Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Istraživanje javnog mnijenja ukazalo na zastrašujuću činjenicu

Gladujemo zbog potreba vlastite djece

Zadnjih godina jako je popularno ispitivanje javnog mnijenja. Za taj posao specijalizirale su se određene tvrtke koje to obavljaju za naručitelje vrlo profesionalno. Svakome je poznato da se pred lokalne, a još više pred državne, izbore daju prognoze o pobjedi neke političke opcije, neke koalicije ili pojedinih političara za neposredne izbore na neku važnu državnu funkciju. Ma koliko se političari i stranački vođe ponašali ignorantski prema takvim prognozama, u situaciji kada im ta prognoza ne daje prevelike šanse, a oni u čiju korist prognoze govore glorificiraju njihov značaj, ipak one su relativno točne. U većini slučajeva dobro prognoziraju rezultate izbora i pobjedu neke stranke ili nekog političara. Dakako, zna se dogoditi i pogrešna procjena, kako je to bilo primjerice prigodom nedavnih izbora za američkog predsjednika.

Po uhodanoj metodologiji vrši se nasumično izbor sugovornika kojima se postavljaju određena pitanja. Odgovori se kasnije statistički obrađuju i dobiva se najvjerojatniji ishod. Pritom se naglašava razina statističke pogreške. Kod ovakvih, društvenih istraživanja, pogreška se penje do približno 4%. I to se smatra dovoljno značajnim za određeno predviđanje zbivanja koja se istražuju. Znanstvenicima je poznato da za čvrsto i utemeljeno zaključivanje pogreška ne smije biti veća od 0,5%, a kod još preciznijih mjerenja statističke značajnosti tek 0,1%. Stoga, ranije spomenuta istraživanja imaju značaj smjera u kojem ide javno mnijenje, ali se ne može s velikom vjerojatnošću vršiti precizno zaključivanje.

Zbog čega pišem o značajnosti zaključivanja temeljem dobivenih rezultata? Samo stoga da čitatelji bolje razumiju podatke koje im podastiru pojedine agencije koje se bave spomenutim poslom. Dakle, njihova sigurnost u zaključivanju od 4% je jako daleko od znanstveno prihvatljivog kriterija čvršćeg zaključivanja od 0,5%, ali ipak dobro pokazuju smjer u kojem ide ocjena nečega što se ispituje. Otuda i ignorantski odnos pojedinih političara prema spomenutim rezultatima kad im oni ne idu u prilog. I jesu i nisu u pravu!

Da pišem o istraživanju javnog mnijenja ponukala me nedavna vijest na HTV-u o tome da je u jednom takvom istraživanju čak 43% roditelja tvrdilo da povremeno gladuju zbog odricanja u korist svoje djece. Pa makar pogreška bila i 4% taj me je podatak zgrozio. Zar smo doista tako osiromašeno društvo? Poznat mi je altruizam roditelja. Činjenica da bi većina njih za svoje potomke učinili i više od stvarno mogućega sasvim je realna za našu patrijarhalnu kulturu. Nismo mi dostigli razinu obiteljskih odnosa zapadnih zemalja u kojima roditelji prekidaju svaku brigu o svojim potomcima kad ovi navrše 18 godina. U većini slučajeva mladi u toj dobi odlaze od svoje kuće i počinju samostalno živjeti snalazeći se za potreban novac kroz tržište rada, koje je tamo jako razvijeno i omogućava svakom imalo radišnom da zaradi za svoj život, ili putem sufinanciranja njihovog studiranja. Uglavnom, nisu više pretežito na roditeljskoj skrbi. Kod nas je situacija posve drugačija. Postoji šala, koja i nije daleko od istine, koja kaže da nije nikakav roditelj onaj koji ne može svog sina uzdržavati do njegove (sinovljeve) 50. godine života.

U kontekstu takvih obiteljskih odnosa i takvih društvenih okolnosti (mislim negativnih) nije čudno da se roditelji za dobrobit svoje djece odriču svega i svačega. Najprije to počinje odricanjem od nekog oblika kulturnog života. Nema više odlaska na koncert omiljenog pjevača, a niti odlaska na neku kazališnu predstavu. S radošću se roditelji sjećaju nekih lijepih vremena kada su odlazili na neko putovanje u inozemstvo. Sada su im nedostižne i toplice na jedan dan u Mađarskoj pa i one u Hrvatskom zagorju. Prestalo se ići jednom tjedno k svojoj frizerki, koja je maksimalno snizila cijenu usluga za stalne mušterije. I to je postao luksuz. Ne kupuje se više brendirana odjeća i obuća. Sve je popularnija preinaka stare garderobe. Kako su nekada muški članovi obitelji rado odlazili na sportske stadione! Sada uglavnom pred televizorom gledaju ono što im se nudi. Znali su oni ponekada petkom iza posla otići s muškim društvom u obližnju gostionicu. Sada si ponekad priušte pivicu pred TV ekranom. Zadnji put je čitava obitelj bila na moru bogzna kada. S veseljem se uz obiteljski album prisjećaju tih vremena. Nažalost, zadnjih godina ne mogu si priuštiti takav godišnji odmor. Tko ima djeda i baku koji su svojevremeno u onim "mračnim vremenima" priskrbili neku vikendicu na moru sretan je, jer bez velikog troška ima kamo otići.

I sada na kraju, kad su se roditelji odrekli svega što je primjereno normalnoj obitelji, nema se više kuda. Preostala je još jedino hrana. I na tome se može uštedjeti, a da to nitko iz susjedstva ne primijeti. Kupuje se jeftinija i manje kvalitetna hrana. Kud nas već trgovci varaju na kvaliteti namirnica, tu si još i sami moramo smanjiti potrebito. I tako počinju roditelji gladovati. Ima u tome i dobroga, da se našalim. Naime, poznato je da je sirotinjska hrana zdrava hrana, ako nije ispod nekog nutritivnog minimuma.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)