladimir Birgus održao je više od 45 pojedinačnih izložbi u Češkoj, Slovačkoj, ali i Salzburgu, Toursu, Amsterdamu, Moskvi, Parizu i drugdje, a fotografije mu se nalaze u postavima brojnih muzeja i galerija diljem svijeta, od Pariza do Tokija.

U prigodnom katalogu o njegovom radu Želimir Koščević piše:

"...Fotografske slike Vladimira Birgusa sagrađene su od pažljivo komponiranih detalja čija bizarnost ima tek usputnu vezu s geografijom. Može se reći da je Birgus kao fotograf više "mjestopisac", to jest topograf, koji, doduše, ne mjeri i snima pojedina područja u svrhu njihova funkcionalna prikaza na karti ili planu, ali daje svoj kreativni prilog boljem i dubljem razumijevanju "toposa"..."

Izložba ostaje otvorena do 30. listopada, a može se razgledati subotom i nedjeljom od 11 - 13 i od 16 – 19 sati.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Zadnji dan Samoborske glazbene jeseni protekao u znaku Juliana Rachlina i Itamara Golana

Nejdemo doma, hoćemo još!

U subotu, 8. listopada, posljednjim je koncertnim događajem, ovaj put u prekrasnom ambijentu do posljednjeg mjesta ispunjene samoborske Franjevačke crkve, završila jubilarna 30. samoborska glazbena jesen. Ovu tradicionalnu glazbenu manifestaciju svojim su nastupom okrunili svjetski poznati glazbeni majstori Julian Rachlin, violina, uz pratnju Itamara Golana na klaviru. U posebno uređenoj i osvjetljenoj crkvi, koju su franjevci velikodušno stavili na raspolaganje organizatorima, mnoštvo Samoboraca, Zagrepčana, ali i stranih gostiju, uživalo je u dojmljivim interpretacijama Schumanna i Beethovena u prvom, te Brittena i Brahmsa u drugom dijelu koncerta. Kako ovacijama nije bilo kraja, kao dodatak su ovi uzbudljivi i karizmatični umjetnici najprije odsvirali jedno kratko Glückovo djelo.

Oduševljeni posjetitelji nisu se htjeli razići svojim kućama ni nakon toga. Uslijedilo je iznenađenje: izvođenje arije iz opere Carmen G. Biseta. Tek nakon te fenomenalne i virtuozne interpretacije došlo je do prave eksplozije oduševljenja i nije bilo izgleda da se koncert ne nastavi još jednim bisom. Julian Rachlin je najavio da je to 'posljednji dodatak', jer koncert je tada već ušao dobrano u treći sat.

Kao posljednje djelo izveli su Blochovu Židovsku molitvu. Petnaestak minuta poslije 11 sati, nakon dva i pol sata muziciranja, publika je morala, nažalost, izaći iz crkve. Na vrijednim je organizatorima i njihovim domaćinima franjevcima ostalo pospremanje crkve, a gradonačelnik Filipec je umjetnike i uzvanike pozvao na domjenak u Gradsku vijećnicu, a potom i na večeru. Filipec je s velikim oduševljenjem zahvalio dvojici velemajstora na njihom doprinosu održavanja ovogodišnje jubilarne 30. samoborske glazbene jeseni. Isto tako zahvalio je i organizatorima na ovoj vrhunskoj priredbi.

Od deset sati u Programu+ Samoborske glazbene jeseni nastupili su u do vrha punom Old Nick's Pubu dvojica vrhunskih jazz glazbenika: Elvis Stanić, gitara i Neven Frangeš, klavir.

Vrhunska glazba živjela je u Samoboru puna dva tjedna, a 23 koncerta posjetilo je oko 4.000 posjetitelja. Pokazalo se je kako Grad Samobor u potpunosti živi s glazbom i zna prepoznati prave vrijednosti. Pokrovitelji ovogodišnje 30. samoborske glazbene jeseni bili su Ministarstvo kulture RH, Grad Samobor i Zagrebačka županija, a sponzori Hypo Alpe Adria Bank, INA, Croatia osiguranje i drugi.

Tomislav Marvar

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)