Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Trošiti ili štediti - na kome i zašto

Da ti pamet stane!

Na drugoj stranici ovih novina od 11. studenog dominira velik naslov: "Oročili nepotrošenih osam milijuna kuna". Uvaženi kolega Nenad Kobasić donosi izvještaj s 18. sjednice Gradskog poglavarstva, održane 7. studenog. U tom izvještaju stoji kako je pročelnik Ureda za financije Grada, Ronald Gajšak, uzeo riječ i prisutnim članovima Poglavarstva objasnio razloge zbog kojeg je Grad Samobor odlučio oročiti 8 (osam) milijuna kuna na rok od godinu dana u Hypo Alpe Adria Bank. Razlog je taj što se ta svota nije potrošila u tekućoj fiskalnoj godini. Izvještaj dalje govori kako će naredne godine Grad svaki mjesec dobivati na ime kamata 18.333 kn, što znači da će u godinu dana na žiro račun Grada "sjesti" 222.ooo kn. Čitam i ne mogu doći k sebi. Ma je li to moguće?

Mnogi će reći kako su gradski oci dobri gospodari, štedljivi i radišni, jer na području Grada sve "štima" pa se nema što graditi i poboljšavati, a time ni trošiti. Ali, iz perspektive nas "s brda", to ne izgleda tako idilično, a još manje pošteno. Uz sve uvažavanje koje imam prema aktualnoj gradskoj vlasti (tu podrazumijevam mladost i neiskustvo u javnim poslovima sadašnje garniture) takvom načinu gospodarenja ne mogu, a ne postaviti ovako javno preko novina sasvim konkretna i dobronamjerna, bez trunke zlonamjernosti, pitanja kako bi ljudi bili što sretniji i zadovoljniji.

Uvaženi, zar ne bi bilo racionalnije od tih osam milijuna odvojiti barem milijun za asfaltiranje makadamskih cesta na planinskom područja Grada, a bilo bi to nekih pet kilometara novih asfaltnih seoskih puteva. Znate li da, na žalost, na području istočnog Žumberka većina lokalnih cesta i putova do sela još nema asfalta! Mogla se obnoviti neka zgrada i u njoj urediti stacionar za onemoćale starce, dati poticajna sredstva za razvoj proizvodnje ekološke hrane ili seoskog turizma... Sve to izgleda kao neracionalno ulaganje sredstava u razvoj rubnih dijelova Grada, ali dugoročno bi sigurno donijelo daleko veću korist nego jednogodišnje bankarske kamate. O zadovoljstvu ljudi kojima bi se poboljšali uvjeti ne treba trošiti riječi. Bio bi to i rodoljubno hrvatski prilog razvoju domovine. Doista se čudim i nikako ne mogu naći razumnog objašnjenja zašto se nitko u Poglavarstvu ne proveze po komunalno ugroženim područjima. Ako zbog velike zauzetosti članova Poglavarstva nitko ne smisli ništa racionalnije, onda bi se očekivalo od gradskih vijećnika da oni postave pitanja o tome kako pametnije iskoristiti višak proračuna. Ako ni oni ne postavljaju pitanja, zašto onda mjesni odbori i koordinatori ne predlože kvalitetne planove ili su oni samo mali pajaci na špagi velikih gazda? Smatram sasvim odgovorno, makar nisam nikakav menadžer, da svaka kuna uložena u poboljšanje kvalitete života ljudi dugoročno daleko više koristi nego ulaganje u banke i čekanje kamate.

U svezi toga prizivam si i evanđeosku prispodobu o bogatašu koji je uživao u raskoši i zemaljskim dobrima i siromašnog Lazara koji se želi nasititi s mrvicama koje padaju s bogataševa stola. Zar sadašnji bogataš (koji ulaže tolike novce na banku) i siromah (ne svojom krivnjom) koji vapi za mrvicama mogu ostati bez posljedica?

Iz ovako nekreativnog ponašanja Gradskog poglavarstva mogu zaključiti da im je Isusova socijala još jako daleko od uha, a kamoli da bi doprla u svijest. Bojim se da zakonitost sirovog i divljačkog kapitalizma prevladava u svijesti kako će bogati bivati još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Nakon takvog ponašanja stari kršćanski isposnici imali bi što reći, a o sadašnjoj crkvenoj hijerarhiji ne bih govorio, jer su i oni, na žalost, postali sličniji liberalnom kapitalizmu (bogatašu) negoli istinskom Isusovom nauku.

Uostalom, zašto o tome trošiti vrijeme i navlačiti odioznost, kad nam se svima pred vratima počela valjati globalna "molekularna revolucija" (sociološko - filozofsko – politički termin za najnovija zbivanja u leglu svih novovjekih europskih previranja Francuskoj), koja će pomesti sa svjetske pozornice dosadašnji istrošeni model društvenog uređenja i uspostaviti neke sasvim nove odnose proizašle iz velegradskih subkulturnih gibanja?!

Manji dio čovječanstva (teorija manjine) koji promišlja sadašnjost i gleda prema tjeskobnoj budućnosti u dekadentnoj Europi započeo je migracijski val suprotan onom koji je bio dominantan na počeku industrijalizacije kada se odlazilo iz sela prema gradu. Sada se kreće iz gradova prema planinsko – ekološki očuvanim mirnim ruralnim područjima. Zato zapadnjaci pametno razvijaju svoja ruralna područja (ili u bescjenje kupuju Hrvatsku komadić po komadić) da ne pogriješe kao kada su gradili mega-gradove.

Hoćemo li se u budućnosti opet lupati po glavi i u drugima tražiti imaginarno urotništvo?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)