Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

U tijeku je još jedna tehnološka revolucija

Razlozi za strah od umjetne inteligencije

Razvoj ljudskog roda, kao uostalom i svih živih bića, prolazi evolucijski razvoj. Evolucija je dugotrajan, gotovo milenijski proces prilagodbe neke vrste (uključujući i vrstu homo sapiens – današnjeg čovjeka), na nove okolišne čimbenike. Na taj način nastale su brojne korisne prilagodbe na nove životne uvjete. To je toliko spor proces da ga nije moguće uočiti niti kroz veći broj generacija, koliko je dostupno čovjeku tijekom njegovog normalnog životnog vijeka.

Drugi proces, karakterističan za razvoj ljudskog društva, je revolucija. Kroz povijest ljudskog roda poznate su brojne revolucije, mnoge od njih ključne za velike promjene društvenog uređenja i poretka. One su nagle, traju više-manje kratko i uglavnom su nasilne, uz bojne, nerijetko i milijunske žrtve. Nije mi namjera ovom prilikom pisati o mogućoj revoluciji u skoroj budućnosti kojom će se promijeniti sadašnji krajnje nepravedan kapitalistički društveni poredak. Naznake su već vidljive, osobito u onim državama iz kojih su tradicionalno potekle velike društvene promjene. Nemiri u Francuskoj kojima je temelj u nepravednoj raspodjeli viška vrijednosti, kako bi to rekli ekonomisti. Nisam stručnjak u tom području, ali sam kao i većina sugrađana svjedokom tog nepravednog poretka.

Nakana mi je govoriti o drugoj vrsti revolucija. Radi se o tehnološkom razvoju društva. Dugo je među nekadašnjim narodima vladao robovlasnički sistem, kojeg su vlastodršci smatrali idealnim. Nakon toga je uveden, navodno nešto pravedniji, feudalni sistem sa siromašnim kmetovima. I za njega su vladajući tvrdili da je najbolji i najpravedniji. Sredstva za rad bila su vrlo primitivna, poput lopate, motike, u najboljem slučaju pluga s konjskom (nerijetko i ljudskom) zapregom. Značajan skok dogodio se tijekom industrijske revolucije. Čovjek je izmislio brojne strojeve koji su mu olakšavali rad u svim njegovim djelatnostima. Javlja se nova kategorija – industrijski radnici. Strojevi im uvelike pomažu da s manje fizičkog napora ostvare bolje rezultate te da počnu koristiti prirodne resurse koji im do tada nisu bili dostupni. Napredak društva postao je evidentan. U konačnici, skratilo se radno vrijeme od 16 na 8 sati dnevno. Radnik je osjetio korist od sve složenijih strojeva koji su ga zamjenjivali na najtežim poslovima, povećavajući na taj način njegovu učinkovitost, odnosno zaradu za vlasnike tvornica (bili oni radnici ili pojedinci).

U drugoj polovini 20. st. započela je nova – tehnološka revolucija. Uvode se sve sofisticiraniji strojevi koji zamjenjuju radnika. Prije se je tvrdilo da je uvođenje novih tehnologija korisno za društvo, jer se s manje angažiranja ljudskog rada postižu znatno bolji rezultati pa je i proces proizvodnje znatno jeftiniji, a proizvod kvalitetniji. Prisjetimo se samo automobilske industrije. Nekada su u njoj radili brojni radnici. Svaki navoj morao je biti pritegnut ljudskom rukom. Uvođenjem novih tehnoloških rješenja od sirovine do gotovog proizvoda – automobila gotovo da i nema ljudske ruke. Sve je prepušteno strojevima. I umjesto da čovjek uživa u manjoj potrebi fizičkog rada, a u većoj zaradi, sve je veći broj nezaposlenih i siromašnih ljudi. Dakako, stvar je u društvenom uređenju koje određuje preraspodjelu stvorene dobiti. Očito ona nije pravedna.

Nakon ove slijedi nova, tzv. informatička revolucija. Uvode se kompjutori koji zamjenjuju još veći broj radnika – službenika koji su nekada ručno vodili evidenciju o nečemu. Smanjuje se potreba za ogromnom administracijom. Sada nova kategorija nekadašnjih zaposlenika ostaje bez posla i teško ga pronalazi, osim možda još u državnoj i javnoj službi. Otuda na taj društveni segment veliki pritisak, od kojeg se Vlada brani dugogodišnjom zabranom zapošljavanja, koju uostalom ne poštuje niti jedna Vlada. I u ovom slučaju, umjesto da se olakša i ubrza rad i kvaliteta, stvara se novi kontingent nezaposlenih. Službenici se brane od ove pošasti zadržavanjem starog načina rada pa mi kao građani i dalje uz svaku molbu moramo dostavljati izvode iz knjige rođenih ili nešto slično tome. Otuda krajnja neučinkovitost tih službi.

Najnovija revolucija je ona za stvaranje umjetne inteligencije. Vjerojatno se toga moramo bojati najviše. Do sada nas je industrijski, tehnološki, informatički napredak "oslobađao" fizičkog rada, a ova najnovija revolucija može nas "osloboditi" i intelektualnog rada. Što nakon toga ostaje čovjeku kao vrhunskom intelektualnom biću, barem na ovom našem planetu? Ne ostaje mu ništa! Neće morati raditi ništa, niti će morati razmišljati. Ali, najvjerojatnije neće imati dovoljno za odmor i uživanje u životu. Povećat će se broj nezaposlenih i nezadovoljnih, kako je to bilo i nakon ovih ranije spomenutih revolucija. Ove promjene – revolucije toliko se brzo smjenjuju da ih može uočiti svaki čovjek tijekom svog normalnog životnog vijeka. Što nam donosi budućnost u tom pogledu tek ćemo vidjeti. Bojim se ništa dobrog za veliku većinu. Naravno, ako kroz neku društvenu revoluciju način preraspodjele viška vrijednosti ne postane pravedniji.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)