Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Je li novac utrošen za kontrolu lovaca bačen u vjetar?

Po svemu sudeći - jalov posao

Povremeno čujemo sirenu policijskog automobila kako juri važnim poslom na poprište nekog izvanrednog događaja. Zamišljamo što se moglo dogoditi. Netko je u nevolji, netko je ugrožen, treba osigurati dokaze na mjestu zločina i koješta drugog neugodnog što se događa svakodnevno oko nas. Taj nam je posao razumljiv i važan za sigurnost svih nas pa to od naše policije i očekujemo. U tom smislu me ne čudi kupovina stotinjak novih službenih automobila za rad policije. Nijedan trošak nije uzaludan i suvišan, ako kupljeno sredstvo služi boljoj efikasnosti policijskog posla i, u konačnici, većoj sigurnosti građana.

Kao lovac procjenjujem da je policiji nametnut nepotreban, beskoristan i jalov posao u kontroli lovaca. U Hrvatskoj je registrirano približno 55 000 lovaca. Svaki lovac ima barem jednu pušku, a većina ih ima više komada vatrenog oružja. Za svaku vrstu lova potrebna je različita puška. U Hrvatskoj je zakonski regulirano da lovac mora svakih pet godina obaviti liječnički pregled (ranije je to bilo 10 godina), kako bi se utvrdilo njegovo zdravstveno stanje i sposobnost rukovanja vatrenim oružjem. Moram reći da smo po tome gotovo jedinstveni u Europi, jer u drugim zemljama tih pregleda uopće nema. Uglavnom je potreban prvi pregled kada se po prvi put nabavlja oružje, što je svima logično. Osim što taj pregled svaki lovac mora sam platiti, obavezan je produžiti registraciju oružja (oružani list), pri čemu državi plaća za svaki komad oružja određeni iznos. I tako svakih pet godina svaki od lovaca ostaje bez nemalog iznosa novca, uz priličan gubitak vremena.

Uz obavljanje zdravstvenog pregleda i produžetka valjanosti oružanih listova postoji svaki put policijska kontrola držanja i čuvanja oružja u kući. Sve je to razumljivo i u cilju zaštite ljudi, kako neovlaštene osobe ne bi došle u mogućnost upotrijebiti to oružje. Za tu kontrolu nužan je dolazak policije u kuću lovca. Dolaze obavezno dvojica policijskih službenika u službenom vozilu. Parkiraju pred kućom lovca. Susjedi znatiželjno izviruju kroz prozore željni saznati što se to događa kod njihovog susjeda kad je morala u kuću doći policija. Ne znaju ljudi da policija obavlja svoj rutinski posao i da se ništa neobično nije dogodilo. Ali, senzacije u susjedstvu nikada dosta! Nakon obavljene kontrole oružja i uvjeta čuvanja (propisom je određen način sigurnog držanja) napišu zapisnik o nađenom stanju. I tako svakih pet godina postupak se ponavlja kod svakog lovca. Razumljivo mi je da se prvi put vrši detaljna kontrola kod izdavanja prvog oružanog lista za nabavku prvog komada oružja. Tada policija obilazi susjede raspitujući se o naravi budućeg lovca. Pa ako je slučajno neki susjed u lošim odnosima s budućim lovcem ovaj to nikada neće postati, jer će policija procijeniti da bi takvoj osobi bilo opasno odobriti nabavu oružja.

I svaki put policija ustanovi da su uvjeti čuvanja oružja sukladni propisima, jer tako to jest kod lovaca. U Hrvatskoj se tijekom 2016. godine dogodilo 2834 nasilnih smrti. Od toga je 2087 nastalo nesretnim slučajem, 683 samoubojstvom, ubojstvom 51 slučaj, dok je 10 nasilnih smrti ostalo nerazjašnjeno. Znamo da lovci nikada ne čine kaznena djela upotrebom lovačkog oružja. A svi oružani prepadi i pljačke izvršeni su ilegalnim oružjem. Stradavanja od lovačkog oružja su rijetka i slučajna. Ali, to nema veze s kontrolom čuvanja tog oružja, jer se nesretni slučajevi događaju tijekom lova, a ne u kući lovca.

Razmišljam o tome koliko taj posao košta policiju, dakle državni proračun. U prosjeku godišnje policija zbog tog posla mora posjetiti oko 11 000 lovaca. Ako izračunamo da u prosjeku policijsko vozilo mora svaki put proći 30 kilometara, to je ukupno 330 000 km. Samo u gorivu to je iznos od preko 300 000 kuna. Kada se tome pridoda amortizacija vozila, servisi, gume i dr., tada je taj iznos barem dvostruko veći. Tom trošku treba pridodati rad policije. U kontroli lovaca angažirano je 22 000 policajaca, prosječno za svaku kontrolu po dva radna sata, što čini ukupno čak 44 000 radnih sati.

Sve to ima svoju cijenu, koja u konačnici nije mala. Vjerojatno se za posao kontrole potroši preko milijun kuna. A kakva je korist od tog velikog i skupog posla? Gotovo nikakva. Jalov posao. Stoga postavljam pitanje je li utrošen novac sukladan očekivanoj koristi od tog rada. Mogu sa sigurnošću tvrditi da je to posve nepotreban angažman policije, koja ionako nema na raspolaganju neograničena financijska i tehnička sredstva te ljudske resurse, a sve to ionako iz džepova građana. Dakako, policija nije kriva za ovakav posao. Tu je odgovornost na zakonodavnoj vlasti i resornom ministarstvu (poljoprivrede). Ovako nepotreban angažman policije uočilo je i vodstvo Hrvatskog lovačkog saveza, ali je zakonodavna vlast posve gluha na njihove prijedloge, i ne samo u vezi s ovim o čemu pišem.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)