Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Konvencijom protiv konvencije
Sinajska kontra Istanbulske konvencije
Prošao je, prošao pisani Vazam, došao je, došao zeleni Juraj... (narodna jurjevska pjesma). I prošao. Priroda se probudila iza one, već zaboravljene, snijegom prebogate zime. Sve je u cvatu i zelenju.
Na javnoj sceni bilo je i nešto bure oko prihvaćanja Istanbulske konvencije. Narodu je bačeno malo jeftine prašine da se svekoliko pučanstvo ima čime zabavljati, dok su, bez ikakve halabuke, cijene većine potrošačkih artikala "skočile". Maheri znaju kako se manipulira širokim narodnim masama. Bojim se da nisu skočile samo cijene, nego da se iza leđa cijele nacije štošta valja, ali ni najmanje dobroga. Nisam pobornik nikakvih zavjera, samo pokušavam glasno promišljati.
Po crkvenoj godini nalazimo se pred blagdanom Duhova. Po župnim crkvama su zaredale Prve pričesti i krizme. Ne volim ulaziti u ničije duhovno stanje ili kako tko doživljava ove iznimno važne događaje inicijalnog kršćanskog života. Po izvanjskim manifestacijama - pripravama, od oblačenja, podvorbe ali i darova, vidljivo je da, neka mi bude slobodno primijetiti - materijalno je preteklo duhovni sadržaj.
Želio bih se u nekoliko redaka vratiti na dvije konvencije: jedna je Istanbulska, koja je u ambalaži lako prihvatljiva, ali u sadržaju teško probavljiva.
Druga konvencija je Sinajska, koja je stara oko 3500 godina. U ta davna vremena s brda Sinaj Mojsije je židovskom narodu donio od Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva dvije kamene ploče na kojima su bile ispisane zapovijedi koje će bitno utjecati na povijest cijelog čovječanstva. Bila je to konvencija, prema latinskoj riječi con venere (s nekim se susresti). Mi vjernici smo uvjereni da su se susreli Jahve i čovjek. Bog je došao čovjeku želeći ga svojim preporukama učiniti sretnim u međusobnim komunikacijama. Bila je, ali i dalje ostaje najbolja antropologija, ako je prihvatimo u cijelosti i ne pokušavamo je razvodniti.
Ni prva, Sinajska konvencija, nije od samog početka prošla bez suprotstavljanja i preskakivanja jedne po jedne zapovijedi. Tijekom ljudske povijesti svaki naraštaj je nešto mudrovao i izbacivao iz Sinajske konvencije i time umanjivao važnost cjeline, da bi danas, kada je došlo vrijeme teško za život, a opasno za pamet, najnoviji produkt svega bila Istanbulska konvencija. Svakom normalnom koji se drži petog paragrafa Sinajske konvencije - NE UBIJ, neće tući, a kamoli ubiti ženu. Smatram da onome koji se ne drži deset paragrafa Sinajske konvencije, nikakve "istanbulske" konvencije, sa svim sankcijama, neće puno značiti.
Danas neki pokreti unutar društvenog života preko svih medija zagovaraju Istanbulsku konvenciju kao vrhunac dostignuća ljudskog uma, a oni koji se tome protive da su teški nazadnjaci. Eto, ima nas nazadnjaka koji se i dalje držimo vremenom provjerene Sinajske konvencije. Malo je starija, ali je daleko trajnija i meritornija, jer, na kraju krajeva, današnje je čovječanstvo na ovaj ili onaj način ustrojeno na Sinajskoj konvenciji.
Ovo pomodarstvo s Istanbulskom konvencijom brzo će splasnuti, čim netko namiri svoje interese.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)