Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborski muzej ugostio umjetnicu iz dalekog Japana

Posveta Dvoráku i Mörikeu

Samoborski muzej i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika podarili su Samoborcima i ljubiteljima glazbe u nedjelju, 17. listopada, još jedan koncert. U koncertnoj dvorani Samoborskog muzeja u 11 sati nastupile su Sandra Hrašćanec (alt) i Chizuko Shinohara (sopran) uz klavirsku pratnju Đorđa Manojlovića.

Koncert je zamišljen kao svojevrsni hommage poznatom češkom skladatelju Antoninu Dvoráku i njemačkom pjesniku Eduardu Mörikeu, a predstavljena su djela H. Wolfa, G. Mahlera, H. Sugiyame, K. Yamade, T. Koshitanija i A. Dvoráka.

Chizuko Shinohara rođena je u Japanu gdje je završila studij pjevanja na konzervatoriju Kagoshima. Studij nastavlja kod KS Milkana Nikolova u Beču, a pohađala je i majstorske radionice KS Birgitt Nilsson i KS Sylvia Geszty. Trenutno nastupa u Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Japanu.

Sandra Hrašćanec rođena je u Zagrebu gdje diplomira solo pjevanje u klasi prof. Beck – Kukavčić, a akademsku naobrazbu stječe na Prayner Konsevatoriumu u Beču, u klasi prof. Skrgatic – Balia. Pohađa i majstorske radionice KS Walter Berry, KS Olivera Miljaković, prof. Gavrilovici. Diplomirala je i pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Pohađa poslijediplomski studij komorne glazbe na Konservatoruim der Stadt Wien. Sudjeluje u produkcijama i projektima u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj kao operna i dramska umjetnica.

Đorđe Manojlović diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Radi kao profesor klavira i korepetitor, te sudjeluje u projektima s opernim solistima, koreografima, dramskim umjetnicima i vokalnim ansamblima i zborovima. Osim u Hrvatskoj, nastupa i u Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Mađarskoj, Italiji i Sloveniji.

I.H.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Nastup Vokalnog ansambla Samoborke u Franjevačkoj crkvi

Željku Bradiću u čast

Na programu je bila hrvatska praizvedba Afričke mise Normana Luboffa, djela koje je po mjeri glasovnih i umjetničkih potencijala današnjih Samoborki. Valja reći da tim i takvim izvedbama Samoborke definitivno iskoračuju u za njih do sada nepoznate glazbene prostore. No, o tome da se u njima izvrsno snalaze svjedočio je pljesak koji se te večeri prolamao franjevačkom crkvom.

Posjetitelji koji su do posljednjeg mjesta ispunili franjevačku crkvu Marijina uznesenja svjedočili su u nedjelju, 17. listopada, istinskom glazbenom doživljaju. Pod dirigentskom palicom Bojana Pogrmilovića nastupio je Vokalni ansambl Samoborke, sekcija Tamburaškog društva Ferdo Livadić. Koncert koji su Samoborke, zajedno sa svojim gostima i orkestrom upriličile ovom prilikom, posvetile su svom osnivaču i dirigentu Željku Bradiću.

Na programu je bila hrvatska praizvedba Afričke mise Normana Luboffa, djela koje je po mjeri glasovnih i umjetničkih potencijala današnjih Samoborki. Valja reći da tim i takvim izvedbama Samoborke definitivno iskoračuju u za njih do sada nepoznate glazbene prostore. No, o tome da se u njima izvrsno snalaze svjedočio je pljesak koji se te večeri prolamao franjevačkom crkvom.

Samoborkama se pridružio i zbor mladih franjevačke crkve pod dirigentskom palicom Marina Rimca, koji je slušateljstvu podario četiri standarda duhovne glazbe: Bless the Lord my soul, Deep River, Let us break i Soon a will be done.

U dijelu programa pod nazivom Pjesmom po svijetu Samoborke su svoje goste provele kroz glazbene predjele Nikaragve, SAD-a, Slovenije, Austrije, Italije, Bugarske, Grčke, Makedonije i Rusije, a Hrvatsku su predstavile pjesmom Emila Cossetta Mi nosimo zelen venčec.

Dugo pripreman koncert Samoborki ostavio je snažan i upečatljiv dojam, a dovođenje Bojana Pogrmilovića i njegovo preuzimanje tog ženskog ansambla pokazao se kao pun pogodak. Željko Bradić, koji je Samoborkama udahnuo život, imao je prilike uživati u njihovom pravom životnom proplamsaju.

Spomenimo i članice Samoborki. To su Suzana Štefanić, Hana Ruklić, Dragica Zorko, Martina Štengl, Vlatka Jelenić i Lidija Mogulić – soprani, te Natalija Koščica, Darka Bišćan i Maja Milek – alti.

Ovom se prilikom mogao čuti i bariton dirigenta Bojana Pogrmilovića, a u pratećem su orkestru svirali Jelena Zorko – violina, Hana Ruklić – flauta, Ivan Župančić – truba, Ivan Klarić – gitara, Nikola Mučnjak – čelo, doboš i Kaja Farszky – timpani, udaraljke.

Željko Bradić, osnivač i pokretač Samoborki, kojem je bio posvećen cijeli koncert, a posebice bis na kraju, bio je vidljivo dirnut, ali i spreman na racionalnu prosudbu upravo odslušanog:

- Moram reći da su bile jako dobre i to u jednom zahtjevnom i interesantnom programu, najkompliciranijem do sada. Bilo je vrlo muzikalno i vidljiv je velik napredak. Bravo za Bojana, čija je predanost i kvaliteta vrsnog glazbenog pedagoga vidljiva u svemu otpjevanom.

Zadovoljan je bio i dirigent Bojan Pogrmilović:

- Najvažnije je da smo uspjeli iskoračiti u novo područje i, uz zadržavanje starog programa, uvježbati i internacionalni. Zahvaljujući novom vokalno – tehničkom pristupu sada se kod nas mogu čuti i novi zvukovi. Moram naglasiti da je to bio prvi samostalni a capela koncert Samoborki i izuzetno mi je drago što je posvećen Željku Bradiću i njegovom velikom djelu.

Sa Samoborkama Pogrmilović ima velike planove:

- Uz postojeći repertoar koji je vezan uz TD Ferdo Livadić i dalje ćemo razvijati samostalni repertoar. U planu je snimanje CD-a, a zatim slijede promocije u Zagrebu i Samoboru. Planiramo i 2-3 turneje u inozemstvu i, naravno, po Hrvatskoj. I dalje ćemo njegovati hrvatski, ali i inozemni folklor i duhovnu glazbu, potpuno na tragu ovog večerašnjeg koncerta.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)