Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Nezapaženo je prošla četvrta obljetnica smrti zagrebačkog nadbiskupa Franje kardinala Kuharića

Zaborav ili nezahvalnost

Iza nas su medijski vrlo burni dani. Opet su medijskim prostorom, bilo novinskim, bilo elektronskim, dominirale teme profanog sadržaja. Hrvatska štikla s glazbenom pratnjom dubrovačkog linđa i ojkanjem Dalmatinske zagore putuje u Europu. Smrt balkanskog "kasapina" dobrih tjedan dana bila je udarna vijest, kao da je umro najplemenitiji čovjek. U najmanju ruku kao da je medijskim urednicima bio otac ili ideološki mentor.

U tim medijskim eskapadama gotovo potpuno nezapaženo prošla je četvrta obljetnica smrti blage uspomene na zagrebačkog nadbiskupa Franju kardinala Kuharića. U cijeloj medijskoj zbrci obljetnica jedne tako markantne osobe koja je godinama i desetljećima bila vertikala ove Crkve, naroda i društva, potpuno je nevažna.

Približava se i prva obljetnica smrti blage uspomene pape Ivana Pavla II. Bojim se da će naši medijski pregaoci opet stručno prešutjeti i marginalizirati i ovu obljetnicu. Sve više dolazi na vidjelo kako se stručno i vješto preskače obilježavanje godišnjica ovako markantnih osoba. Kada bi se pisalo i govorilo o ljudima koji bijahu svjedoci vječnih moralnih načela, moralo bi se spomenuti što znači živjeti po Božjim zapovijedima. Kome je danas više uopće stalo do nekih moralnih normi? Važno je biti u trendu i publici željnoj lake zabave i bezveznih "sapunica" i tračeva dati materijala koji će pothranjivati najniže nagone koji se kriju u svakome od nas. To je na medijskom tržištu senzacija kurentna roba. Čemu tu dekadentnu žabokrečinu talasati s protagonistima i zagovornicima "revolucije ljubavi", nositeljima Dekaloga? Naprosto je nevjerojatan raskorak u medijskoj dvoličnosti. Dok su bili živi i utjecajni i dok je bilo oportuno spominjati kardinala Kuharića, a još više papu Ivana Pavla II., punili su novinske stupce i televizijske minute. Ponekad su ti vrli medijski pregaoci prešli i svaku mjeru dobroga ukusa. Sada, kad ih više nema među živima, ti isti medijski mešetari ne žele ih više ni spomenuti, a kamoli istaknuti koju njihovu misao iz njihovog opširnog pisanog i izgovorenog opusa. Je li to znak naše brze zaboravnosti ili nezahvalnosti? Sve se to uklapa u suvremeni potrošački mentalitet današnjeg izopačenog društva. Dok te trebam dobar si, a kada te nema onda mi nemoj više smetati. Dobra djela i svijetli primjer više nikome ne trebaju. Povijest kao učiteljica života nas poučava kad počnemo zaboravljati uzore koji nas za života zadužiše svojom dobrotom na pragu smo samouništenja, jer kako se mi ponašamo prema svojim prethodnicima tako će se i buduće generacije dobro ili loše ponašati prema nama kada nas više neće biti među živima.

Ušli smo već duboko u korizmeno vrijeme. Svatko od nas koristi milosno vrijeme na svoj način. Netko i kroz molitvu, post, dobra djela i koji pročitan redak iz Biblije priprema svoju dušu za duhovno što dublje proživljen blagdan Isusova uskrsnuća.

P.S.

Dragi Joža, postavljaš pitanje: tko zastupa Žumberak u Saboru? Odgovaram ti pitanjem: tko ga "rastura"?

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002