Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Slavonsko Glavaševsko otrežnjenje

Pobuna protiv centralizma

Na ovom svijetu sve je podložno promjenama. Svjedoci smo kako se ideologije i razna društvena uređenja mijenjaju filmskom brzinom. Tek što se priučiš na jedan sistem pojavljuje se drugi. I opet sve iz početka. U tim mijenama prođe ti život. To isto se odnosi i na najstariju instituciju na svijetu – Crkvu. Ako se dogmatski dio ne mijenja, ali izričaji su podložni novim i posadašnjenim terminima, prikladni vremenu i prostoru.

Mi stariji, koji smo proživjeli nekoliko društvenih transformacija, od rigidnog boljševizma preko socijalističkog samoupravljanja i "ho-ruk" hrvatstva, do neke kvazi demokracije, u nijednom obliku nismo se uspjeli osloboditi grubog etatističkog upravljanja državom (državama). Svaka vlast nastojala je sve poluge upravljanja strogo centralizirati u glavnim gradovima. Tu su se dovlačili novo unovačeni pretorijanci i stvarali novu kastu, pazeći da se tko ne otme ispod strogo zacrtanih gabarita upravljačke bulumente. Sve to dovodilo je do sve većeg gospodarskog, demografskog, a posebno intelektualnog urušavanja pojedinih dijelova državnog teritorija koji su bili prepušteni lokalnoj političkoj hajdučiji. Svaki razgovor o drukčijem upravljanju državom proglašavan je neprijateljskim - antidržavnim djelovanjem ili separatizmom kojeg je trebalo u korijenu sasjeći, a zagovornike takvih ideja marginalizirati i diskreditirati.

Iz takvog centralističkog odnosa državne politike nije nikakvo čudo da su se na lokalnoj razini pojavljivali mali centralisti koji su u svojoj iznenada dobivenoj moći, a svojim intelektualno ograničenim mogućnostima, samo produbili sam po sebi negativistički odnos prema svojoj okolini. Možda je najdrastičniji primjer bila jedna od najprosperitetnijh hrvatskih regija - Slavonija. Zato nikoga ne čudi da je upravo u Slavoniji došlo do oštre pobune protiv centralističko-razvojne politike. To ne bi bilo nikakvo čudo da taj bunt ne dolazi iz kerberskih krugova dosadašnje stranačke politike u tom dijelu Hrvatske. I dobro je tako da se centralnu državnu političku elitu upozori na zanemarivanje, pogubnost i štetnost gospodarsko - razvojne politike i dosadašnjeg odnosa prema ogromnim potencijalima ostalih dijelova potpuno devastirane Hrvatske. Svi pokazatelji govore da oni dijelovi Hrvatske koji se nisu ulovili u mrežu rigidnog centralizma lakše nalaze put iz sadašnjih hrvatskih bespuća, dočim zagovornici strogog centralizma i njihovi provoditelji sve dublje tonu u samoizolaciju.

Ne mogu i ovaj put, a ne prisjetiti se na tu temu ne tako davne prošlosti. U jednom trenutku, iza devedesetih godina, netko se jako "pametan" dosjetio kako treba Grad Samobor priključiti bogatom Zagrebu. Odlučnošću cjelokupne samoborske javnosti Samoboru je vraćena lokalna samouprava. Pokazalo se da u Zagrebu može biti veći proračun, ali Samobor gubi svoj identitet u zagrljaju "velikog brata". Nešto slično je bilo i na području sadašnje Općine Sveta Nedjelja, dok je bila u zagrljaju Grada Samobora. S osamostaljenjem, Općina Sveta Nedjelja u posljednjih desetak godina nezaustavljivo hita naprijed, dok samoborska mastodontska administracija guta samu sebe. Isto možemo reći za Općinu Žumberak, koja s mizernih milijun kuna godišnjih prihoda, ali s dobrim programima i još više s voljom da pomogne svojim ljudima, na planu izgradnje osnovne infrastrukure radi prava mala čuda.

Uostalom, što to mene sve briga? Ma uopće me ne bi tangiralo da svakog dana ne moram gledati u nebo vapijuću nebrigu prema svom zavičaju. Još više me boli kada vidim koliko je potencijala ostalo neiskorištenog u žumberačkim prostorima. Ovo je područje ne tako davno svojim mesom, mlijekom, krumpirom i ostalim proizvodima moglo hraniti nekoliko desetaka tisuća ljudi, a sada mora jedan dobar dio ionako prorijeđenog stanovništva živjeti od socijalne pomoći. Bilo je potrebno samo malo dobre volje da se održi nekadašnji gospodarski potencijal, ako se već nije željelo ulagati u njegovo poboljšanje. Ali, kada se pokušalo nekim lokalnim moćnicima ukazati na poguban odnos prema samoborskoj okolici, vrlo brzo si bio etiketiran kao neprijatelj poretka i njihove samovlade, ako ne i gore.

Postavljam sebi, ali i novoj upravljačkoj garnituri u Gradskom poglavarstvu pitanje: hoćemo li u iduće četiri godine zadati završni udarac gospodarsko - demografskom upropaštavanju Žumberka? Ili će se naći snage, pameti i volje za jedan novi, kvalitetni, pobjednički zaokret? Jer, Žumberak ima u sebi jaki skriveni i do sada neiskorišteni potencijal. Za početak bih im preporučio da otiđu malo do naših prvih susjeda - Slovenaca i nauče kako se brine o svojim brdsko - pograničnim područjima, i onda brzo i djelatno primijene na svom području. Jer, pametan uči dok je živ, a samo budala misli da više ne mora ništa učiti, jer si je umislio da je pozobao pamet svega svijeta. Neka se nitko ne nađe pogođenim, jer ne pišem ovo radi samog zanovijetanja, nego da cjelokupna Hrvatska ima razvijenu pograničnu zonu prema EU, ali još više sretne i zadovoljne ljude koji tu žive ili će željeti živjeti.

Ceterum censeo, dragi Joža, nakon tvog antologijskog govora srce mi veselije kuca, ali i duh mi je osnažen, jer vidim da još uvijek na ovom svijetu ima pametnih i poštenih ljudi. Malo ste gurnuti u zapećak, ali je dobro da ste tu! Netko će kad tad čuti i uvažiti vaša pametna razmišljanja! Salve!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)