Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

U novinama potpuno prevladala povijest nad budućnošću

Strašeći ionako zastrašeni narod

Tko danas prelista novine, neke katoličke i njima slične, uvjerit će se kako je kod nas već potpuno prevladala povijest nad budućnošću. Jednako narodna i crkvena. Ima svećenika i zauzetih vjernika koji su ispisali cijelu biblioteku tekstova, a da nikada nisu spomenuli ključne riječi II. vatikanskog sabora i pape Ivana Pavla II.

"... Dijalog, ekumenizam, vjerska sloboda, nada, radost, oproštenje, kajanje, pomirenje, mir, snošljivost, pomaganje, dobrota, skromnost. Samo pričaju - strašeći ionako zastrašeni narod - o nekoj imaginarnoj pobjedi nad zlim svijetom, koju će nam upravo kršćanstvo najučinkovitije omogućiti. Kao da smo toliko naivni pa ne znamo o čemu se zapravo radi. O političkim isčekivanjima i svjetovnim obračunima, koji su već jednom u prošlosti izgubljeni... Hoćemo li poslije svega imati hrabrosti pogledati istini u oči i vratiti se vrijednostima Evanđelja i Koncila ili ćemo nastaviti bludjeti tražeći saveznike među davno pobijeđenim mrtvim istomišljenicima iz prošlosti..."

"...Gotovo je neshvatljivo da smo nekoć dijalogizirali s nevjernicima, a danas nismo u stanju ni s vjernicima drugačijeg političkog političkog uvjerenja, što je samo dokaz više da nam je još uvijek bliža izopačena političnost nego čovjekoljubivo kršćanstvo."

O odnosu kršćana i društvenih zbivanja čitamo: "Češće smo se svrstavali u bojevne redove i pokrete nego promovirali svoj do kraja posvađani narod. Nismo bili mirotvorci i miroljubci, premda nam je to kao kršćanima bila glavna i neodgodiva dužnost. Pustili smo da nas kao slijepce vode i predvode preko noći obraćeni komunisti i iz podzemlja prošlosti iznikli predkoncilski politički vjernici. Bilo nam je važnije da smo snažniji nego bolji, ratoborniji nego miroljubiviji. Mislili smo da pomažemo narodu, a iznevjerili smo kršćanstvo. A te ratove vjernici neizostavno gube, jer su zloupotreba kršćanstva, a ne njegovo ostvarenje."

Upitat ćete se, dragi čitatelju, čiji su to citati i zašto u ovoj kolumni. Nedavno preminuli Željko Mardešić, (rođen 1933. godine u Splitu, preminuo 2006. godine u Splitu), pravnik po zanimanju, sociolog vjere po vokaciji, po uvjerenju i životu prosvijećeni i angažirani katolik u javnom životu Crkve u Hrvata. Kako se u prosjeku u hrvatskim, a posebno u katoličkim krugovima, vrlo malo čita, potpuno je razumljivo da je velikoj većini ljudi ostao potpuno nepoznat. Bilo bi dobro kada bi ovih nekoliko citata iz njegovog opširnog i bogatog pisanog opusa bilo nama svima na poticaj za vjerničko promišljeno življenje svog svakodnevnog kršćanstva. Zbog inertnosti i prevelike klerikaliziranosti naše Crkve laici su, na žalost, prekobrojna šutljiva većina. Primjer gospodina Mardešića i njegovog ogromnog pisanog i promišljenog opusa u našoj Crkvi potiče da se iskoristi intelektualni potencijal u traženju novih putova u našoj Crkvi, ali i u društvu. Kad bi se takvi ljudi više uključili u javni život imali bi što kazati, ali i pomaknuti inertnom korozijom zahrđale hrvatske mehanizme svakodnevne tegobne i beznadne stvarnosti u kojoj se trenutno (a bojim se još dugo) koprcamo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)