Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Upozorenja nisu dala rezultata
Sa Žumberkom tone i cijela Hrvatska
Blagdan Svih svetih ili, pučkim žargonom, zvani Mali Božić, najavljuje da smo duboko zagazili u meterološko jesensko kišno i maglovito vrijeme. Društvena scena postaje sve uzbudljivija, jer se još jednom pokazuje kako korporativni ili, bolje rečeno, "čoporativni kapitalizam" razara i prazni Hrvatsku. Namjerno nisam pisao našu Hrvatsku, jer nakon svega postaje upitno je li još nešto ostalo, osim deklarativno u riječima himne. Materijalna dobra su već odavna u rukama velikih bjelosvjetskih gospodara, a depopulacija, koja je poprimila zastrašujuće razmjere, govori da ni ovdašnji ljudi nisu dio ove države i nacije.
Na tragičnom primjeru depopulacije i gospodarskog sloma Žumberka, pred mnogo sam godina pisao da će takva sudbina zahvatiti i ostale krajeve Hrvatske. Normalno da su me tada dežurni "kerberi" romantičarskog, a ne realnog hrvatstva svrstavali u neke ladice upitnog domoljublja. Bogu hvala da postoje pisani tragovi, tek toliko da imam neku moralnu satisfakciju. Makar, u duši i srcu ostaje veliki jad i bol nad svime što su "veliki meštri" (ovo "veliki" ima sasvim određeni smisao, sapienti sat) učinili ovom narodu.
No, pustimo ove turobne teme.
Kako rekoh, kalenadarska godina primiče se kraju pa je red da se zbroje i neki rezultati u odnosu na godinu koja je na izmaku te pokušavam, na ovoj našoj lokalnoj razini, baciti pogled na iduću godinu.
Svima nam je dobro poznato da plaćanje Zimske službe za planinski dio Grada iziskuje velika sredstva. No, to ne znači da se tijekom godinu dana uz takav gradski proračun barem koji kilometar asfalta na lokalnim cestama nije mogao potegnuti ili sanirati jedno od mnogobrojnih klizišta. Žumberak i Samoborsko gorje nemaju u Gradskom vijeću svojih zastupnika pa nema tko potegnuti to pitanje. Drugi će opet reći kako Žumberak ne puni proračun. Svjedoci smo da šumarska industrija marljivo i temeljito radi cijele godine, o čemu svjedoče kamioni i šleperi drvne mase, puni ogrjevne i visokokvalitetne bukovine, koja svakodnevno završava u prekomorskim zemljama. Neće se naći neka mudra glava koja će u svojoj ludosti reći kolika ogromna novčana sredstva su uložena u izgradnju šumskog bogatstva. Šuma se sama posadila, sama raste i ne traži neko veliko ulaganje u održavanje. Istina je da (pre)teški kamioni jako oštećuju ceste i to nitko normalan neće nijekati. Ali, zašto se kroz neku koordinaciju lokalne, državne vlasti i Hrvatskih šuma ne regulira održavanje ovih puteva i cesta?
Usuđujem se, zbog dobrobiti Hrvatske, ali i zbog ovdašnjeg stanovništva, nadati da će netko od gradskih čelnika ili iz nadležnih službi i vijećnika postaviti to pitanje, i, još važnije, u razvojne planove uključiti i ovaj dio Grada Samobora.
Svjestan sam da je teško u jednoj kolumni obuhvatiti tek i djelić problematike brdsko-planinskog dijela Grada Samobora, koji se desetljećima kumulira. Te probleme valjalo bi rješavati na državnoj razini. Bilo kako bilo, od nekuda će se jednom morati krenuti.
Što prije, to bolje.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)