18.04.2005.

Završilo još jedno Novigradsko proljeće

Samoborca malo, ali su dobro raspoređeni

Završilo još jedno Novigradsko proljeće

Novigradsko proljeće, škola za darovite učenike osnovnih škola iz svih hrvatskih županija, ove je godine, pod pokroviteljstvom predsjednika, tijekom drugog travanjskog tjedna radno i za sve sudionike radosno, zaokružila svoju jubilarnu 30. obljetnicu postojanja. Dvadeset kreativnih radionica (riječ – zvuk – boja - pokret) okupilo je do sada najveći broj sudionika (tri stotine učenika, stotinu darovitih učitelja i voditelja oko teme pod nazivom “Iz dubina put visina”). Rezultati jednotjednog, kvalitetnog rada ponovno su oduševili u stotinama dječjih uradaka - batika, slika, keramike, mozaika, grafike, skladbi, umjetničkih fotografija, vrhunski izrađenih kostima, scenografije itd. Jednostavno, teško je sažeti ukratko kakvoću i brojnost urađenog. Ipak, vrijedno je spomena da je, uz velik broj naših učenika i učitelja koji su pohađali ovu školu tijekom proteklih godina, Samobor ove godine bio po broju voditelja radionica odmah iza Zagreba i Rijeke. Svoj kreativni pečat utisnuli su kao mentori: Tomislav Jozić, Mirjana Jelašac, Nada Adamek, Ruža Barbarić, Marijana Tkalčić i Vesna Dresto. Ove su godine iz Samobora bila samo tri učenika i dvije učiteljice. Mala, ali radom zamijećena grupa.

Voditeljica batik radionice istaknula je dosadašnji rad Slavice Bišćan, a mentorica kostimografske sekcije poželjela je Olinku Skok Presečki za asistenticu. Prva se is-kazala svojim krasnim baticima, druga maštovitošću i raznovrsnošću uradaka (žirafa - zaštitni znak ovogodišnje teme, mačka - ljepotica mezimica djeci i odraslima, profinjeni kostimi, te autorski kolaž s likom Arsena Dedića koji je oduševljen izjavio: “Ako mogu, ja bih ovo doma ponio!”). I sa zadovoljstvom odnio.

Ministar prosvjete Dragan Primorac, ravnatelj Zavoda za školstvo Marijan Fi-lipović, uglednici Istarske i Primorsko - goranske županije, brojni gosti iz cijele Hrvatske i gosti iz susjedne Slovenije, bili su jednodušni – ovo je škola kakvih je i u Europi malo, a po načinu rada čak jedinstvena.

Joža Prudeus

glavni koordinator

školskih susreta

FOTO: Joža Prudeus i Enes Kišević sa žirafom, zaštitnim znakom ovogodišnje teme

 
18.04.2005.

Plesna grupa Burka obilježila je 15. godišnjicu rada

Rijetka pojava očekivanog

Plesna grupa Burka obilježila je 15. godišnjicu rada

1984. godine u Samoboru započinje svoju "plesnu djelatnost" koreografkinja i plesna pedagoginja Neda Marović Turković. Tijekom godina okuplja brojne zaljubljenike u ples, a i danas pri Pučkom otvorenom učilištu vodi Kreativnu radionicu slobodnog plesa. S Plesnom grupom Burka, osnovanom l990. godine i nizom autorskih cjelovečernjih plesnih predstava promiče Samobor kao jedan od centara suvremenog slobodnog plesa u Hrvatskoj.

Plesnom predstavom Rijetka pojava očekivanog, izvedenom u maloj dvorani Hrvatskog doma u Samoboru 17. travnja 2005. godine, Plesna grupa Burka obilježila je svoju 15. godišnjicu, a Neda Marović Turković 20 godina djelovanja u Samoboru.

Uz dojmljivu scensku šminku Sunčane Jozić i nenametljivu, ali funkcionalnu pomoć tehnike Vjekoslava Brunovića plesačica Tatjana Liktar pleše trajni čovjekov nemir, borbu i osamljenost. Uporno "proizvodi pokrete": snažne, grube, oštre, repetitivne, iscrpljujuće. Njen pogled naglašava žestinu borbe kojom se bavi, silinu emocija koje izražava ili obuzdava, praćena osebujnom glazbom koja djeluje i na polukružno postavljenu publiku uvlačeći ih kao sudionike u zbivanja na sceni. Kraj je predstave emotivna i tjelesna iscrpljenost dok pokreti zamiru i javljaju se još samo kao trzaji i meškoljenje, te povezuju s precizno obilježenim ishodanim smjernicama putanja i odbačenim predmetima potrošenih života.

Stjepan Stanić

 
18.04.2005.

Na mostovima Gradne i oko njih obilježen Dan voda

Pritoke rijeke Samovode

Na mostovima Gradne i oko njih obilježen Dan voda

"Jednim od najvažnijih činitelja života na zemlji, uz zrak – vodom, naš samoborski kraj obiluje još od davnine i to uvijek čistom i pitkom. Već se u prvom pisanom dokumentu iz 1242. godine, u Belinoj povelji, spominje voda, nabrajajući točke granice teritorija Samobora: izvor na Bobovici..., Rakovica, gdje se sastaju dvije vode..., preko brda do potoka Črnca..., zatim do Pozorina..., prema Gradni...; dakle, granice našeg teritorija bile su označene vodenim tokom.

Kad je u vrijeme carice Marije Terezije za potrebe urbarijalne regulacije provedena anketa o gospodarskim prilikama u carstvu, 1774. godine na pitanje kakve pogodnosti ima trgovište, naši Samoborci odgovaraju: 'GRADNA zvanoga potoka vekivečnoga i čez opidum tekućega imamo'."

(prema zapisu Ivanke Brekalo)

Vodeći se istim zapisom, saznajemo kako je prema popisu javnih i privatnih zdenaca iz 1908. godine u Samoboru bilo 72 što javnih, što privatnih zdenaca. Svaka od glavnih ulica je imala po jedan ili dva javna zdenca. U Livadićevoj ulici bilo je pet privatnih i jedan javni zdenac. Prema prijedlogu autorice spomenutog vrijednog rada, djeca samoborskih osnovnih škola u pratnji učiteljice Snježane Graberski i mame Davorke Vugrin, pronašla su i obilježila nekadašnje lokacije. Tako su u obitelji Pavlović bili vrlo lijepo i srdačno primljeni.

Da u Gradu Samoboru ima mnogo mudrih ljudi koji proučavaju ekološku baštinu, činjeničnu sadašnjost, brinući o budućnosti, dokaz su bogati, zanimljivi, raznovrsni razgovori koje vodimo već godinama, a mjesecima intenzivnije, pripremajući ovo događanje na Gradni uz tri mosta, na Trgu kralja Tomislava. Jedan od takvih je i gospodin Josip Kumerički. Ne samo da je fotografirao neke od samoborskih izvora, mjerio količinu protoka, istraživao o nekadašnjim nazivima istih, priložio mogućnosti iskorištavanja vrijedne kišnice, već je i pronašao odlično mjesto gdje se njegovo viđenje Samovode može izložiti – na samom Trgu.

Zahvaljujemo obitelji Mogut na suradnji!

Maja Cipek izvela je zanimljivu Samovoda (ne vodovodnu) instalaciju Uhvaćena voda, na drvenom mostu kraj Trga, izazvavši time interes i oduševljenje brojnih prolaznika. Potaknula je time i brojna pitanja poput: kako uhvatiti vodu, (sa)čuvati, (po)hraniti...

Nastavilo se veselo: osim promatranja oblaka kako nas povremeno zastrašuju (vodu su samo prenijeli preko našeg Trga – vratit će se drugom prilikom – to je vjerojatno njihov doprinos), ipak smo uspjeli uživati u uradcima malih i velikih umjetnika našega grada. Izloženi su likovni radovi učenika Osnovne škole Bogumila Tonija i OŠ Samobor. Promatrali smo sa zanimanjem i likovna djela samoborskih likovnih umjetnika – članova Ogranka Matice hrvatske Samobor i dragih gostiju: Zdenke Resar, Milana Kuhara, Đurđice i Borisa Debogovića, Franje Jurčina, Vlaste Mažuranić, Juraja Vandekara (hvala za platnene plakate Mostovi među umjetnicima!), Zvonka Vrhovčaka, Igora Vandekara, Damjana Stanića.

Eko – pritoka: tko je htio – mogao se raspitati o radu Ekološkog društva Samobor, te se u isto učlaniti i uključiti u njihove akcije!

U prvom dijelu događanja sudjelovala su djeca OŠ Bogumila Tonija, OŠ Milana Langa iz Bregane, te OŠ Samobor. Osim likovnim radovima, pisali su, glumili, svirali, govorili vodu (i to hrvatskim, engleskim i francuskim jezikom!).

Zahvaljujemo na suradnji kolegicama Dragici Mesić (likovni radovi), Gordani Vrzić, Dragici Martinović, Verici Kolman, Jadranki Cvek (literarni radovi), Snježani Graberski (dramski prikaz), Ireni Fratrić, Gordani Jelenski, Nataši Gašparić (pjesme o Gradni na tri svjetska jezika) na suradnji i sudjelovanju, te Milanu Libriću za Ekološki rad o potoku Bistracu.

Posebna zahvala svoj djeci – sudionicima, te njihovim roditeljima na podršci. Nadamo se nastavku suradnje i u drugim prilikama.

Poveznica mlađeg i starijeg dijela programa bila je Rijeka Samovoda koja se pojavila u neposrednoj blizini, a u kojoj smo ostavili svoj trag – s najvećim veseljem najprije djeca, a potom i odvažniji odrasli – dvadesetak metara platna, boje, voda, kistovi i mašta. Tu su se utkali i tragovi svih "pritoka" koje smo spomenuli i koje ćemo još spomenuti u nastavku.

Možda su baš stihovi bili poticaj daljnjem oslikavanju rijeke – u tome su pomogli samoborski pjesnici poezijom o vodi u njenim različitim oblicima, pojavnosti i značenju: Ljubica Braja, Zlata Bujan Kovačević, Nada Bošković, Katica Cvetković, Nenad Češković, Ivo Dujmović, Dragutin Horkić, Vlasta Mažuranić (pjesma Ive Kozarčanina), Ranka Novosel, Ivan Mlačić, Ivo Markulin, Darko Plažanin, Zoran Perović, Ljubica Šego, Matija Vuletić, Vanda Vandekar Bartulica, Joža Prudeus (pjesmu čitao Igor Vandekar), Irena Fratrić, te naš čest zagrebački prijatelj Zrinko Šimunić. Most između rijeka Seine i Gradne ovog je puta uspješno izgradila Sandra Vandekar, interpretacijom kajkavskog Pisma gosponu Žaku Preveru v Pariz.

Nažalost, zbog promjene termina ovog događanja koja je uslijedila zbog smrti Svetog Oca (priredba je prvotno trebala biti održana 3. travnja), mnogi prijatelji koji su trebali nastupiti ili na neki drugi način sudjelovati, nisu mogli ponovno uskladiti termine. Tako nam je posebno žao što se nije uspio odazvati naš prijatelj i kolega pjesnik Milan Žegarac Peharnik, a upravo je on na neki nači odaslao jedan od izvora Samovode, kad je pred desetak godina prošao poezijom "kroz" Gradnu.

Tako nam je žao i što smo ostali uskraćeni za izvedbu inserta iz predstave Rijetka pojava očekivanog, Plesne grupe Burka, jer su toga dana imali svoje dvije predstave u Pučkom otvorenom učilištu u Samoboru. Možda kojom drugom prilikom.

Najjači po brojnosti, ali i glasovima, upjevanosti, bili su nam Zbor mladih Franjevačke crkve Marijina Uznesenja u Samoboru (voditelj: Marin Rimac) i Kulturno umjetničko društvo Oštrc iz Ruda (voditelj: Tomislav Jozić). Zahvaljujemo na uspješnoj suradnji i razumijevanju, kojima se nadamo i ubuduće. Lijepo vas je bilo i čuti i vidjeti!

Anja Zemljak ustrajno nas je i nježno pratila od mlađeg dijela (tu u društvu Iris Ban Krošelj), pa do kraja starijeg dijela programa sa svojim tonovima s violoncella, a sve je to šutke, no budnim okom pratila Sirena Irena u svom ljupkom kostimiću sirene Vodopije.

Nenad ima rep! - bila je najava glazbenih rapova o vodi Nenada Češkovića koji ih je zanimljivo otpjevao, bolje reći "odrepao".

Na samom kraju su nam pokazali kako žonglirati s onim što imamo Matija Vuletić, Tomislav Kozarčanin i Miško, dok je tlo pod nogama još podrhtavalo od neobičnih zvukova koji kao da dolaze iz unutrašnjosti zemlje, a putem njihovih drombulja, didgereedooa i Matijinog glasa iz dubine.

Prema starinskim običajima, gdje su ljudi – ima i hrane i pića, pa smo se i mi malo osvježili i nahranili u blizini nekadašnjeg Starog sanoborskog placa, na drvenom mostu. Zahvaljujemo na pomoći Era centru

Samobor, Pekarnicama Nikl iz Ruda i Noć i dan iz Samobora.

Posebnu zahvalu upućujemo Gradskom poglavarstvu Grada Samobora, MUP – u – Policijskoj postaji Samobor, Komunalcu Samobor, Pučkom otvorenom učilištu, Samoborskom muzeju, Turističkoj zajednici Grada Samobora na podršci i svim oblicima pomoći pri ostvarivanju ovog događanja.

Beber diskontu iz Samobora zahvaljujemo na svemu, a za salame poručujemo: ne bi izdržale dva tjedna u vrećici, pa smo ih odmah darovali Domu za nezbrinutu djecu. Oni također zahvaljuju.

Također, posebna zahvala na medijskoj podršci Radiju Samobor, Radiju Kaj, te Glasniku Samobora i Svete Nedelje.

Tako je po prilici izgledala akcija Ogranka Matice hrvatske Samobor u koju su se srdačno uključili članovi i prijatelji Matice, umjetnosti i – vode. Posebno spominjem voditelje Matičinih odjela – Grozdanu Korpar i Ivanku Brekalo, tajnicu Mirtu Rabovski Miletić, te naravno na kraju, jer bez nje ne bi bilo ni početka, našu predsjednicu Anu Ranku Novosel!

Skupljajući kapljice, valove i povezujući pritoke ove naše samoborske SAMO VODE koja je za sad, sudeći prema platnu, duga dvadesetak metara, spoznala sam kako je ta rijeka u stvari ponornica – ponire i postoji negdje u svakom od nas. Uspijemo li je prepoznati, opet će se pokazati. Možda već ove subote na Haiku susretu u Knjižnici.

Potražimo ju!

U Samoboru, 17. travnja 2005. iz Grada na Gradni (prema Tomici Joziću)

s mostova među umjetnicima (prema Jurici Vandekaru)

iz Ogranka Matice hrvatske Samobor

pozdravlja vas

Vanda Vandekar Bartulica

 
18.04.2005.

Nova izložba u dječjem vrtiću u Perkovčevoj

Raznolikost u galeriji "na štengama"

Nova izložba u dječjem vrtiću u Perkovčevoj

Nakon niza izložbi slika akademskih slikara i slikara amatera, nakon izložbi lutaka i maski, novu izložbu u galeriji "na štengama" u Dječjem vrtiću Grigor Vitez u Perkovčevoj ulici čine batici Biserke Jajić.

Motivi cvijeća i drveća ukomponirani su u proljetni aranžman pisanica koje su oslikala djeca, te svojom suptilnošću i krhkim

lomovima čine svježu cjelinu u ovom priručnom galerijskom prostoru.

Biserka Jajić rođena je u Samoboru, a živi i slika u Novakima. Slikarstvom se bavi već 14 godina, slika cvijeće i pejsaže u tehnici akvarela i tempere, oslikava svilu i radi batik.

Završila je tečaj slikanja u Agori u Zagrebu i tečaj batika u Samoboru.

S.S.

 

Završilo još jedno Novigradsko proljeće

Plesna grupa Burka obilježila je 15. godišnjicu rada

Na mostovima Gradne i oko njih obilježen Dan voda

Nova izložba u dječjem vrtiću u Perkovčevoj

Arhiva 2005

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002