Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Prisjećanje na dvije revolucije
Započnu veliki, a stradaju mali
Nacija je konačno odahnula. Hrvatska nogometna reprezentacija putuje iduće godine u Rusiju na Svjetsko nogometno prvenstvo. To je bilo pitanje svih pitanja.
Gazda trči i džogira po Londonu. Na Zrinjevcu poznata krčma posluje kao nikada. "Kod lažnog svjedoka" fiškali obilno troše viski, viljamovku i ostala skupa pića. Što će im obična i jefina kavica, kad su im klijenti kapitalci, a usluge tih visokih honorara plaćaju brzo i bez puno gunđanja.
Godina Gospodnja 2017. je na izmaku i skoro su nam neprimjetno izmaknule dvije važne godišnjice. Ni jedna od njih današnjem čovjeku gotovo ništa ne znači, ali valja ih barem spomenuti, jer na ovaj ili onaj način posljedice svi kusamo.
Kršćanski svijet, posebno onaj protestantski, obilježio je petsto godina od kada je revnosni redovnik i dobar teolog Martin Luther, izazvan crkvenom hijerarhijskom nerazboritošću i krutošću, protestno iznio svojih 97 teza protiv onodobnih devijacija unutar crkvene i svjetovne vlasti.
Pred sto godina započela je u Rusiji Oktobarska revolucija, koju su predvodili uvezeni boljševički revolucionari. Mnogi povjesničari se pitaju kako je ova revolucija imala toliki uspjeh i zašto je bila tako krvava.
Ni u ludilu si ne umišljam upustiti se u bilo kakvu analizu i, ne daj Bože, biti nečiji "advocatus diaboli". Stoje tek činjenice - poveznice, makar je među njima povijesni razmak od punih 400 godina. Kod jednih i drugih uzrok su bile okoštale vladalačke strukure, bilo crkvene, bilo carske, koje nisu uviđale da u obespravljenom i gladnom narodu vrije te da su pod hitno potrebne i neke radikalne promjene. Tvrdoglavost vlastodržaca i bunt naroda bio je sasvim dovoljan za sve ono što se kasnije događalo.
Ti događaji bijahu vrlo krvavi i rijeke su krvi prolivene, a milijuni ljudi izginuli.
Reformacijom se uzdrmala cijela tadašnja Europa, a Oktobarskom revolucijom cijeli je svijet zahvaćen njenim plamenom. Kako obično biva u vremenima revolucionarnih promjena, glavni protagonisti su bili na sigurnom, a na prvim linijama, gdje se glava gubi, stajao je mali čovjek, ideološki i mentalno prepariran, snatreći o nekom virtualnom boljem životu.
I, ono najvažnije - iza Luthera i Oktobarske revolucije nastali su duboki društveni tektonski pomaci. Jedni kažu - na bolje, a drugi - na gore. I jedni i drugi zaboravili su tek na činjenicu kako se promjene događaju evoluitivnim putem, na dugoročne staze, a ne brutalnom i brzom promjenom dotadašnjih struktura.
Tek, cinik Perica Kerempuh bi rekao: "Ni med cvetjem ni pravice..." i nastavlja: "Nigdar ni bilo da nekak ni bilo...".
Kugla se zemaljska i dalje vrti, jedni se rađaju, drugi žene, treći odlaze k svetom Perici... Jedni vladaju, drugi su tek jeftine sluge.
Revolucije, s kojim god bile predznakom, brutalno i krvoločno "papaju" svoju djecu. Pa i ova najnovija, o kojoj se još uvijek uporno šuti, ali joj nemoćno svjedočimo.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)