Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

25. obljetnica početka raspada socijalističkog lagera

Rađanje solidarnosti

Kao što i priliči ovom užurbanom svijetu, kada nema vremena za nikakva memoriranja, potpuno nezapaženo prošla je 25. obljetnica važnog događaja na dalekom sjeveru Poljske, u gradu Gdanjsku, koja će bitno utjecati na novi izgled Europe, a time i cijelog svijeta u nadolazećim desetljećima. U tadašnjem socijalističkom, monolitnom, etatističkom i egalističkom društvenom sistemu pojavit će se nove snage na koje nitko u tadašnjim ideološkim laboratorijima nije računao.

U ovoj kolumni ne bih ulazio u ontološku dimenziju nastanka jednog sistema i državnih ustroja tadašnjih vremena koje će povijest pamtiti po mnogočemu lošem i koji se sam po sebi urušio. O nekim idejnim postavkama će budućnost suditi, dok će nešto primjenjivati u društvenim previranjima, kao i toliko puta prije. Režimi su propadali, ali neke postavke iz prošlih vremena novi vlastodršci će primijeniti, ne doslovce, ali svakako malo modificirane. Možda o svemu tome jednom drugom prilikom. Zadržao bih se samo na fenomenologiji događanja pred dvadeset i pet godina.

U tadašnjem ideološki i gospodarski podijeljenom svijetu na zapadni i istočni blok, na kapitalistički i socijalistički režim, na dogovornu i profitabilno–kapitalističku ekonomiju, pojavljuje se nešto novo na svjetskoj pozornici. Bili su to najprije parolaški uzvici, kasnije je organiziran sindikat i na kraju se pojavio cijeli pokret pod nazivom Solidarnost. S današnje distance vidimo da ni jedna od tadašnje svjetske nomenklature nije bila spremna suočiti se s tim novim svjetonazorskim izazovom. Nekadašnji profesor, kasnije biskup, pa kardinal i na kraju papa, Karol Wojtila, izrastao u mučnom sistemu brutalnog socijalističkog sistema, proučavajući i drugu političku opciju (liberalnog kapitalizma), zaključio je da ni jedna od ove dvije opcije na nosi odgovore izazovima nadolazećih vremena. Socijalističko-etatistički sistem sa svojom dogovornom ekonomijom prebrzo se istrošio zavivši stotine milijuna ljudi u bijedu, ali i liberalno kapitalistički sistem sa sirovim profitom pod bilo koju cijenu većinu čovječanstva dovodi na rub očaja i pretvara kuglu zemaljsku u nova socijalno revolucionarna žarišta. Rađa se treći put koji se zove solidarnost. Papa Wojtila kasnije će to u svojim enciklikama i govorima tumačiti pokušavajući promijeniti sliku odnosa na temeljima kršćanskog socijalnog nauka Crkve. Kao što obično biva, te ideje brzo su gurnute pod tepih, jer takvo poimanje ne odgovara trenutačnim gospodarima svijeta. To se posebno odnosi i na našu dragu Hrvatsku, gdje posljednjih desetljeća vlada zakon najsirovijeg kapitalizma. Zakonitosti profita nadjačale su socijalnu kategoriju malog čovjeka, a domaći kapital rasprodan je “belosvetskim” burzovnim špekulantima. Prepušteni smo hirovima sofisticiranih okupatora.

Tome dodajmo i nedostatak same biti demokracije. Jer, svaki političar želi na novim izborima dobiti što više glasova. Shodno tome se i trudi dodvoravati potencijalnim i brojnijim biračima, a tamo gdje ne vidi svoje biračko tijelo i time mogućnost daljnjeg vladanja, uopće ne uviđa probleme, a kamoli da bi ih pokušao riješiti. Sve to znači da kapital ide tamo gdje se može oploditi i donijeti ulagaču nove vrijednosti, što je sasvim logično i poželjno. Time bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Solidarnost koju je promovirao papa Ivan Pavao II. potiče bogate da ipak imaju malo više razumijevanja i srca za one kojima nije dano imati “evanđeoskih deset talenata”. To je bitna razlika između kapitalističko-liberalno–eksploatatorskog i etatističko-egalističko-marksističkog poimanja rada i kapitala. Slikovito rečeno, za našu situaciju to znači da svi u prosjeku jedemo sarmu, s time da većina jede zelje i rižu, a oni s(p)retniji i meso. Inicijativa solidarnosti potiče da i oni bogati povremeno pojedu zelje i rižu, a da većina barem ponekad okusi meso.

Prisjećajući se rađanja Solidarnosti kao trećeg političkog rješenja, bilo bi dobro da i na našim prostorima bude više ljudske, gospodarske, političke i svake druge solidarnosti. Pogotovo ako se smatramo vjernicima koji se tako vole pozivati na svoje katoličanstvo. Pokažimo to i na djelu, kroz provođenje socijalnog nauka svojeg crkvenog učiteljstva. Sveto Pismo nas uči kroz riječi Knjige mudrih izreka: “Bože ne daj mi biti tako bogat da bih Te zaboravio, ali ni tako siromašan da bih Te proklinjao zbog neimaštine.”

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)