Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Arbitraža je završila, a sve je po starome
Sveta Gera je još na Žumberku
Kao svi "dobri" i pravi susjedi, koji se desetljećima ne mogu dogovoriti o veličini svojeg posjeda i međa, pa se onda tuže i tuže, fiškali masno zarađuju, a sporovi beskonačno traju, tako se Hrvatska i Slovenija već destljećima vitlaju oko graničnih pitanja.
Arbitražna komisija donijela je svoju presudu o graničnom pitanju između Hrvatske i Slovenije. Mišljenja su podijeljena i kreću se u rasponu od zadovoljstva do ogorčenosti. Kažu mi naši "fantje iz dežele": "Ajmo se dogovoriti kao ljudi, vi Hrvati imate puno morja, dajte nam Hvar, Brač i Korčulu, a mi vama cijeli Piranski zaljev. I mi smo zadovoljni." Reko bi zemljak Bosanac: "Nije blento ni lud kako izgleda".
U tom graničnom sporu svakako, zbog budućnosti, treba zapisati, barem što se tiče Žumberka tiče, i naredne retke.
Najaktualnija tema je, svakako, vojarna na Svetoj Geri, koja je neupitno na hrvatskom teritoriju, ali je od 1991. godine, od kada se povuklo nekoliko vojnika bivše JNA, u njoj slovenska vojska. Hrvatski sabor je 1998. godine donio odluku da se nakon odlaska slovenske vojske vojarna preda Hrvatskom planinarskom savezu, a dvije prostorije čuvaru svetišta svetog Ilije. Svjedočim da sam s tadašnjim članovima hrvatske delegacije tri puta išao na primopredaju ključeva, ali nikada ih nismo dobili, jer nema dobre volje za djelatno rješenje tog pitanja. Usprkos tome, na Svetoj Geri nekoliko puta godišnje održavaju se tradicionalno dobrosusjedski molitveni i društveni susreti. Tako se nadamo da će biti i ove godine, na Ilinjskomn proštenju u nedjelju, 23. srpnja.
U paketu graničnih pitanja na području Žumberka Hrvatska će ostati bez 500 hektara šuma na području K.O. Sekulići, konkretno na lokalitetu Širbeni, sela Drage, župne crkve i seoskog groblja. Nažalost, ovo područje i dan danas nema nikave direktne cestovne poveznice ni ostalih veza s Hrvatskom iz čistog nehaja i nemara lokalnih i državnih struktura. Nije bilo želje da se napravi prometnica ili bilo kakva komunikacija s Hrvatskom, tako da su tamošnji ljudi sve svoje životne potrebe rješavali u Sloveniji. Tužno je i žalosno gledati takvu nebrigu, ali je sada tako kako je.
Treća točka graničnih pitanja je selo Brezovica, gdje je granična linija spletena kao zmijsko leglo. I tu je Komisija donijela solomonsko rješenje i ostavila granicu takvom kakva trenutačno jest. Normalno je da ima nezadovoljnih ljudi, jer hrvatska država ni za ovo rubno mjesto ne pokazuje nikakav interes. Trgovina, liječnik, škola... sve im je u Sloveniji. Do grada Ozlja treba im cijeli dan. Nevjerojatna nonšalantnost i nebriga za svoj teritorij.
Ova dva mjesta nisu atratktivna za hrvatske medije pa se u hrvatskoj javnosti o tome previše ne govori. Ostala je tek Sveta Gera, kao sporno granično mjesto.
Treba i ovom prilikom naglasiti da su na čudnovat način iz Ministarstva prometa nestali milijuni kuna za asfaltiranje ceste od Sošica do Svete Gere.
A kada već pišem o tim temama, imalo bi se još podosta toga reći i o nebrizi hrvatskih državnih i lokalnih vlasti za potpuno izolirana hrvatska mjesta na graničnoj crti sa Slovenijom. Iskreno govoreći, postao sam dosadan sam sebi, papagajski ponavljajući činjenice o nebrizi vlasti za ovaj dio Hrvatske. Što mi reče jedan pametan čovjek: "Da si biku toliko govorio o tim problemima, već bi on shvatio, ali ovi naši vlastodršci imaju uvijek vremena za potapšati te po ramenima i cinički ti se nasmijati u lice, kao da ti žele reći: 'Tko te šljivi'!"
Usprkos svemu, vjerujem i nadam se novom zamahu života i moćnom zagovoru nebeskog zaštnika Žumberka sv. Ilije. Našim dragim bakama i djedovima želim da njih i njihove u unuke podrži zagovor sv. Ane i sv. Joakima.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)