Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Vrijeme je sportskih uspjeha i nesportskih neuspjeha

Mentalna spužva ili granit

Svijetom harače izvještaji o pobuni poslanikovih sljedbenika, ptičja gripa i kravlje ludilo. Grad i okolica žive u veselom fašničkom ozračju. U današnje vrijeme brzih veza u ne tako dalekom Torinu održavaju se zimske Olimpijske igre. Reprezentacija Hrvatske igra značajnu ulogu zahvaljujući talentu, upornosti i fenomenu nekolicine fanatika i zaljubljenika u zimski sport. I gradu Samoboru na toj smotri pronosi se ime preko danas već afirmirane sportašice Nike Fleiss. O svemu što se događa uz Olimpijadu pisat će daleko kompetentnije osobe od mene.

Dobro su nam došle ove Olimpijske igre, ali još više srebrna kolajna Ivice Kostelića. U iznimno dobrom TV prilogu o tom mladiću, gdje nam se pred očima vrte suze radosnice nakon fenomenalnog rezultata i njegova doslovno razmesarena noga iz 2001. godine. Ne mogu pobjeći od misli i svih pozitivnih asocijacija koje mi daje ovaj prizor. Doista, to je poruka svima nama ako se želimo samo malo zamisliti i povući paralele između sebe i noge olimpijskog junaka i uspjeha tog mladića. Isto čini Janica sa svim zdravstvenim tegobama usprkos, da ovoj letargičnoj i malodušnoj naciji vrati barem malo ponosa i dostojanstva.

U sjeni tih događanja, a zahvaljujući hrvatskim dirigiranim medijima, prolazi jedan iznimno važan susret potpuno nezapaženo. Naime, nedavno je u Zagrebu boravio savjetnik hrvatske Vlade za poljoprivredu, Franz Fischer, koji je do lani deset godina obnašao dužnost europskog ministra poljoprivrede, a prije toga je bio austrijski ministar poljoprivrede. Dotični gospodin se dokazao konkretnim djelima, a ne samo suhoparnom teorijom i riječima, jer je austrijsku, ali i europsku poljoprivredu i sve ono što je vezano uz ovu granu privređivanja, prvenstveno ekologiju i demografiju sela, uzdigao na zavidan nivo. Prema šturim novinskim izvještajima gospodin Fischer, kada je pogledao planove umnih glava i saslušao birokratske neinventivne tlapnje naših stručnjaka koji se brinu za poljodjelstvo u nadležnom ministarstvu za ulazak u Europsku Uniju, nije mogao doći k sebi. Navodno je imao osjećaj kao da se nalazi u nekom sovjetskom kolhozu ili sovhozu, a ne s ljudima koji moraju pripremiti solidne papire za ozbiljnu poljoprivredu s uravnoteženim razvojem svih hrvatskih regija, ekologijom i demografijom. Jer, demografski faktor u današnjoj, a još više u budućnosti europske poljoprivrede, postaje vrlo važan čimbenik. Do sada je višak ljudstva sa sela odlazio u grad kao jeftina radna snaga stvarajući tako urbane probleme. Sadašnji europski trend je da ruralno stanovništvo, zahvaljujući suvremenim informatičkim pomagalima, ali i zdravom načinu života, ostane na selu i uključi u njegov razvoj. Nakon "obrisača" kojeg su dobili hrvatski pregovarači, navodno da je bilo jako "veselo" u Ministarstvu poljoprivrede kamo je došao bijesan premijer i konačno progledao što mu rade u jednom od najvažnijih resora. Prodrmao je učmalu birokraciju, a velika panika je zavladala među nositeljima agro-mafijškog klana koji posljednjih petnaest godina zbog svojih sebičnih interesa preko uvozne bofl robe uništava naše selo i krije se po svim Vladinim resorima.

Pošteđena ozbiljnih kritika nije bila ni lokalna samouprava, odnosno njezina nebriga i bezvoljnost za rješavanje pregolemih problema vezanih uz hrvatsko devastirano selo. Iskustvo Europe nam je očito potrebno u promjeni mentaliteta i pogleda, jer poljoprivreda više nije sinonim za odbojnost, primitivizam, zaostalost i nerazumijevanje. Dična Europa je već odavna shvatila da pametni i bogati žive daleko izvan urbanih džungli, stvorivši prethodno sve uvjete pristojnog života u prirodnom okruženju, prepustivši gradove sirotinji i bedakima. Trebat će početi učiti na iskustvima drugih, bilo mrkvom bilo korbačem. Ako ne želimo dobrohotno i razumom prihvatiti to što nam dobronamjerno sugeriraju, onda će "europske gazde" (a njima je već davno ova država prodala svoju dušu i sva materijalna dobra) primijeniti druge metode koje će biti bolne ali i efekt(iv)ne. Pitam se do kad će nas netko morati poučavati stvarima koje i slijepac vidi iz aviona.

Ako smo se naučili "noreti" za Fašnik, ako znamo padati u navijački zanos nakon briljantnih rezultata naših skijaša, onda ćemo uskoro početi i mijenjati svoj odnos prema životu na selu shvaćajući da je nepovratno prošlo vrijeme preferiranja grada i da je sada prestižni trend života u prirodi i s prirodom. Samo je pitanje hoćemo li nova znanja upijati kao spužva ili ćemo biti mentalno tvrdi kao granit. Bojim se da će još dugo u našim glavama biti granit, jer smo na veliku žalost kontaminirani intelektualnom inertnošću i neinventivnošću.

Daj Bože da sam u zabludi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)