Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Medijski mešetari perfidno uništavaju duh pojedinaca i nacije.

Svi smo mi mali biglovci

Nacija je tjednima zatrpavana strašnim izvještajima iz zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. U stacionaru tamošnjeg šteničnjaka bilo je zatočeno nekoliko desetaka najboljih čovjekovih prijatelja, to će reći pasa pasmine Bigl, jer navodno čovjek je i dalje čovjeku krvoločni vuk. Lomeći kosti tim jadnim životinjama neki od profesora, inače visoko rangiranih na hrvatskoj znanstvenoj sceni, isprobavali su neke nove lijekove za brže i jeftinije zacjeljivanje prelomljenih kostiju.

Nisam mrzitelj pasa jer ga i sam imam, malog dobroćudnog Hrvatskog ovčara, a Tornjaka su mi otrovali! No u cijeloj ovoj gunguli oko Biglova mene brine jedna druga tjeskoba. A to je da baš nitko u toj našoj Hrvatskoj previše ne diže medijske prašine kada nama kolektivno i sofisticirano lome, ne kosti, nego dušu i duh. Medijski mešetari , uz bezdušne svjetske bankare, kao suvremeni dušelomci, svima nama preko dirigiranih medija, a bankari sa svojim isisavanjem ljudskog rada, perfidno uništavaju duh pojedinaca i nacije. Reče naš prijatelj Isus iz Nazareta pred dvije tisuće godina kojeg mi kršćani priznajemo kao obećanog Krista - Mesiju, ili na hrvatskom Pomazanika - Spasitelja: «Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo nego onih koji ubijaju dušu i duh!« Ovi suvremeni dušelomci nemilosrdno svima nama na ovaj ili na onaj način lome ono što nam je nakon svih nedaća preostalo. Nekoliko stotina tisuća penzioniranih «biglova», nekoliko stotina tisuća nezaposlenih «biglova», nekoliko desetaka razvojačenih «biglova» koji su počinili samoubojstvo, nas nekoliko stotina tisuća koji plaćamo bezobrazno visoke kamate na kredite ili korištenje kreditnih kartica da možemo povezati kraj s krajem, nekoliko desetaka registriranih «biglova « na teškim drogama i toliko drugih dvonožnih «biglova» u Hrvatskoj, u razno raznim životnim nevoljama polomljenog duha i elana uopće nikoga ne interesiraju, a pogotovo medije. No oni nam umjesto duhovnog lijeka u te polomljene duše i nadalje nadolijevaju novi, još jaći otrov. Nitko te ranjene i unesrećene dvonožne «biglove» neće ni saslušati, a kamoli udomiti s toliko ljubavi kako su udomljeni oni četveronožni biglovi.

Dugo sam tražio odgovor zašto smo mi Hrvati tako poremetili ljestvicu vrijednosti i zašto smo tako krvoločni, gotovo kao pravi terijeri.. Zahvaljujući jednom svom pametnom prijatelju dočekao sam adekvatni odgovor. Možda će zvučati malo degutantno jer ovo piše svećenik, ali ako barem nekome pomogne da se zamisli bit će svrhovito. Dakle, zašto smo takvi kakvi jesmo? U našem narodu postoji jedna ružna navika , koja je kod mnogih ljudi postala svakodnevna poštapalica , gdje se majka upotrebljava u najpežorativnijem smislu, spominje se pas i vulgarni glagol razmnožavanja. » Po zakonitosti silogizma ispada da smo mješavina psa i žene! Drastično grubo ! Po toj ružnoj navici ne poštujemo jednu od najvećih svetinja - majku i njezinu utrobu iz koje smo svi rođeni ali zato lijemo suze za cuckima.! U cijelom tom kolopletu teško se je snaći, jer temeljna načela vrijednosti u mojoj glavi i savjesti malo su drugačije «poštelane».

Ali ako će nam i dalje kolo voditi takvi «cuckoljupci» kakvi su bili na medijskom repertoaru prošlih dana jao si ga nama, a još gore će nam biti ako kao pojedinci i nacija ne prestanemo s psovkom vrijeđati dostojanstvo svake žene posebno majke ma čija god ona bila. Doista mi je neshvatljivo kako ljudi (nažalost to čine već i mala djeca) nemilosrdno jedan drugomu psuju majku kao da se radi o tamo nekom Biglu, a ne osobi koja nam je podarila najvrjednije što imamo a to je život, makar bio u teškom sivilu.

Arhiva 2005

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002