Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Iznimno niske temperature u Europi opet nam daju misliti

Prisjetimo se i beskućnika!

U Europi je ekstremno hladno. Bilježe se rekordno niske temperature čak i u onim dijelovima koji su oduvijek poznati po relativno blagoj klimi. Ruše se rekordi ne samo u našim priobalnim gradovima, već primjerice i u Moskvi. Agencije izvještavaju o više desetaka umrlih u Poljskoj i Italiji, ali i u drugim državama EU i u nama susjednim zemljama. Niske temperature ugrožavaju elektroenergetski sustav zbog nagle povećane potrošnje, ubrzano se troše zalihe ogrijeva u domaćinstvima, javljaju se poteškoće u prometu, a Dalmacija je platila danak nepropisno izvedenim vodovodnim instalacijama, koje su zamrznule zbog nedovoljno dubokog polaganja. Ovo su uobičajeni globalni problemi u zimskom razdoblju. Jedino djeca s nestrpljenjem uz zimu očekuju i snijeg. Čini se da se tome vesele samo oni.

Sjetih se poznate dječje pjesmice "Zima, zima - e, pa šta je, ako je zima, nije lav! Zima, zima - pa neka je, ne boji se ko je zdrav!" Da, ne boji se tko je zdrav, ne samo fizički i psihički, već i socijalno. Socijalna komponenta zdravlja osobito je istaknuta u poznatoj definiciji zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije po kojoj je zdravlje stanje potpunog tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) iisocijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. Uz ovako široko postavljenu definiciju, u kojoj je ravnopravno uključeno i socijalno blagostanje, s pravom se možemo upitati koliko nas je uopće potpuno zdravih.

Međutim, među nama je jedna osobito ugrožena skupina građana kojima ovako hladne zime teško padaju. Radi se o beskućnicima. Koliko ih je u Hrvatskoj? Točne brojke se ne znaju, ali se procjenjuje da je pravih beskućnika oko tisuću. Ovisno o definiciji beskućništva taj se broj višestruko umnožava. To potvrđuje nedavno provedeno istraživanje. Viđamo ih na našim ulicama i na mjestima gdje mogu isprositi nešto novca od milostivih prolaznika. No, slaba im vajda od toga kad je u našem društvu svaka peta osoba u kategoriji siromaštva i nekog oblika socijalne ugroženosti. Stoga na scenu stupaju karitativne organizacije i država. Čini se da svoj posao obavljaju dosta dobro, jer za sada nema izvještaja da je kod nas umro beskućnik zbog hladnoće. Izvještaji iz ustanova za smještaj beskućnika pokazuju za sada dobru brigu u našem društvu. Imaju grijani boravak, smještaj preko noći, tople obroke i dovoljno odjeće prikupljene donacijama građana i akcijama Crvenog križa. Ponovno na scenu stupa poznata solidarnost naših građana, bez obzira na opću neimaštinu. Apelira se na građane da ukoliko znadu za nekog beskućnika, koji je po ovakvom vremenu na cesti, da ga dovedu u prihvatilište, jer još uvijek u nekima ima mjesta, a po potrebi voditelji prihvatilišta će se snaći i smjestiti svakoga koji zatraži pomoć.

Nažalost, neka prihvatilišta su preko dana nedostupna beskućnicima. Svoja vrata otvaraju predvečer, a zatvaraju rano ujutro. Beskućnicima pružaju samo prenoćište. To je posve nerazumljivo kada se zna da su i preko dana temperature izrazito niske pa je teško provoditi vrijeme na cesti ili u nekom gradskom prijevoznom sredstvu ili trgovačkom centru. Uostalom, od tamo ih zaštitari uklanjaju i onemogućavaju im duži boravak, što je posve razumljivo sa stanovišta trgovačkih kompanija koje teže profitu i elitizmu, što, dakako, nema nikakve veze s humanošću. Očito, potreban je dodatni napor da se vrata prihvatilišta ostave otvorena čitav dan, čime bi se omogućio cjelodnevni boravak beskućnika u toplim prostorijama.

Nedavno objavljeni podaci o ženskoj populaciji beskućnika u SAD ukazuju na njihovu izrazitu ugroženost. Većina ih je mlađe životne dobi. Žene beskućnice deset puta češće umiru od svojih vršnjakinja koje to nisu. Velika većina ih ima ozbiljne zdravstvene poteškoće, a polovica beskućnica ima i psihičke poteškoće. Polovica ih ima upale zglobova s poteškoćama u kretanju. Zbog izloženosti nepovoljnim vremenskim prilikama trećina ih ima kronične probleme dišnog sustava. Osobit problem imaju njihova djeca, jer zbog beskućništva roditelja u većini slučajeva ta djeca ne žive uz roditelje u normalnom obiteljskom okruženju, već su smještena u institucije socijalne skrbi. Velik broj žena beskućnica boluje od depresije, a najčešći uzrok smrti beskućnica mlađe dobi je AIDS i predoziranje narkoticima. I napokon, žene beskućnice teže preživljavaju na ulici, jer su na meti dilera, svodnika, silovatelja i pljačkaša. Ovi podaci nedvojbeno ukazuju na izrazito težak položaj beskućnica.

Imajući u vidu ove činjenice, koje se u velikom dijelu mogu interpolirati i na naše beskućnike, nameće se zaključak da će naše društvo (institucije socijalne skrbi, udruge civilnog društva, karitativne udruge i institucije, crkva i drugi) morati uložiti dodatne napore za sustavnim (zakonodavnim) i karitativnim rješenjima problema beskućništva. Nemojmo zaboraviti poznatu izreku: ako smo spasili život jednog čovjeka, kao da smo spasili čitav svijet.

Arhiva 2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002