Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Još jednom: kako to u Sloveniji može, a kod nas ne?

Četiri apokaliptična konja

Dok nacija strepi nad nekoliko uginulih labudova, a vješti prekupci prodaju bolesne krave, naši vrijedni društveni i duhovni skrbnici sakriveni medijskom maglom obavljaju povjerene im zadaće "belosvetskih" gospodara. Tiho i neprimjetno, sve je spremno za jednu novu integraciju nazvanu Balkanija. Hvala dragom Bogu, od ptičje gripe i kravljeg ludila do sada kod nas nitko nije umro, ali od raznih integracija i dezintegracija puna su groblja, jame i vrtače. Duhovni oci današnjih integralista ne tako davno obećavali su jedno, a njihova djeca čine sasvim drugo. Potvrđuje se staro pravilo da "djeca revolucije jedu svoje očeve i njihove ideale."

Dok se na velikoj pozornici igraju neke čudne i nikom baš previše razumljive igre, na našim lokalnim prostorima održavaju se županijska skijaška takmičenja djece osnovnih škola. Kako bi sve bilo u stilu pokopanog hrvatskog digniteta, valja te mlade snage, našu budućnost, od malih nogu učiti da se mora otići izvan Hrvatske pa makar bilo to i u susjednu Sloveniju. Domaće je domaće, a tuđe je slađe. Iz Glasnika saznajem da se županijsko skijaško takmičenje osnovnoškolaca održalo na skijalištu Črnomošnjice u Sloveniji. Ne mogu pobjeći od svoje mladosti. Pred nekih dvadeset i nešto godina, dok sam bio župnik grkokatoličke župe u Metliki (usput rečeno, jedine kanonski ustanovljene crkvene institucije s upotrebom hrvatskog jezika u Sloveniji), moj kolega kapelan iz susjedne slovenske župe otkrio je skijaške terene na području Črnomošnjica. Kako se u zimskim danima rekreirao skijanjem, privolio je nekoliko mladih i počeli su skijati na navedenom terenu. Uskoro se za to skijalište zainteresirala i tadašnja (komunistička, ali slovenska) vlast i dala punu podršku kapelanu u izgradnji skijališta. Nekako u isto vrijeme počimali su pripremni radovi za obnovu svetišta svetog Ilije na Svetoj Geri. Počelo se govoriti da bi na idealnim terenima Svete Gere trebalo izgraditi sportsko-rekreacijski centar koji bi bio u funkciji svih 365 dana u godini. Da ne duljim, Slovenci bez puno galame izgradiše rekreacijski centar u Črnomošnjicama, a nama je ostala hrpa skupo plaćenih studija i planova (imam ih barem pet) o izgradnji turističko-rekreacijskih sadržaja na Svetoj Geri. Slovensko gospodarstvo prihvaća ideje, ako su za dobrobit države i naroda, pa makar dolazile od "popova". Nama lokalitet Svete Gere ostaje molitveno-hodočasnička destinacija za gledanje okupirane vojarne i bitka za "otuđenim novcem" i asfaltnom cestom. Bilo bi interesantno znati vrijeme hrvatskog otrežnjenja, ako će ga uopće biti.

Polako nam odlazi snijeg, a s njim i duga, duga zima. Ušli smo u korizmu, kako bi rekli naši stari u vrijeme velikoga posta. To je za kršćane doba intenzivnije molitve, posta, dobrih djela, odricanja pojedinih ugodnosti. Svaka kršćanska duša izabire si nešto s čime će kroz četrdeset dana pročistiti tijelo, ali prvenstveno svoje duševno stanje. Slobodan sam predložiti da se kroz te dane malo više pozabavimo Svetim Pismom, jer ako mu iskreno pristupimo, Gospodin će nam sigurno dati odgovor na neka teška pitanja današnjice.

Najradije Bibliju čitam kada zazovem Svetoga Duha i onda nasumce otvorim stranicu (ne otvorim ja nego On, jer mi u tom trenutku On želi progovoriti) i pročitam. Želim na početku ovog Velikog posta s tobom, dragi čitatelju, podijeliti jedno svoje nedavno iskustvo. Radi se o posljednjoj knjizi u Bibliji, o Otkrivenju sv. Ivana. U mnoštvu opisanih viđenja, a tako teško egzegetski protumačivih, jer se radi o eshatologiji koju nam je ostavio posljednji Isusov apostol, dramatično djeluje opis četiri jahača apokalipse. Nakon skinutih pečata pojavljuju se jahači apokalipse: prvi je konj bijelac - označuje ratove, drugi je riđan - simbol nasilja i građanskih sukoba, treći konj je vranac koji znači glad i oskudicu, a četvrti konj je sivac ili zelenko, koji simbolizira raspad društva. Iskreno se nadam da nismo u posljednjim vremenima čovječanstva, ali sve više uviđam da se nalazimo u apokaliptičkim vremenima jednog istrošenog načina života. Kako bi rekao sv. Augustin: "Ne plačem za onim što se istrošilo i što propada, nego se veselim novom što će se roditi i što će biti bolje od onoga što je Gospodin odlučio ukloniti." Samo neka to bude ustanovljeno na molitvi i postu kako nas uči naš Gospodin Isus.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)