Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Pred nama su još jedni izbori

Pred nama su još jedni izbori

Ljeto i sve ljetne radosti su za nama. Nagledali smo se nogometa na Europskom prvenstvu, uživali u vrhunskim dostigućima hrvatskih olimpijaca u Riju, neki su se odmarali na Jadranu ili pak uživali u nekim drugim radostima, odmarajući svoje tijelo i duh. Neki su iskoristili ovo vrijeme hodočasteći u brojna svetišta u domovini i po svijetu.

Za kraj su nam ljeta naši vrli sabornici priredili još i dodatne radosti. Raspuštajući saziv Hrvatskog sabora, svekoliko pučanstvo pozvali su da se počekom mjeseca rujna odazovu na izvanredne parlamentarne izbore. Samim tim činom počela je i vrlo uzbudljiva predizborna kampanja. Tako je tiha i sve prisutnija hrvatska puzajuća apatija dobila novi zamah. U prošloj kolumni poslužio sam se poticajem dragog pape Franje da molimo za naše političare. Kao vjernik nikada ne sumnjam u moć molitve, ali kada gledam sve ovo što se valja oko nas, malo sam skeptičan prema sebi, a usuđujem se aplicirati i na naše drage čitatelje. Jesmo li (barem mi vjernici) dovoljno molili ili nam predstoji daleki naporni hod do izlaska iz ove pustinje?

Izbori su trenutak kada građani svojim promišljenim glasom biraju u nadležna tijela svoje predstavnike. Mislim da izbori nisu samo provjera vjerodostojnosti ponuđenih kandidata, nego i provjera biračkog korpusa, koji bi morao pokazati koliko su oni, kao ozbiljni birači, uspjeli detektirati vjerodostojnost ponuđenih kandidata i izbornih listi.

Jednostavno rečeno - koliko je nacija napredovala u učenju demokracije. Znamo li se orijentirati na "buvljaku" političkih, gospodarskih, idejno-ideoloških i etičkih vrijednosti ponuđenih od ozbiljnih ljudi, ali, nažalost, još više od opsjenara raznih boja i provenijencija, od lijeva do desna pa do zamagljenog centra. Svakako bi morali znati da vrlo važnu ulogu u tom karuselu imaju i mediji, koji sofisticiziranom zamjenom teza dovode do gotovo neprimjetnog ispiranja mozgova. Reče jedan uman čovjek na počeku hrvatske demokracije: "Jesu li mačići uopće progledali?"

Stranački lideri nabacili su nova odijela, malo "zrihtali" frizure, dosadašnje predizborne fraze i parole malo su prepakirali u novi celofan s nešto ljepšom mašnicom i "igra za maloga tigra" može početi. Od vremena do vremena do mojih staračkih ušiju dopru neki glasovi predizborne kampanje i mislim si kako jedne te iste fraze slušam desetljećima - o nekom boljitku u svim segmentima, a na oči gledam kako sve više propadamo, a uši su mi već potrošene od slušanja svakodnevih jadikovki starih, mladih, bolesnih, prevarenih, nezaposlenih, bolesnih, rastavljenih, blokiranih, bankrotiranih... Tuga i žalost! Izgleda da stranački ideološki komiteti, ili kako se to danas moderno zove PR, svoje frontmene brifiraju zastarjelim i već odavna napuštenim frazama, kao da ne primjećuju ubitačno brze promjene na svim poljima - društvenim, sociološkim, pshihološkim, financijskim i demografskim.

Nažalost, nigdje nisam primijetio da se netko od ponuđenih stranačkih frontmena barem nečim pozvao na poticaje pape Franje iz njegovih dviju enciklika. To je tragičnije što se mnogi od izbornih kandidata tako rado pozivaju na svoje demokršćansko idejno opredjeljenje, a i hrvatski je narod u ogromnom postotku katolički. Ali, kada treba tako nešto primijeniti u životu, od sto glasa, glasa čuti nije.

Kao pojedinac iz stada stoke sitnog zuba mogu apelirati na to da netko od stranačkih "štapskih komiteta" u ruke uzme i pročita enciklike "Laudato si" (Hvaljen budi) i "Evangelium gaudium" (Radost evanđelja). Hrvatsko društvo bi i dalje ostalo laičko, ali barem za milimear bolje i kvalitetnije.

Arhiva 2016

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002