Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kako i može li se uopće reformirati hrvatski zdravstveni sustav?

Je li nam je zdravstvo bolesno?

Ovih dana ponovno se čuju vijesti kako su bolnice dužne dobavljačima lijekova oko dvije milijarde kuna. U dugovima osobito prednjače neke bolnice, srećom ne i one najveće. Isplata potraživanja za isporučene lijekove dosegla je 1000 dana. Gdje su oni dani kada je svaki račun morao biti plaćen u roku od 15 dana? Sada to zvuči gotovo nestvarno. Za naše uvjete to je danas znanstvena fantastika. Ministarstvo zdravstva odmah je reagiralo s umirujućom vijesti da se pacijenti ne trebaju brinuti, da lijekova neće nedostajati. Razumljiva reakcija pred izbore za EU parlament, gdje se od glasačke mašinerije očekuje izbor određenih kandidata.

Usprkos činjenici da je liječenje ljudi primarna zadaća zdravstva, danas se pridaje velika važnost samom organiziranju i financiranju zdravstvene zaštite, tj. kolika se sredstva izdvajaju u sustav zdravstva i na koji način se koriste. Standard zdravstvene zaštite u Hrvatskoj je općenito zadovoljavajući, uz prisutnu bolju kvalitetu zdravstvenih usluga u gradovima i većim mjestima. Međutim, standard zdravstvenih usluga u udaljenim i rubnim područjima i na otocima je ograničen. Financiranje zdravstvenog sustava jest kompleksan problem, u čijem se rješavanju koriste različiti modeli. Ne postoji niti jedan model financiranja zdravstva koji može odgovoriti svim zahtjevima suvremenog društva.

Doprinosi za zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj su obvezni za sve zaposlene građane i za poslodavce (stopa doprinosa 15,5%). Ostali prihodi za potrebe zdravstvene zaštite osiguravaju se iz proračuna preko poreza na dohodak građana, PDV-a i sl. Hrvatska je u 2015. s 1.241 eurom po stanovniku i 7,4% izdvajanja iz BDP-a na samom dnu ljestvice država EU po izdvajanjima za zdravstvo. Manje od nas za zdravstvo izdvajaju Rumunjska, Latvija i Bugarska, dok su u gornjem dijelu ljestvice Nizozemska, Njemačka i Luksemburg (izdvajaju od 4.000 do 5.100 eura po stanovniku). Unatoč problematičnom gospodarskom kontekstu i velikim proračunskim pritiscima Hrvatska i dalje svojim građanima pruža pristup javno financiranim zdravstvenim uslugama, gdje je opseg prava koji se plaća iz obveznog osiguranja iznimno velik i uključuje većinu usluga.

U Hrvatskoj se omjer troškova zdravstvene zaštite neprekidno mijenja, uz stalni porast onog iz privatnih izvora. Tako je u zadnjih deset godina udio troškova zdravstvene zaštite koji se pokriva sredstvima iz javnih izvora pao s 86% na 77%, a udio troškova iz privatnih izvora porastao sa 16% na 23% (od čega 15% izravnih plaćanja, a 8% iz dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja). Očito će se ova tendencija nastaviti, jer je novca za zdravstvenu zaštitu u proračunu sve manje. Prema kriterijima SZO neki pokazatelji kvalitete zdravstvene skrbi su očekivano trajanje života pri rođenju, standardizirane stope smrtnosti od karcinoma, potom od bolesti srca i krvožilnog sustava. Pritom su neki temeljni demografski i društveno-ekonomski pokazatelji u RH nepovoljniji u odnosu na EU. To su visok udio stanovništva starijeg od 65 godina, niža stopa plodnosti, niži BDP, više stope siromaštva i nezaposlenosti i kraći očekivani životni vijek pri rođenju.

Kvaliteta zdravstvene skrbi mogla bi se definirati na različite načine. Stope smrtnosti rijetki su parametri koji se na sličan način prikupljaju u različitim zemljama omogućujući usporedbu. Podaci o smrtnosti oboljelih od karcinoma pokazuju da Hrvatska, uz Mađarsku, ima najvišu opću stopu smrtnosti od karcinoma u EU (22% iznad EU prosjeka). Hrvatska ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma dojke u EU (14% iznad prosjeka). Smrtnost od karcinoma dojke povećala se u desetogodišnjem razdoblju za otprilike 1%, dok se u EU smanjila za 10%. Nadalje, Hrvatska, uz Mađarsku i Slovačku, ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma prostate u EU, s tim da se i tu smrtnost u 10 godina povećala za otprilike 6%, dok se u EU smanjila za oko 11%. U Hrvatskoj još od 2006. postoji program ranog otkrivanja raka dojke, koji ne ostvaruje potrebnu razinu odaziva od 70% te stoga dovoljno ne pridonosi smanjenju smrtnosti. Drugi značajan problem je zastarjela dijagnostička oprema. Ključan podatak vezan uz (rano) otkrivanje karcinoma dojke jest 62% zastarjelih mamografa u Hrvatskoj. Stope smrtnosti u domeni nekih drugih (kroničnih) bolesti također mogu biti važan indikator kvalitete zdravstvene skrbi. Tako su bolesti srca i krvožilnog sustava najvažniji uzročnik smrtnosti u Hrvatskoj, a smrtnost u ovih bolesti je do 2,5 puta viša nego je prosjek EU. Prema podacima Eurostata, stopa smrtnosti od, primjerice, ishemijske bolesti srca u Hrvatskoj je bila pet puta viša nego u Nizozemskoj. I neki drugi pokazatelji su još uvijek u RH nepovoljniji u odnosu na EU (stope dojenačke i novorođenačke smrtnosti).

Važno pitanje u Hrvatskoj jest kako reformirati zdravstveni sustav i podići mu troškovnu učinkovitost i kvalitetu te osigurati da sustav pacijentima pruži najvišu moguću razinu vrijednosti na postojećoj razini proračunske potrošnje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)