Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Škola za život - od pločice za pisanje do tableta

Snaga učitelja ipak proizlazi iz njegove metode

"I tako sam, s malom kožnom školskom torbom koju sam nosio u ruci, krenuo u prvi razred. U torbi i nije bilo bogzna čega. Jedna čitanka iz koje su učile brojne generacije, pa nije nužno bila nova, uz nju jedna pločica za pisanje, te jedno malo računalo s kuglicama.

Temeljne matematičke operacije, zbrajanje i oduzimanje, vježbali smo pomoću malog računala kakvim su se ljudi služili prije više od dvije tisuće godina. Današnji učenici, na spomen riječi računalo odmah pomišljaju na kompjuter. Naše računalo bilo je nešto sasvim drugo: drveni okvir s deset ugrađenih šipki, na svakoj šipki deset kuglica koje se po šipkama mogu pomicati lijevo ili desno.

U početku, kao uostalom i svi drugi prvaši, nisam imao bilježnice. Svakodnevno sam vježbao pisati na spomenutoj maloj crnoj pločici, koju sam svaki dan nosio u torbi. Pločica je s obje strane bila obojena crnom bojom, ali je na jednoj strani bila iscrtana crvenim vodoravnim linijama, koje su označavale visinu slova. Po njoj se pisalo kredom zvanom pisaljka. Nakon vježbe pisanja sve napisano ili nacrtano moglo se obrisati pomoću male spužve, koja je na špagici visjela s okvira ove pločice. Spužvica je u principu trebala biti vlažna, ali nije bio rijedak slučaj da je bila suha pa se na nju ili na pločicu moralo pljunuti.

Na pločici se, dakle, moglo pisati pa brisati, pa ponovno pisati i brisati.

Na takvoj sam pločici naučio prva slova i napisao prve riječi. Tek kada sam savladao osnove pisanja dobio sam prvu bilježnicu, u koju sam mogao trajno zapisivati riječi." (D. Ropac: Sjećanja na Bjelovar - priče iz djetinjstva, 2010.)

I danas đaci koriste pločicu – tablet, ali ovo je doba informatičke tehnologije pa za njeno korištenje nije potrebna pisaljka, već je dovoljno prstom tipkati po zaslonu i otvara se svijet novih spoznaja. Bez tableta današnje školstvo i novi način učenja je nezamislivo. Kako je tek počela nova školska godina, pitam unuka koji je krenuo u prvi razred gimnazije, u tzv. školu za život (po novom Curriculum-u), u čemu je razlika u odnosu na dosadašnji način savladavanja gradiva. Odgovor me zapanjuje: "Profesori s nama tijekom nastave rade manje, a traže od nas više. Veći dio novih činjenica moramo sami tražiti pomoću tableta".

Razmišljam o tome pa mi se čini da đaci ionako previše vremena provode u virtualnom svijetu, a sada se i školski sustav sve više svodi na učenje u virtualnom prostoru. Koliko je to bolje od učenja na "klasičan" način ne mogu procijeniti. Poznata je izreka njemačkog pedagoga A.W. Diesterwega (1790.-1866.), organizatora pučkoga školstva i učiteljstva, da snaga učitelja proizlazi iz njegove metode. Međutim, metode moraju biti znanstveno utemeljene i stručno provjerene. Pedagogija je znanost koja ima svoje zakonitosti. To nije skup raznih uputa, utemeljenih na iskustvu, koje se mogu, ali i ne moraju primijeniti. Riječ je o didaktičkim metodama. Želi li se učitelj pridržavati tih zakonitosti mora u svom radu postupati lege artis (sukladno pravilima struke). Stoga ne može biti prepušteno učitelju da primjenjuje neke svoje metode, već one koje su znanstveno utemeljene i s kojima će se postići željeni cilj u odgoju (ako ga uopće ima u našim školama) i obrazovanju. Nije moguće u ime neke lažne demokracije učiteljima prepuštati potpunu slobodu u odabiru nastavnog štiva i načina rada s učenicima. Jer, netko je bolji pa će polučiti bolji rezultat, a netko lošiji s takvim rezultatom. To može biti pogubno za razvoj društva.

Cilj školskog sustava je edukacija mladih kako bi usvojili određena znanja primjenjiva u današnjem vremenu. Dakako, vremena se mijenjaju pa tako i znanja kojima učenik mora ovladati. Tehnička pomagala dramatično se mijenjaju i unapređuju. Od računala s kuglicama i pločice s pisaljkom i morskom spužvom do tableta i virtualne ploče na zidu. Ali, cilj u nastavi uvijek ostaje isti – stjecanje potrebnog znanja. Pedagoški pristup u radu učitelja mora biti znanstveno utemeljen i provjeren u praksi u određenom društvenom okruženju. Stoga slijepo kopiranje nekih zapadnih metoda odgoja i obrazovanja ne mogu po automatizmu biti primijenjeni kod nas.

Naši učenici do kraja prvog razreda osnovne škole savladaju u potpunosti pisanje i čitanje te osnovne matematičke operacije do sto. U drugim, mnogo razvijenijim zemljama zapadnog svijeta to nije dostižno. Njihovim đacima za to su potrebne godine školovanja. Ono što oni postignu u svojoj "školi za život" je dobro poznavanje uskog segmenta nekog područja u kojem oni suvereno mogu provjeravati njegovo funkcioniranje po principu check. Malo je onih koji razumije suštinu funkcioniranja nekog sustava u cjelini. Stoga su naši mladi stručnjaci dobrodošli i ostvaruju uspješne karijere unutar takvog sustava, jer poznaju bit, a ne samo neki njegov segment. Stoga u uvođenju promjena u edukaciju mladih treba biti jako pažljiv i racionalan.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)