Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Sveti Benedikt i sveta braća Ćiril i Metod

Zaštitnici Europe

Vremenske (ne)prilike nam ne govore da je ljetno godišnje doba. Kišovito je i prohladno. Ali zato drugi indikatori govore da je počelo vrijeme godišnjih odmora, a za školsku djecu vrijeme ljetnog školskog raspusta. Baš u ovo vrijeme padaju dva dana kada se u Crkvenom kalendaru prisjećamo trojice velikana vjere, ali i europske kulture i pismenosti. Radi se o svetoj braći Ćirilu i Metodu čiji blagdan se, prema rimokatoličkom kalendaru, slavi 5. srpnja i sv. Benedikt koji se slavi 11. srpnja.

Sva trojica svojim djelovanjem zadužiše cijelu tadašnju Europu. Zato nije nikakvo čudo da je blage uspomene veliki papa Ivan Pavao svu trojicu proglasio zaštitnicima ove naše drage umorne starice, uzdrmane najnovijim terorističkim napadima - Europe.

U kritičnom povijesnom trenutku, nakon propasti zapadnog Rimskog carstva i prodora barbarskih naroda na prostor nekadašnjeg moćnog carstva i njegovog duhovno - kulturnog naslijeđa, valjalo je sačuvati tečevine i nove pridošlice civilizirati. Više ih se nije moglo pokoriti mačem i ognjem. Ratoborne Germane, Gote, Saksonce, Avare i ostale narode koji su bili pogani, nepismeni i ratnički raspoloženi trebalo je uljuditi. Nekadašnji moćni imperij i politička carska vlast se raspala. Odgovorna dužnost kulturizacije pripala je novo uspostavljenoj crkvenoj instituciji, redovničkoj zajednici koju je osnovao, nakon osobnog obraćenja, sv. Benedikt. Kao vrhunski intelektualac koji je svoju naobrazbu stekao na tadašnjem najboljem rimskom učilištu, ali i zbog moralne dekadencije koja je tada vladala u Rimu, odlučio se povući u pusti planinski predio Apenina, mjesto Subiacco. Tu je doživio duboku duhovnu katarzu iz koje je izašao duhovno preporođen. O njegovom svetačkom životu pročuo se glas u Rimu, pa su ga počeli slijediti mnogi drugi mladići.

Brzo je osnovana zajednica čiji pokretački moto bijaše "Ora et labora" (moli i radi). Benediktov redovnički pokret poprimio je takve razmjere da se zajednica proširila cijelim sredozemnim bazenom i uz milost Božju koja je proizlazila iz molitve i meditacije, ali i fizičkog rada, sporo i sistematski udaren je novi izgled cijeloj Europi. Pokušajmo si samo zamisliti kako bi jadno djelovala ta naša Europa da nije bilo sv. Benedikta i njegove monaške braće. Isto tako može se kazati i za naša priobalna područja.

Gotovo pet stoljeća iza sv. Benedikta na pozornicu svjetske povijesti u novo pridošlim slavenskim narodima Bog u svojem promislu šalje dvojicu učenih i produhovljenih Grka iz Soluna. Oni odlaze među Slavene u misionarsku službu, ne mačem nego s novim pismom, da tim narodima približe Kristovu vjeru na narodnom njihovom jeziku. Sveta braća Ćiril i Metod naučili su jezik od Slavena, koji su na poziv bizantskog cara Heraklija II. došli obraniti Solun od Saracena. U svom misionarskom poslanju sveta braća susreću se s mnoštvom poteškoća. Najgora optužba je bila da remete ustaljeni jezični način bogosluženja. Jer, do tada bijaše uvriježeno mišljenje da se kršćansko bogosluženje može služiti samo na tri jezika: hebrejskom, grčkom i latinskom, sve to prema apokrifima (pobožnoj predaji) i da je na tim jezicima bila napisana osuda na Isusovom križu. Sveti Ćiril i Metod potražiše utok kod rimskog biskupa – pape Hadrijana II., koji je odobrio i blagoslovio njihovo djelovanje. Papinom odobrenju usprkos nevolje svete braće ne prestaju. Sv. Ćiril umire u Rimu, a sv. Metod biva proganjan od svoje biskupske subraće, ali utočište nalazi na području europskog jugoistoka, tj. na našim prostorima. Zahvaljujući radu i patnjama dvojice Grka - solunske braće, slavenski narodi su kristijanizirani i preko pismenosti uvedeni u krug kulturnih i civiliziranih naroda Europe. Razumije se da u kolumni ne mogu ulaziti u detaljni prikaz rada trojice europskih velikana. U svakom slučaju, kada bi se bolje poznavao njihov rad, lakše bi razumjeli suvremene europske trendove i ne bi olako prihvaćali sve ono što se protivi bogatom naslijeđu trojice zaštitnika Europe. Na njihovom primjeru vidimo da nema nikakvog ozbiljnog napretka bez intelektualne prosvijećenosti, rada i pobožnosti. Bez toga postajemo samo jeftina kolonija "belosvetskih" mangupa.

Danas, kada se toliko govori o europskim integracijima, valjalo bi u našim školskim i crkvenim programima više govoriti o djelu i ulozi ove trojice muževa, preporoditelja Europe. Naši prethodnici s kraja 19. i početka 20. stoljeća mogli bi nam u tom poimanju biti uzor. Od velikog pape Lava XIII., do našeg dragog Ivana Pavla II., Slavena koji su shvaćali da nema Europe bez naroda (Slavena), baštinika ćirilo - metodske tradicije. Na veliku žalost, danas su mnogi u Hrvatskoj previše indoktrinirani teorijom tla i krvi, pa teško mogu razumjeti, a još mukotrpnije prihvatiti, sve bogatstvo duha koje nam namriješe zaštitnici Europe.

Žumberak se može ponositi da već vjekovima baštini tradiciju sv. Benedikta preko svojih rimokatolika, ali isto tako i ćirilo-metodsku, koju čuvaju žumberački grkokatolici. Mali Žumberak u svom vjekovnom duhovnom bogatstvu, toleranciji i međusobnom obogaćivanju odavno je prihvatio tekovine sadašnjih integracijskih trendova bez ikakvih skučenih svjetonazora. Dapače, Žumberak prednjači, jer ni jedni ni drugi nisu dopuštali da se oni drugi potru, nego su shvatili da drugoga treba braniti i štititi, jer s time obogaćujemo i svoju specifičnost. S takvim pluralističkim načinom ponašanja Žumberak i danas može biti uzor cijeloj našoj domovini Hrvatskoj. Da bismo sve to mogli bolje razumjeti valja nam još više vrednovati život i djelo trojice svetih zaštitnika Europe, jer širina duha oslobađa, a svaka rigidnost, posebno intelektualna, religiozna i duhovna, ubija svaki iskorak prema boljitku.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)